“Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!” (1. Solunjanima 5,18)
Dok sam putovao kroz svoje područje za rad, vozio sam se pokraj kuća na obali i bio pokrenut da ih posjetim prije nego što završi tjedan. Proletio je cijeli tjedan i već je stigao petak poslijepodne. Skoro sam zaboravio na svoju odluku pa sam se brzo odvezao do niza kuća na obali.
Nakon što sam parkirao automobil, krenuo sam prema glavnom ulazu i naišao na sredovječnu ženu opterećenu vrećicama s namirnicama. Bila je iscrpljena pa sam se ponudio da joj pomognem, što je ona s radošću prihvatila, jer je baš bila pred stubištem ispred svoje kuće. To mi je bio jedan od najlakših ulazaka u nečiji dom uopće! Popeli smo se uz stubište, prošli kroz ulazna vrata i s namirnicama ušli u kuhinju. Osjećao sam se kao kod kuće!
Spustivši vrećice i torbe, odmah sam prešao na pokazivanje knjiga. Zatim sam zastao dok je ona iznosila svoju životnu priču. Podizao ju je otac koji ju je zlostavljao i za koga je rekla da je rođak Adolfa Hitlera, ali je u njezinim očima bio gori od Hitlera. Iznijela mi je neka svoja životna iskustva s njim.
Zatim je rekla da će mi ispričati nešto što nikada prije nije nikome rekla. Osjećao sam se počašćenim, ali ipak nedoraslim da bih slušao njezine tajne. Rekla mi je da su ona i njezina sestra pokušale otrovati svojeg oca. Međutim, to im nije uspjelo, i dok su gledale i čekale, sve više je rastao njihov gnjev što nije umro.
Rekao sam joj kako sam bio pokrenut da posjetim ovaj niz stanova i kako smo se sreli u savršeno pogodnom trenutku kraj stubišta. Željno je primila knjige Today, Tomorrow, and You (Danas, sutra i vi) i Put Kristu, a iz ove druge sam joj pročitao nekoliko ohrabrujućih odlomaka prije nego što sam se pomolio.
Ono što sam učinio za nju izgledalo je tako malo u usporedbi s velikom boli i patnjom koju je ona podnijela, ali je izgledala ohrabrena i zadovoljna. Kad sam se spremao na odlazak, ona je pogledala moju karticu s imenom i upitala: “Jeste li u nekoj vezi s obitelji Hollingsworth iz Rocky Gullyja?” Rekao sam joj da jesam i zatim sam joj napomenuo imena svojih roditelja. Rekla mi je zatim da je njezinom sinu, koji je pokušavao prebroditi svoj ozbiljan problem s drogama, moj otac ponudio posao. Kako je svijet mali!
Rastali smo se sa strahopoštovanjem u srcu zahvaljujući Bogu za sastanak koji je On uredio.
Clint Hollingsworth, Australija