““Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom! ““ (1. Korinćanima 6,19.20)
Savršenstvo karaktera koje Gospodin zahtijeva zapravo je osposobljavanje cijelog bića da bude hram u kojem boravi Sveti Duh. Bog neće prihvatiti ništa manje od službe cijelog ljudskog bića. Nije dovoljno staviti u pokret neke dijelove živog stroja. Svi dijelovi moraju raditi u savršenom skladu, ili će služba biti nepotpuna. Upravo se na taj način čovjek osposobljava za suradnju s Bogom u predstavljanju Krista svijetu. To je način na koji Bog želi pripremiti narod da stane pred Njega kao čist i svet, da bi ga mogao uvesti u društvo nebeskih anđela. (RH, 12. studenoga 1901.)
Nama je povjerena najsvečanija vijest koja je ikada bila upućena svijetu, a Božja slava je cilj koji uvijek jasno i određeno moramo imati pred očima. Nemojmo činiti ništa čime bismo oslabili svoje tjelesno, duševno i duhovno zdravlje, zato što Bog neće prihvatiti uprljanu, bolesnu i iskvarenu žrtvu. Mora se paziti kod jedenja, pijenja, odijevanja i rada da se ne bi umanjila naša uspješnost, da ne bismo propustili svoj najuzvišeniji posao obaviti na najbolji mogući način, tako da rezultati našeg rada budu trajni kao vječnost.
Naša je dužnost da uvježbamo i ukrotimo svoje tijelo kako bismo obavili najuzvišeniju moguću službu za svojeg Učitelja. Ne smijemo se povoditi za svojim sklonostima. Ne smijemo ugađati svojim prohtjevima i popuštati sebi tako što uzimamo ono što nam ne služi na dobro samo zato što zadovoljava naš ukus; niti smijemo živjeti po planu izgladnjivanja, prihvaćajući misao da ćemo tako postati duhovniji i da ćemo bolje proslaviti Boga. Moramo se služiti inteligencijom koju nam je Bog dao da bismo postali savršeni u tijelu, duši i duhu, da bismo izgradili skladan karakter, uravnotežen um i da bismo obavili savršen posao za Učitelja. (MS 60, 1894.)
Sveti hram tijela mora se sačuvati čist i nezagađen kako bi Sveti Duh mogao prebivati u njemu. (Letter 103, 1897.)