„A što ’na dobru zemlju’, to su oni koji čuju riječ i čuvaju je u dobru i plemenitu srcu i rode rod zbog ustrajnosti.“ (Luka 8,15)
Ali, ako ljubav prema svijetu, ako samouzdizanje ili bilo koja nečista misao ili djelo postigne pobjedu nad nama, trebamo li izgubiti povjerenje u sebe ili u Isusa? Je li se to dogodilo zato što nas je Isus iznevjerio i nije nam dao dovoljno svoje milosti? Ne, dogodilo se zato što nismo učinili ono što nam je Gospodin rekao: „Bdijte i molite se!“ „U molitvi budite postojani!“ „Molite se Bogu duhom bez prestanka!“
Kako vaša duša može biti zdrava kada se zatvarate pred molitvom i ne održavate nikakvu vezu s Isusom, izvorom sveg našeg duhovnog svjetla, života i sile? Mi moramo imati stalnu vezu s Kristom jer je On naša potpora. On je onaj Kruh koji je došao s Neba. Prema tome, budimo izvršitelji Njegove riječi i imat ćemo duhovni život i snagu. Mi moramo izlaziti često pred Boga kao molitelji, jer molitva dovodi dušu u neposrednu vezu s Bogom preko Isusa Krista. On je Put, Istina i Život. Ako kršćani promaše, to je zato što ne slušaju zapovijedi svojega Zapovjednika. Oni su nemarni; ne nalikuju na Krista. Duša će doživjeti katastrofu ako zanemari molitvu, jer ćete biti navedeni da bezbrižno padnete pod vlast kušnji. Ali ako padnete, nemojte zato odbaciti svoje povjerenje u Boga; izgubite povjerenje u sebe i približite se Kristu.
Krista ne smijemo optuživati za posljedice naše nemarnosti i neodlučnosti. Onaj tko je dao svoj život za spasenje grešnog čovjeka, zna vrijednost svake duše. On nikada neće propustiti svoj dio niti će postati obeshrabren. On nikada neće ostaviti onoga tko je pogriješio, tko je bio izložen kušnji i okušan u sukobu. „Dosta ti je moja milost!“ „Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga.“ (1. Korinćanima 10,13) On odmjerava i ocjenjuje svaku nevolju prije nego što joj dopusti da dođe. …
Protivljenje s kojim se suočavamo može se pokazati kao blagoslov za nas na mnogo načina. Ako se dobro podnese, ono će razviti vrline koje se nikada ne bi pojavile ako kršćanin ne bi morao ništa podnijeti. A vjera, strpljenje, podnošenje, usmjerenost prema Nebu, povjerenje u Promisao, istinsko suosjećanje prema zalutalima, sve su to posljedice kušnji koje su dobro podnesene. …
Ako se Riječ primi s dobrim i iskrenim srcem, tvrdovrata duša bit će pokorena i vjera, razumijevanje obećanja i oslanjanje na Isusa doživjet će pobjedu. (Review and Herald, 28. lipnja 1892.)