Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Tužaljke 1”.
1 Kako osamljen sjedi grad, nekoć puka mnogobrojna! Postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Kneginja među pokrajinama potpade pod tlaku. 2 Noću gorko plače i suze joj na obrazima njenim. Od svih koji su je ljubili nema nikoga da je utješi. Iznevjeriše je svi prijatelji njezini, postadoše joj neprijatelji. 3 Prognan je Juda, pritisnut nevoljom i teškim ropstvom. On boravi među narodima, ne nalazi počinka. Svi njegovi progonitelji sustigoše ga među tjesnacima. 4 Putovi sionski tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdane. Sve su dveri njegove opustjele, svi njegovi svećenici uzdišu; ucviljene su djevice njegove, a on sam je ogorčen. 5 Protivnici njegovi postadoše poglavari, neprijatelji njegovi napreduju, jer ga Gospod ucvili zbog mnoštva njegovih prijestupa. Djeca mu pred protivnikom odoše u sužanjstvo. 6 I otišla je od kćeri sionske sva krasota njezina. Knezovi njezini postadoše ko jeleni što paše ne nalaze, pa odoše bez snage pred svojim progoniteljem. 7 U danima svoje nevolje i beskućništva svojega Jeruzalem se spomenu svih blagodati što ih je imao još od davnih dana. Kad je puk pao u ruke protivnikove, a nitko mu ne pomože, protivnici ga gledahu smijući se njegovoj propasti. 8 Teško sagriješi Jeruzalem, stoga postade nečist. Svi koji ga poštovahu, preziru ga, jer vidješe golotinju njegovu; a on uzdiše i natrag se okreće. 9 Nečistoća mu je na skutima njegovim, i ne pomišlja na konac svoj; zato se čudesno stropoštao, a nikoga da ga utješi. »Pogledaj, Gospode, nevolju moju, jer se neprijatelj uzvisi.« 10 Protivnik svojom rukom posegnu za svim skupocjenostima njegovim. Jer gledao je kako pogani ulaze u Svetište njegovo, oni kojima si zapovjedio da ne dolaze na tvoj zbor. 11 Sav njegov puk uzdiše, kruha traži. Skupocjenosti svoje dadoše za hranu da okrijepe dušu. »Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam prezren!« 12 »Zar je to ništa svima vama koji putem prolazite? Promotrite i vidite ima li boli kakva je moja bol koja je meni nanesena, kojom me Gospod ucvili u dan žestine gnjeva svojega. 13 S visine pusti oganj u kosti moje i svlada ih; nogama mojim razape mrežu i svrnu me nazad; učini me napuštenim i klonulim povazdan. 14 Jaram mojih prijestupa svezan je njegovom rukom; isprepleše se, na moj se navališe vrat. Oborio je snagu moju, predao me Gospodin u ruke onih protiv kojih se ne mogu podići. 15 Sve moje junake u mojoj sredini Gospodin je odbacio; sazvao je protiv mene zbor da skrši moje mladiće. Gospodin je kao u tijesku gazio djevicu, kćer Judinu. 16 Zbog toga ja plačem; oči se moje, oči se moje zališe vodom, jer daleko je od mene tješitelj da mi dušu okrijepi. Sinovi su moji napušteni jer neprijatelj nadvlada.« 17 Sion širi ruke svoje, ali nikoga da ga utješi. Gospod zapovjedi za Jakova, da se oko njega postave protivnici njegovi. Jeruzalem posta među njima kao nečista žena. 18 »Gospod — on je pravedan; ta ja se pobunih protiv njegove zapovijedi. Čujte sad, puci svi, i pogledajte moju bol. Moje djevice i mladići moji odoše u sužanjstvo. 19 Pozvah svoje ljubavnike, al’ me oni prevariše; moji svećenici i starješine moje preminuše u gradu dok su sebi tražili hranu da okrijepe dušu svoju. 20 Pogledaj, Gospode, jer ja sam u tjeskobi, utroba moja strepi; srce se moje prevrće u meni jer bijah buntovan veoma. Vani mač ostavlja bez djece, u kući kao da je smrt. 21 Čuli su da ja uzdišem, ali nikoga da me utješi. Svi moji neprijatelji čuli su za moju nesreću, raduju se što si ti to učinio. Daj da dođe dan koji si nagovijestio, da njima bude kao meni. 22 Nek sva njihova zloća dođe preda te, i postupi s njima kao što si postupio sa mnom zbog svih prijestupa mojih. Jer mnogo je uzdaha mojih i srce je moje iznemoglo.«