Priprema za Njegov dolazak
Duhovna poruka iznesena u ponedjeljak ujutro 6. srpnja 2015.
Shian O’Connor je predsjednik Konferencije Kajmanskih otoka u Atlantsko-karipskoj Uniji Interameričke divizije.
Moram zahvaliti Svetom Duhu našeg Boga koji je naveo članove odbora za bogoslužje da mi dopuste podijeliti riječ od Gospoda Njegovoj crkvi u vrijeme kada se približavamo granicama Kanaana; u vrijeme kada je naše putovanje gotovo, i naše hodočašće završava; u vrijeme kada pretkazani znaci na suncu i mjesecu, na zemlji, moru i nebu, glasno naviještaju svem čovječanstvu da se dolazak Učitelja približava.
Ovo okupljanje Božjeg vjernog naroda bi vrlo lako moglo biti posljednje od takvih sastanaka. Bilo tako ili ne, ovo okupljanje će sigurno biti posljednje za nekoga ovdje. A pošto je tako, dopustite mi da podijelim s vama riječ dok se spremamo za kraj.
Priča koju vrijedi proučavati
Matej 19,16-20 zapisuje priču koja je vrijedna proučavanja od strane naroda posljednjeg vremena.
Netko je došao Isusu s vječnim životom na umu (16. stih). Ne znamo njegovo ime. Matej kaže da je bio mlad; Luka kaže da je bio vladar i da je bio bogat. Imao je nebo na umu, ali nije baš bio siguran o svojoj spremnosti. Nešto je mučilo njegovu savjest. Ali kada se ispitao, nije mogao pronaći zašto. Kada je napravio samoprocjenu, činilo se da mu ide odlično. Bio je visoko na ljestvici crkvenih članova. Bio je usklađen s crkvenim smjernicama i pravilnicima. Bio je vjeran crkveni član koji čuva zapovijedi. Ali nije želio prepustiti stvar slučaju; čuo je da je Isus u gradu i otišao je do Njega da dobije drugo mišljenje – neovisnu procjenu svog duhovnog stanja.
Kao crkva živoga Boga, s nebom na umu, ne možemo vjerovati vlastitoj procjeni nas samih. Moramo se podvrgnuti mikroskopskim očima svevidećeg Boga i tražiti Ga da nas istraži i vidi „ne idem li putem pogubnim i povede me putem vječnim“ (Psalam 139,24).
Da je po njemu, bogati mladi vladar bi sebe kvalificirao za prva sjedala u kraljevstvu. Kada je Isus odgovorio: „čuvaj zapovijedi“, mladić nije bio impresioniran, jer mu je izgledalo da je, ako je to jedini test potreban za prolazak, on već na nebu. Moralo mu se činiti da je to prelagan test: Gospode, provjeri ponovo. Provedi još jedan test. Nešto mi govori da, iako član svoje crkve na dobrom glasu, nisam spreman. Nešto mi govori da, iako sam visoki dužnosnik crkve, moja duša nije spremna. Nešto mi govori da, iako sam služio 40 godina, još uvijek nisam spreman. Nešto mi govori da, iako proučavam subotnju pouku, vjerno vraćam desetak i darove, držim se vegetarijanske prehrane i pjevam u zboru, nisam spreman.
Što mi još nedostaje? Ovo je pitanje koje članovi crkve posljednjih dana trebaju pitati Isusa. Nemojte se varati – profil crkve koja čeka Isusov dolazak vrlo je sličan mladom vladaru: crkva je mlada, bogata i izvrsna u čuvanju svih Božjih zapovijedi. Kao dio plana pripreme, crkva posljednjih dana treba uputiti isti upit kao ovaj mladi vladar. I kakav bi bio odgovor od Gospoda kada bismo Mu postavili isto pitanje?
