„Uto dođe neka žena Samarijanka da zahvati vode. Isus joj reče: ’Daj mi da se napijem!’“ (Ivan 4,7)
Božji Sin je kao Otkupitelj svijeta uzeo na sebe našu ljudsku narav. … Gladan i žedan, zastao je da se odmori na Jakovljevom zdencu, u blizini grada Sihara dok su Njegovi učenici otišli u grad kupiti hrane. …
I dok je Isus sjedio pokraj zdenca, hladna, osvježavajuća voda bila Mu je tako blizu, a ipak tako nedostižna i samo je pojačavala Njegovu žeđ. Nije imao užeta ni posude da zahvati vodu, pa je čekao da netko dođe na zdenac. Mogao je učiniti čudo i tako dobiti gutljaj vode sa zdenca, ali da je tako i htio, to ne bi bio Božji plan. …
„Uto dođe neka žena Samarijanka da zahvati vode. Isus joj reče: ’Daj mi da se napijem!’“ Žena je odgovorila: „’Kako ti, Židov, možeš iskati od mene, Samarijanke, da se napiješ?’ Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.“ (Ivan 4,7-9) Krist se našao u blizini žene Samarijanke, ali Ga ona nije prepoznala. Ona je bila žedna istine, a nije znala da On, Istina, sjedi pokraj nje i da je može prosvijetliti. I danas mnoge žedne duše sjede u blizini izvora žive vode. Ali njihov je pogled usmjeren na drugu stranu, daleko od izvora koji toči osvježavajući vodu, pa iako je voda u blizini, oni ne vjeruju. …
Isus je ovako odgovorio ženi: „’Kad bi ti znala za dar Božji i tko je onaj koji ti veli: -Daj mi piti, ti bi u njega iskala i dao bi ti žive vode.’ Odgovori mu žena: ‘Nemaš čime ni zahvatiti, Gospodine, a zdenac je dubok! Odakle ti onda živa voda? Zar si veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj zdenac? I on sam pio je iz njega i sinovi njegovi i stoka njegova!’“ (Ivan 4,10-12) Da, Isus joj je mogao odgovoriti: Onaj koji ti govori jedinorođeni je Sin Božji; ja sam doista veći od vašega oca Jakova jer sam postojao prije Abrahama, jer sam ja Onaj Koji Jest! Međutim, On je odgovorio: „Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni.“
Isus je bio voda života za Abela, Šeta, Henoka, Nou i za sve koji su prihvatili Njegove pouke kao i za one koji žive danas i koji od Njega traže gutljaj osvježavajuće vode. (Signs of the Times, 22. travnja 1897.)