Pomirenje - naš temelj mira

14. 11. 2011.

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” (Ivan 14,27)

Isus kaže: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” Mir o kojemu govori veliki Učitelj je veći i potpuniji nego što možemo zamisliti. Krist je spreman učiniti velika djela za nas, obnoviti našu narav time što će učiniti da budemo sudionicima Njegove božanske naravi. On čeka da svoje srce povežemo s Njegovim koje je ispunjeno beskonačnom ljubavlju, kako bismo se u potpunosti pomirili s Bogom. Naša je prednost što možemo razumjeti da nas Bog ljubi jednako kao i svojega Sina. Kad vjerujemo u Krista kao osobnog Spasitelja, imamo Kristov mir. Pomirenje koje nam je osigurano kroz Kristovo posredovanje temelj je našeg mira. No, sumorni osjećaji nisu nikakav dokaz da Kristova obećanja nemaju učinka. Vi se oslanjate na svoje osjećaje i, stoga što vam se vaši izgledi ne čine sjajnima, vi sve više počinjete navlačiti teški pokrivač na svoju dušu. Tada pogledate u svoju dušu i mislite da vas je Bog odbacio. Vaš pogled treba biti upravljen na Isusa. Isus je rekao da ćemo u Njemu imati mir. Ulazeći u zajedništvo s Isusom mi ulazimo u područje mira.

Sotona nas uništava, a Krist nas obnavlja. Moramo neprekidno vježbati svoju vjeru i pouzdanje u Boga, bez obzira na svoje osjećaje. Izaija kaže: “Tko god se od vas Jahve boji, nek posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svog osloni.” (Izaija 50,10) Vi možete zajedno s psalmistom izjaviti: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.” (Psalam 23,4-6) “Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga, i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni! Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova! Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu, te biše razbijeni.” (2. Ljetopisa 20,20-23) “Postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen…” (1. Petrova 2,7) Uzmimo u obzir kako je Bog dao svojega jedinorođenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni”. (Ivan 3,16) (Review and Herald, 19. svibnja 1896.)