““Da se kušnja vaše vjere, mnogo dragocjenija od zlata raspadljivoga koje se kuša ognjem, nađe na hvalu i slavu i čast u dan objavljenja Isusa Krista.”“ (1. Petrova 1,7 — Ša)
Oni koji rade protiv prirodnih zakona svojeg bića, morat će trpjeti kaznu zbog prijestupa. Međutim, Spasitelj nas žali čak i kada patimo zbog slabosti izazvanih vlastitim pogrešnim postupanjem. U Njemu je sila izlječenja. Proslavimo Boga za drvo života, čije lišće služi za iscjeljenje narodima. …
Svuda se vide posljedice prokletstva. Slavimo Boga što na novoj Zemlji ““neće biti više ništa prokleto. Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat će se Bogu.”“ (Otkrivenje 22,3.4) Neki vrlo malo znaju što znači prava služba. Oni koji se spremaju pjevati na nekoj glazbenoj priredbi, provode vrijeme u vježbanju kao bi se upoznali s glazbom i riječima. Da bismo mogli naučiti kako se služi Gospodinu na Nebu, moramo sada stupiti u Njegovu službu, upoznati se s Njim i biti Mu vjerni sluge. … Naša je prednost da razumijemo blagoslovljenu Božju riječ. Mi smo pali, to je istina, ali ne moramo zauvijek ostati u grijehu. Stavljeni smo u povoljan položaj. Gospodin Bog nebeski je tako zavolio ““svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni”“ (Ivan 3,16). Kako dragocjenu nadu imamo u Kristu! …
Kušnje će doći. Ali kada Sotona baci svoju paklenu sjenku pred nas, trebali bismo posegnuti u vjeri kroz sjenku prema svjetlu života — Onome koji ne samo što je stvorio čovjeka — već ga je otkupio svojom vlastitom krvlju. Mi smo Kristova dragocjena baština. U živoj vjeri moramo surađivati s Njim u postizanju našeg spasenja. Usred nevolja i kušnji podupire nas i održava Njegova ruka. Oni koji počivaju u Kristu Isusu nikada se ne osjećaju nemirno i nelagodno. On misli baš ono što kaže kad nas poziva da povjerimo čuvanje svoje duše Njemu kao vjernom Stvoritelju.
Oni koji čvrsto drže svoju vjeru do samog kraja, izići će iz peći nevolja kao čisto zlato sedam puta pretopljeno. O ovom djelu prorok Izaija kaže: ““Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.”“ (Izaija 13,12) Kada ste u nevolji, imajte na umu da je vjera okušana u peći nevolja dragocjenija od zlata žeženog u vatri. Sjetite se da postoji Onaj koji promatra svaki pokret, koji vidi kada je posljednja čestica šljake odstranjena iz vašeg karaktera. (MS 110, 5. listopada 1901.)