Zašto Elizej?

“Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan. Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.” (Matej 10,37.38)
“Kad je Ilija, božanski usmjeravan u traženju nasljednika, prošao uz njivu koju je Elizej orao, bacio je na mladićeva pleća plašt posvećenja. … Za njega je to bio znak da ga je Bog pozvao da bude Ilijin nasljednik. … Elizej je morao izračunati troškove — sam je morao odlučiti hoće li prihvatiti ili odbaciti poziv. Ako su njegove težnje usmjerene prema domu i njegovim prednostima, bolje je da ostane. Međutim, Elizej je shvatio značenje poziva. … Ni za kakvo zemaljsko blago nije se htio odreći prednosti da postane Božji vjesnik i da uživa u druženju s Njegovim slugom. … Bez oklijevanja je ostavio kuću u kojoj je bio voljen, da bi služio proroku u njegovome nesigurnom životu.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 141) “Budući da nisu izravno uključeni u neki vjerski posao, mnogi sebe smatraju beskorisnima, misle da ništa ne čine za unapređenje Božjeg kraljevstva. … S obzirom na to da im se sada nude samo mali poslovi, oni smatraju da opravdano ne čine ništa. U tome griješe! Čovjek može aktivno služiti Bogu iako je zauzet obavljanjem običnih, svakidašnjih dužnosti — iako obara stabla, krči njive ili ide za plugom. Majka koja poučava svoju djecu o Kristu, isto tako stvarno radi za Boga kao i propovjednik za propovjedaonicom. Mnogi čeznu za posebnim talentima koji bi ih osposobili za veličanstvena djela, dok istodobno zanemaruju dužnosti koje im stoje nadohvat ruke, i čije bi im obavljanje uljepšalo život. … Uspjeh ne ovisi toliko o talentu koliko o energiji i volji. Sjajni talenti sami po sebi ne osposobljavaju nas za korisnu službu, već savjesno obavljanje svakidašnjih dužnosti, zadovoljan duh, nenamješteno, iskreno zanimanje za dobro drugih. I u najskromnijim uvjetima može se postići istinsko savršenstvo. Najobičniji poslovi, ako se obavljaju s ljubavlju i odanošću, divni su u Božjim očima.” (Isto, str. 140,141)