E-mail od Gospoda
Gospod je crkvi posljednjih dana poslao e-mail s odgovorom na upravo to pitanje. On daje procjenu onoga što crkvi nedostaje, i daje preporuke za popravak stanja. Moram vas upozoriti prije nego ga otvorite: nije prolazna ocjena. Ako crkva u Laodiceji predstavlja Božju crkvu posljednjih dana nakon 1844. godine[1], onda imamo isti problem koji je imao i mladi vladar.
Poput mladog vladara, crkva je napravila samoprocjenu i nije pronašla nikakvu manu (Otk 3,14-17). U svojim vlastitim očima, crkvi ide izvanredno dobro; ona je spremna za kraljevstvo. Ali kada se pojavi drugo mišljenje, kada Bog provede svoju neovisnu procjenu crkvenog duhovnog stanja, postaje zabrinut. Ocjena: priprema stravično nedostaje; crkva je u strašnom nedostatku. Mladom vladaru je nedostajala jedna stvar, ali crkvi posljednjih dana nedostaje tri stvari.
1. Bog je pronašao nedostatak pročišćenog zlata: Ovo zlato koje crkvi nedostaje simbol je pobožne vjere, simbol pouzdanja u živoga Boga. Nedostaje vjera zbog kojeg su Daniel i tri Hebreja preživjeli. Nedostaje vjera zbog koje su se zatvorska vrata širom otvorila i lanci spali s ruku Petra i Ivana. Nedostaje vjera zbog koje su Petar i Ivan mogli reći: „Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!“ (Djela 3,6). Postoji nedostatak one vjere koju su naši prethodnici imali. Bez ove vjere, kako poslanica Hebrejima kaže, nemoguće je ugoditi Bogu. (Heb 11,6)
2. Bog je pronašao nedostatak bijele haljine, pravednosti Isusa Krista. Crkvi posljednjih dana nedostaje odjeća Kristove pravednosti, iako crkva misli da je dobro odjevena. Božjoj djeci koja ide na nebo potrebna je ta odjeća da bi pokrila našu prljavštinu. Naše pravedno življenje je ništa više od prljavih dronjaka. Mi moramo imati Spasitelja koji živi svoj život u nama, pokrivajući nas svojim životom koji je bjelji od snijega. Članovi kojima nedostaje ova odjeća neće stići na nebo. Isus govori usporedbu o čovjeku koji nije imao svoju svadbenu odjeću i bio je izgnan iz dvorane za gozbu (Mt 22,11-14). Službenica Gospodnja u knjizi Isusove usporedbe kaže da čovjek bez svadbene odjeće nije mislio da ju treba.[2] Ali ako crkva želi biti spremna, moramo biti odjeveni u Kristovu pravednost.
3. Bog je pronašao nedostatak pomasti za oči, djelovanja i prisutnosti Svetoga Duha. Postoji nedostatak sile Božjeg Duha u crkvi posljednjih dana. Kada nedostaje Duha, nedostaje i snage: sile za svjedočenje, sile za oživljavanje pobožnosti, sile za ispravno življenje, sile za ujedinjenje i suočavanje s neprijateljem. Kada nedostaje Duha, zatičemo se kako radimo kompromis na rubovima istine umjesto da stojimo na sigurnoj Božjoj Riječi. Ako je ikada bilo vrijeme da crkva ima širom otvorene oči, onda je to sada.
Ovo su tri temeljne stvari kojoj crkvi nedostaju u posljednjim danima: vjera u Boga, Kristova pravednost i Sveti Duh.
Opasnost zaboravnosti
Tragično, crkva nije svjesna da joj nedostaju ove stvari. Umjesto toga, funkcionira pod pretpostavkom da joj ide dobro; da joj ništa ne treba. Kako naša samoprocjena može biti tako drastično drukčija od onoga kako nas Bog vidi, i da mi to još uvijek ne znamo? Kako možemo biti tako nesinkronizirani s Bogom, i da nismo toga svjesni? Očito crkva posljednjih dana pati od lažnog osjećaja sigurnosti. Mislimo da smo duhovno u redu kada to nismo.
