Postanak 17

31. 01. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 17.

 

1 I kad Abramu bijaše devedeset i devet godina, ukaza se Gospod Abramu te mu reče: »Ja sam Bog Svemogući: hodi preda mnom i neporočan budi. 2 A ja ću savez svoj sklopiti između sebe i tebe, i silno ću te, silno umnožiti.«3 Nato Abram pade na lice svoje, a Bog mu prozbori govoreći: 4 »Ja, evo, savez svoj s tobom sklapam; i bit ćeš ocem mnogih naroda. 5 I nećeš se više zvati Abram, već Abraham će ime tvoje biti; jer postavio sam te ocem mnogih naroda. 6 I silno ću te, silno rodnim učiniti, i narode iz tebe izvesti; i kraljevi će izaći iz tebe. 7 I sklopit ću savez svoj između sebe i tebe i potomstva tvojega poslije tebe u sve naraštaje njihove, savez zavijeke: da sam Bog tebi i potomstvu tvojemu poslije tebe. 8 A tebi i potomstvu tvojemu poslije tebe dat ću zemlju u kojoj si pridošlica — svu zemlju kanaansku — u vjekovni posjed; i bit ću Bog njihov.« 9 I reče Bog Abrahamu: »A ti drži savez moj — ti i potomstvo tvoje poslije tebe — u sve naraštaje njihove. 10 Ovo je savez moj između mene i vas i potomstva tvojega poslije tebe što ćete ga držati: svako muško među vama neka se obreže. 11 A obrezat ćete tijelo pretkožice svoje, i to neka bude znak saveza između mene i vas. 12 I svako muško među vama, kad mu je osam dana, neka se obrezuje u sve vaše naraštaje; onaj koji je rođen u domu tvojemu ili kupljen za novac od bilo kojeg tuđinca, koji sâm nije od potomstva tvojega. 13 Onaj koji je rođen u domu tvojemu i koji je tvojim novcem kupljen neka se obreže; tako će savez moj na vašemu tijelu biti savez vječan. 14 A neobrezano muško, kojemu se ne bi obrezalo tijelo pretkožice njegove, taj čovjek neka se istrijebi iz naroda svojega: takav je prekršio savez moj.« 15 I reče Bog Abrahamu: »Saraju, ženu svoju, nećeš više zvati imenom Saraja, već Sara će joj biti ime. 16 I nju ću blagosloviti pa ti i od nje dati sina. Da, blagoslovit ću je, i bit će majka narodima; kraljevi će pukova poteći od nje.« 17 Tada Abraham pade na lice svoje i nasmija se, pa reče u srcu svojemu: »Zar će se onomu kojemu je sto godina roditi dijete? I zar će Sara u devedesetoj godini rađati?« 18 Pa reče Abraham Bogu: »O, neka Jišmael poživi pred tobom!« 19 Ali Bog reče: »Ipak će ti Sara, žena tvoja, roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Izak; i savez ću svoj sklopiti — savez vječan — s njime i s potomstvom njegovim poslije njega. 20 Čuo sam te i za Jišmaela. Evo, blagoslovio sam ga, i rodnim ću ga učiniti, i silno ga, silno umnožiti. Dvanaest će knezova izroditi i učinit ću od njega veliki narod. 21 Ali savez ću svoj sklopiti s Izakom, kojega će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.« 22 I kad završi razgovor s njim, Bog uzađe od Abrahama. 23 Tad Abraham uze Jišmaela, sina svojega, i sve koji su rođeni u domu njegovu i sve koji su kupljeni novcem njegovim, svako muško među ljudima iz doma Abrahamova, pa toga istoga dana obreza tijelo pretkožice njihove, kao što mu reče Bog. 24 A Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezalo tijelo pretkožice njegove, 25 a Jišmaelu, sinu njegovu, bijaše tri­naest godina kad se obrezalo tijelo pretkožice njegove. 26 Toga istoga dana bijahu obrezani Abraham i sin mu Jišmael, 27 te svi ljudi doma njegova, rođeni u kući i kupljeni od tuđinca za novac — svi bijahu obrezani s njim.