Ponovno na ispitu

“Sada idi i udari na Amaleka, izvrši herem, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga.” (1. Samuelova 15,3)
“Ali Gospodin je poslao svojeg slugu s još jednom porukom Šaulu. On se poslušnošću još uvijek mogao pokazati vjeran Bogu i dostojan da hodi pred Izraelom. Samuel je došao kralju i prenio Gospodnju riječ. … Amalečani su bili prvi koji su zaratili s Izraelom u pustinji i zbog tog grijeha, prkosa Bogu i ponižavajućeg idolopoklonstva, Gospodin im je preko Mojsija izrekao presudu. Prema božanskoj naredbi povijest je njihove surovosti prema Izraelu bila zapisana zajedno sa zapovijedi: ‘Izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!’ (Ponovljeni zakon 25,19) Izvršenje ove presude odgađano je četiri stotine godina, ali Amalečani se nisu odvratili od svojih grijeha. Gospodin je znao da bi ovaj bezbožni narod, kad bi bilo moguće, izbrisao sa zemlje njegov narod i obožavanje Njega. Sada je došlo vrijeme za izvršenje tako dugo odgađane presude. Strpljenje koje Bog pokazuje prema bezbožnima hrabri ljude u prijestupima, ali njihova kazna nije zbog odgađanja ništa manje sigurna i manje strašna. … Premda ne uživa u osveti, On će izvršiti presudu na prijestupnicima svojeg Zakona. On je prisiljen to učiniti da bi stanovnike Zemlje sačuvao od potpune pokvarenosti i propasti. Da bi mogao spasiti neke, mora ukloniti one koji su otvrdnuli u grijehu. … Sama činjenica da On oklijeva s izvršenjem kazne svjedoči o veličini grijeha koji zahtijeva njegovu kaznu i oštrini osvete koja očekuje prijestupnike. Međutim, dok je kažnjavao, Bog se sjećao milosti. Amalečani su trebali biti uništeni, ali Kenijci koji su prebivali među njima trebali su biti pošteđeni. Pripadnici ovog naroda, premda ne u cijelosti slobodni od idolopoklonstva, bili su štovatelji Boga i bili su prijateljski naklonjeni prema Izraelu. Iz ovog plemena je bio Hobab, Mojsijev šurjak, koji je pratio Izraelce na putovanju kroz pustinju te im je svojim poznavanjem zemlje pružio vrijednu pomoć.” (Patrijarsi i proroci, str. 527,528)