Narod se opet žali

“U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona.” (Izlazak 16,2)
“Mnogi promatraju Izraelce i čude se njihovu nevjerovanju i mrmljanju misleći da oni ne bi bili tako nezahvalni, ali kad njihova vjera dođe u kušnju, oni ne pokazuju više vjere i strpljenja od drevnih Izraelaca.” (Patrijarsi i proroci, str. 236) “Bog je obećao da će biti njihov Bog, da će ih uzeti kao svoj narod i odvesti u prostranu i dobru zemlju, ali oni su se obeshrabrivali na svakoj prepreci na koju su nailazili na putu do te zemlje. … Zaboravili su gorčinu robovanja u Egiptu. Zaboravili su Božju dobrotu i silu koju im je pokazao kad ih je izbavio iz ropstva. Zaboravili su kako su njihova djeca bila pošteđena kad je anđeo pobio sve prvorođence u Egiptu. Zaboravili su velika očitovanja božanske sile kod Crvenog mora. Zaboravili su da je neprijateljsku vojsku koja ih je pokušala slijediti preplavila morska voda, dok su oni sigurno hodili putem koji im se otvorio. Oni su vidjeli i osjećali samo trenutačne teškoće i kušnje i umjesto da kažu: ‘Bog je učinio velike stvari za nas dok smo bili robovi, On od nas stvara velik narod’, govorili su o teškoćama i pitali se kad će se njihovo putovanje završiti. Povijest izraelskog života u pustinji zapisana je za nauk Božjem Izraelu do kraja vremena. Zapis o Božjem postupanju s putnicima u pustinji, njihovom napretku i nazadovanju, izloženosti gladi, žeđi i iscrpljenosti i očitom prikazu Njegove sile za njihovo oslobođenje, prepuno je upozorenja i uputa za Njegov narod u svim vremenima. Različita su izraelska iskustva bila škola pripreme za njihov obećani dom u Kanaanu. Bog želi da Njegov narod u ovom vremenu s poniznim srcem i otvorenim duhom razmišlja o kušnjama kroz koje je prolazio stari Izrael, kako bi se pripremio za nebeski Kanaan.” (Isto, str. 235,236)