Za sve

“Nek’ dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek’ pruži ruke Bogu!” (Psalam 68,32)
“Tijekom cijele svoje službe Izaija je objavljivao jasnu Božju namjeru prema neznabošcima. I drugi proroci su spominjali ovaj božanski plan, ali njihove poruke nisu uvijek bile pravilno shvaćene. I zato je Izaiji bilo povjereno da Judi potpuno razotkrije istinu da će se u Božji Izrael ubrojiti i mnogi koji nisu Abrahamovi potomci po tijelu. Ovo naučavanje nije bilo u skladu s teologijom njegova vremena, ali on je neustrašivo objavljivao poruku koju je dobio od Boga i tako unosio nadu u mnoga srca koja su čeznula za duhovnim blagoslovima, obećanima Abrahamovom potomstvu. … Često su Izraelci bili naizgled nesposobni ili nespremni da shvate namjeru koju Bog ima s neznabošcima. A upravo ih je ta namjera učinila posebnim narodom i uspostavila ih kao nezavisan narod među narodima na Zemlji. Abraham, njihov praotac, kojemu je prvome bilo upućeno zavjetno obećanje, bio je pozvan da napusti svoju rodbinu i ode u daleke krajeve kako bi odnio svjetlost neznabošcima. Iako je u obećanje koje je dobio bilo uključeno i potomstvo brojno kao pijesak na morskoj obali, nikakva sebična namjera nije stajala iza obećanja da će on postati osnivač velikog naroda u kanaanskoj zemlji. … ‘Blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat … sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.’ … Bog ne priznaje nikakve razlike na temelju nacionalnosti, rase ili kaste. … Isus je došao srušiti svaki zid razdvajanja i otvoriti sve odjele predvorja Hrama kako bi svaka duša slobodno mogla doći k Bogu. Njegova ljubav je tako široka, tako duboka i tako potpuna da svuda prodire. Ona uzdiže iz područja Sotonina utjecaja one koji su bili zavedeni njegovim prijevarama, i stavlja ih nadohvat Božjeg prijestolja, prijestolja koje je okruženo dugom obećanja. U Kristu nema Židova ni Grka, roba ni slobodnjaka.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 233—235)