“I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku.’ … Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Postanak 1,26.27)
Nakon stvaranja Zemlje i životinja na njoj, Otac i Sin ispunili su svoju namjeru koja je bila osmišljena prije pada Sotone, da stvore čovjeka na svoju sliku. Zajedno su stvarali Zemlju i sva živa bića na njoj. I sada je Bog rekao svojem Sinu: “Načinimo čovjeka na svoju sliku.” (The Story of Redemption, str. 20,21)
Adam i Eva izišli su iz ruke svojeg Stvoritelja savršeni u tjelesnom, umnom i duhovnom pogledu. Bog ih je postavio u vrt i okružio ih svime što je lijepo, privlačno oku i onim što je zadovoljavalo njihove tjelesne potrebe. …
Sveti par gledao je na prirodu kao na sliku nenadmašne ljepote. Smeđa zemlja bila je odjevena u tepih žive zelene boje, obogaćena bezbrojnim vrstama cvijeća koje se samo razmnožavalo i obnavljalo. Grmlje, cvijeće i vijugave vinove loze dražili su osjetila svojom ljepotom i mirisom. Mnoge vrste visokog drveća davale su rod svake vrste divnog okusa. …
Adam i Eva mogli su prepoznati Božje umijeće i slavu u svakoj vlati trave i svakom grmu i cvijetu. Prirodna ljepota koja ih je okruživala kao ogledalo je odražavala mudrost, veličanstvo i ljubav njihovog nebeskog Oca. I njihove pjesme ljubavi i hvale slatko i s poštovanjem uzdizale su se do Neba u skladu s pjesmama uzvišenih anđela i s radosnim pticama koje su bezbrižno skladale svoju glazbu. Nigdje nije bilo bolesti, propadanja ni smrti. Život, život je bio u svemu gdje god bi se oko zaustavilo. Sve je bilo bogato životom. …
Adam je mogao razmišljati o tome da je stvoren na Božju sliku, postati kao On u pravednosti i svetosti. Njegov um bio je sposoban za neprekidno napredovanje, unapređivanje, razmišljanje i plemenito uzdizanje jer je Bog bio njegov učitelj, a anđeli su bili njegovi prijatelji. (The Review and Herald, 24. veljače 1874.)