Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "1. Kraljevima 11".

1 Kralj Salomon ljubio je, uz kćer faraonovu, i mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,
2 od narodâ za koje je Gospod rekao sinovima Izraelovim: »Ne ulazite k njima i oni neka ne ulaze k vama; jer oni će zacijelo srca vaša okrenuti k svojim bogovima.« Uz njih, ljubeći ih, prionu Salomon.
3 A imao je on sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine inoča; i njegove žene okrenuše mu srce.
4 Jer dogodi se, kad je Salomon ostario, da mu žene njegove okrenuše srce prema drugim bogovima; i njegovo srce nije potpuno pripadalo Gospodu, Bogu njegovu, kao srce njegova oca Davida.
5 Jer Salomon je išao za Aštartom, božicom Sidonaca, i za Milkomom, gnusobom Amonaca.
6 I činio je Salomon što je zlo u očima Gospodnjim i nije potpunoma išao za Gospodom kao njegov otac David.
7 Onda Salomon sagradi uzvišicu Kemošu, gnusobi moapskoj, na gori što je nasuprot Jeruzalema, i Moleku, gnusobi sinova Amonovih.
8 Isto učini i za sve žene tuđinke koje su palile kâd i žrtvovale svojim bogovima.
9 Stoga se Gospod razgnjevi na Salomona što se njegovo srce okrenulo od Gospoda, Boga Izraelova, koji mu se dvaput ukazao
10 i zapovjedio mu u svezi s tim, da ne ide za drugim bogovima; ali on nije držao što mu je zapovjedio Gospod.
11 Tada Gospod reče Salomonu: »Kad je s tobom tako te ne držiš saveza mojega i odredaba mojih što sam ti ih zapovjedio, ja ću zasigurno otkinuti kraljevstvo od tebe i dat ću ga sluzi tvojemu.
12 Ali neću to učiniti za tvojega vijeka, zbog Davida, oca tvojega; otkinut ću ga iz ruke tvog sina.
13 Ipak, neću otkinuti cijelo kraljevstvo; jedno pleme dat ću tvom sinu, zbog Davida, sluge mojega, i zbog Jeruzalema što sam ga izabrao.
14 Tada Gospod podiže protivnika Salomonu: Hadada, Edomca; on bijaše jedan od kraljevih potomaka u Edomu.
15 Dogodi se naime, kad je David bio u Edomu i kad je Joab, zapovjednik vojske, uzašao da bi sahranio ubijene pošto je pobio sve muško u Edomu
16 (jer Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muško u Edomu),
17 da Hadad pobježe, on i neki Edomci koji bijahu od slugu njegova oca s njim, otišavši u Egipat. Hadad je tada bio malen dječak.
18 I digoše se oni iz Midjana pa dođoše u Paran. I povedoše sa sobom ljude iz Parana te dođoše u Egipat k faraonu, kralju egipatskom. A ovaj mu dade kuću i odredi mu hranu i dodijeli mu zemlju.
19 I nađe Hadad veliku milost u očima faraonovim te mu on dade za ženu sestru svoje žene, sestru kraljice Tahpenese.
20 I sestra Tahpenesina rodi mu Genubata, sina njegova, kojega Tahpenesa othrani u faraonovu dvoru. Tako Genubat bijaše u dvoru faraonovu među sinovima faraonovim.
21 No kad Hadad u Egiptu doču da je David počinuo kod svojih otaca i da je umro Joab, zapovjednik vojske, reče Hadad faraonu: »Pusti me da odem u svoju zemlju.«
22 Nato mu faraon reče: »Ta što ti nedostaje kod mene da, evo, tražiš da pođeš u svoju zemlju?« On pak reče: »Ništa, ali svejedno me pusti.«
23 Podiže mu Bog i drugoga protivnika: Rezona, sina Eliadina, koji je pobjegao od svojega gospodara Hadadezera, kralja Cobe.
24 I skupi on ljude oko sebe te posta zapovjednik družine, kad je David pobio ove iz Cobe. I odoše oni u Damask i nastaniše se ondje te zakraljevaše u Damasku.
25 On je dakle bio protivnik Izraelu svega vijeka Salomonova (uza zlo što im ga je činio Hadad); i zamrzi Izraela i zakralji se nad Sirijom.
26 Tada i Salomonov sluga Jeroboam, sin Nebatov, Efraćanin iz Cerede, čijoj majci ime bijaše Cerua (bijaše to žena udovica) podiže ruku na kralja.
27 A ovo je bio razlog zbog kojega je digao ruku na kralja: Salomon je sagradio Milo i zatvorio pukotine u gradu Davida, oca svojega.
28 Taj pak čovjek Jeroboam bijaše hrabar junak; i kad Salomon vidje da se taj mladić prihvaća posla, postavi ga nad svom tlakom doma Josipova.
29 I dogodi se u ono vrijeme, kad je Jeroboam išao iz Jeruzalema, da ga na putu nađe prorok Ahija Šilonac; a on bijaše zaogrnut novim plaštem. I bijahu njih dvojica sami u polju.
30 Tada Ahija uze novi plašt što bijaše na njemu i razdera ga na dvanaest komada.
31 I reče Jeroboamu: »Ti uzmi deset komada, jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Ja ću, evo, otkinuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena
32 (a on će imati jedno pleme zbog sluge mojega Davida i zbog Jeruzalema, grada što sam ga izabrao između svih plemena Izraelovih),
33 jer su me ostavili i klanjali se Aštarti, božici Sidonaca, Kemošu, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu sinova Amonovih, i nisu išli mojim putem čineći što je pravo u mojim očima i vršeći moje odredbe i uredbe moje, kao što je činio njegov otac David.
34 Ali mu neću sve kraljevstvo uzeti iz ruke, jer sam ga postavio za glavara u sve dane njegova života, zbog sluge mojega Davida kojeg sam izabrao, koji je držao moje zapovijedi i odredbe moje.
35 Nego ću sinu njegovu kraljevstvo uzeti iz ruke i dat ću ga tebi — tih deset plemena.
36 A njegovu ću sinu dati jedno pleme, da sluga moj David vazda ima svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu što sam ga sebi izabrao da onamo smjestim ime svoje.
37 Tebe ću dakle uzeti, i ti ćeš kraljevati nad svim što poželi duša tvoja i bit ćeš kralj nad Izraelom.
38 I bit će ovako: budeš li poslušao sve što ti zapovjedim i mojim hodio putovima i činio što je pravo u mojim očima vršeći moje odredbe i zapovijedi moje, kao što je to činio sluga moj David, tada ću biti s tobom i sazdat ću ti trajan dom, kao što sam ga sazdao Davidu, i dat ću ti Izraela.
39 I pritijesnit ću zbog toga potomstvo Davidovo, ali ne zauvijek.’«
40 Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama. Ali Jeroboam se diže i pobježe u Egipat k Šišaku, kralju egipatskomu; i bio je u Egiptu sve do smrti Salomonove.
41 Ostala pak djela Salomonova, i sve što je učinio, i mudrost njegova, zar to nije zapisano u knjizi djela Salomonovih?
42 A razdoblje tijekom kojega je Salomon kraljevao u Jeruzalemu nad svim Izraelom trajalo je četrdeset godina.
43 Onda Salomon počinu kod svojih otaca i bî sahranjen u gradu Davida, oca svojega; a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.