Primljen od anđela

1. 05. 2015.

“Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14)

Stigao je novi dan i bio sam uzbuđen što mogu kolportirati. Međutim, do podneva nisam prodao nijednu knjigu. Iako nisam imao novca ni za hranu, stalno sam kolportirao očekujući da se Gospodin pobrine za nju. Nudio sam knjige sve do šesnaest sati, ali nitko me nije htio ni saslušati. Bio sam umoran; usta su mi se osušila. Sjeo sam na klupu i razmišljao o tome što se događa pitajući se kako ću još putovati petnaest kilometara da bih se te noći vratio kući.

Dok sam razmišljao o Božjim obećanjima, odlučio sam kolportirati dok me On ne bude blagoslovio bar jednom prodajom. Oko osamnaest sati pokucao sam na još jedna vrata na koja je izišao čovjek. Predstavio sam se, ali on nije želio slušati kako mu nudim knjige. Ja sam bio uporan smatrajući da mi je to jedina nada da nešto prodam. Čovjek je tada ušao u kuću i vratio se s pištoljem! Ispalio je hitac u zrak i vikao na mene da prestanem. Pobjegao sam što sam brže mogao.

Otišao sam u park i sjeo s odlukom da ću ipak završiti kolportažu za taj dan. Počeo sam hodati petnaest kilometara prema svojoj kući pitajući se gdje je Bog u cijelom ovakvom danu.

Bio je već mrak kad sam došao do gradića Sacabe. Tu sam ugledao krojačku radnju u kojoj je radila žena. Nešto me poticalo da uđem i po posljednji put ponudim svoje knjige. Žena me je ljubazno slušala dok sam govorio o zdravstvenim i duhovnim knjigama koje sam nosio. Bez oklijevanja je kupila cijelu kolekciju. Iz te radnje izišao sam sretan. Mogao sam platiti prijevoz za ostatak puta do kuće. Zahvalio sam Bogu za blagoslove koje sam dobio i odlučio se vratiti i zahvaliti toj ženi sljedećeg dana. Kada sam stigao kući, brzo sam zaspao i u miru se dobro odmorio.

Sutradan sam se htio vratiti u tu radnju, ali nje nije bilo tamo. Tražio sam svuda taj krojački lokal, ali ljudi su mi govorili da tu nema nikakvog sličnog lokala. Raspitivao sam se i za tu ženu, ali nitko je nije poznavao.

Onda sam shvatio da je to bio anđeo koji me je primio i kupio moje knjige. Zahvalio sam Bogu za Njegovu intervenciju omogućivši mi da doživim takvo nevjerojatno čudo koje će me ohrabriti u kolportaži.

Nikad se nemojte obeshrabriti; Bog nam daje pobjedu zato što je to Njegovo djelo. Nema nikakve sumnje u mojem umu da su anđeli pokraj nas svakoga dana.

Federico Escarzo, Bolivija