Onaj koji je stvorio svjetove postao je bespomoćno Dijete

“Dijete je raslo i jačalo, napunjajući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” (Luka 2,40)
Mi ne možemo razumjeti na koji način je Krist postao bespomoćno Dijete. … Njegovo lice je moglo biti blistavo i svijetlo, a Njegova pojava visoka i stasita. Mogao je doći u takvom obličju koje bi izazvalo divljenje svih koji Ga vide. Ali to nije bio način na koji je Bog namjeravao da On dođe među ljude. On je trebao biti sličan ostalim pripadnicima ljudskog roda i židovskog naroda. Njegove crte trebale su biti slične crtama drugih ljudi, a ne da se zbog Njegove lijepe vanjštine na Njega pokazuje kao na nekoga tko se razlikuje od ostalih. On je trebao doći kao jedan od ljudi i kao čovjek stati između Neba i Zemlje. Došao je da zauzme naše mjesto, da se zauzme za nas i plati dug umjesto grešnika. Trebao je živjeti na Zemlji čistim životom i pokazati da je Sotona govorio neistinu kada je tvrdio da mu ljudski rod pripada za sva vremena i da ga Bog ne može izbaviti iz njegovih ruku. Ljudi su prvi put vidjeli Krista kao novorođenče, kao Dijete. Njegovi roditelji bili su vrlo siromašni i On nije bio pošteđen ničega što prati siromašne na ovom svijetu. Prošao je kroz sve kušnje kroz koje prolaze siromašni i ljudi iz nižih društvenih slojeva od rođenja, djetinjstva i mladosti do zrelog doba. … Što više razmišljamo o činjenici da je Krist došao na Zemlju kao Dijete, to nam čudesnije ona izgleda. Kako to da je bespomoćno novorođenče iz jasala u Betlehemu istodobno i uzvišeni Božji Sin? Iako ne možemo razumjeti, ipak možemo vjerovati da je Onaj koji je stvarao svjetove, radi nas postao bespomoćno Dijete. Iako uzvišeniji od bilo kojeg anđela, On je postao jedan od nas. U Njemu su Bog i čovječanstvo postali jedno, i u toj činjenici nalazimo nadu za naš pali rod. … Od najranijih godina Kristov život je bio ispunjen napornim radom. U mladosti je radio sa svojim ocem kao tesar i time pokazao da u radu nema ničega čega se treba stidjeti. … Oni koji su dokoni, ne slijede primjer koji nam je Krist dao jer je On od djetinjstva bio uzor poslušnosti i marljivosti. U obiteljskom krugu djelovao je kao topla sunčeva zraka. Vjerno i radosno obavljao je skromne dužnosti radeći ono što se od Njega očekivalo u Njegovom skromnom životu. Krist je postao jedno s nama da bi nam mogao činiti dobro. (The Youth’s Instructor, 21. studenoga 1895.)