To je isti problem koji je uzrokovao da polovica djevicâ (još jedan simbol crkve koja čeka) ostane izvan svadbene dvorane. Otišle su spavati misleći da imaju ulje, da su u redu. Nisu znale da njihovoj duši nedostaje spasenje (Mt 25,1-13). To je isti onaj problem koji je naveo jednu naciju da odbaci Krista. Nisu vidjeli potrebu za Spasiteljem, misleći da su imali Abrahama za oca (Mt 3,9).
Lažan osjećaj sigurnosti je najveća prijetnja planu pripreme crkve posljednjih dana. On uzrokuje da se oslanjamo manje na Isusa, a više na vlastitu obuku; manje na Svetog Duha, a više na naš intelekt; manje na silu živoga Boga, a više na našu kolektivnu mudrost. Božja crkva se mora vratiti Isusu, oslanjajući se na Njegove neprolazne ruke.
Dobre vijesti
Dobra stvar kod ovog e-maila je da Bog ne ostavlja crkvu u destruktivnom stanju u kojem ju je pronašao. On daje neke preporuke kao što je to učinio i s bogatim mladim vladarom. Življenje u posljednjem vremenu zahtijeva primjenu Njegovih preporuka. Isus kaže da naš slučaj nije beznadan.
On kaže: „Ja imam stvari koje ti nedostaju, a koje su potrebne za spasenje tvoje duše: imam ih u izobilju. Imam ih na rasprodaji. Dođi i kupi ih od Mene.“ Upravo je u tijeku rasprodaja. Izaija kaže da ne trebaš novca. Bog reklamira rasprodaju (Iz 55,1-3.6.7) i kaže da dođeš prije nego što On zatvori vrata.
Petero ludih djevica zakasnile su na prodaju. Dućan se zatvorio. Ali Isus kaže: „Hajde, dođi sada, idemo pregovarati o transakciji“ (vidi Iz 1,18).
Kao dio pripreme, bit ćemo ukoravani. Isus je rekao: „Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!“ (Otk 3,19).[3] Bog poziva na promjenu u načinu na koji činimo stvari. Na pokajanje za to što smo Ga napustili. „Budite spremni“, On kaže, „na malo ukora i na malo discipline, jer moram vas dovesti natrag u red.“
Poslušajte kucanje na vaša vrata. „Ja, Bog, idem u osobne posjete svakome od vas. Ja kucam. Svakome tko otvori vrata i pusti Me unutra, ući ću. Ja poduzimam inicijativu dolazeći k vama jednom po jednom – ne na crkvena vrata, već na vrata srca svakog pojedinca. Dajem vam još jednu priliku: Ako otvorite, ući ću.
Bog odbija odustati od svoje crkve. On je previše platio za nju. Kupio ju je vlastitom krvlju, i umro za nju. Mogu vam reći jednu stvar: Kada sve bude gotovo, Bog će nekoga povesti kući. Hoćemo li to biti ti i ja? Netko će ući kroz biserna vrata. Hoćeš li to biti ti? Hoću li to biti ja?
Ovog jutra se možemo okrenuti i otići jadni, poput bogatog mladog vladara. Ili možemo reći: „Uzmi moj život, i neka bude posvećen Tebi, Gospode.“
Možemo reći, poput Felixa: „Ne sada, Gospode. Daj u neko zgodnije vrijeme“ (vidi Djela 24,25). Ili možemo reći: „Takav kakav sam, bez ijedne preporuke osim Tvoje krvi koja je prolivena za mene, i Tvog poziva da dođem k Tebi, o Janje Božje, dolazim. Dolazim.“
[1] The Seventh-day Adventist Bible Commentary (Washington, D.C.: Review and Herald Pub. Assn., 1953-1957), sv. 7, str. 761.
[2] Ellen G. White: Isusove usporedbe (Zagreb: Adventus, 2003.), orig. str. 315.
[3] Ako nije drukčije navedeno, korišteni prijevod je Jeruzalemska Biblija (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2011.).