Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Kraljevima 13”.
1 I gle, neki čovjek Božji na riječ Gospodnju dođe iz Jude u Betel; a Jeroboam je stajao kod žrtvenika da bi palio kâd.
2 I po riječi Gospodnjoj povika onaj prema žrtveniku i reče: »Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Gospod: ‘Gle, Davidovu domu rodit će se sin, Jošija će biti ime njegovo, i on će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica koji na tebi pale kâd te će ljudske kosti na tebi biti spaljene.’«
3 I u onaj dan dade im znak govoreći: »Ovo je znak da je govorio Gospod: gle, žrtvenik će se raspuknuti, a pepeo što je na njemu prosuti.«
4 I dogodi se, kad je kralj čuo riječ što ju je doviknuo čovjek Božji protiv žrtvenika u Betelu, da Jeroboam ispruži ruku svoju od žrtvenika govoreći: »Uhvatite ga!« Ali mu se osuši ruka što ju je ispružio prema njemu te je više nije mogao vratiti k sebi.
5 I žrtvenik se raspuknu, a pepeo sa žrtvenika se prosu, prema znaku što ga je čovjek Božji dao po riječi Gospodnjoj.
6 Nato kralj progovori i reče čovjeku Božjem: »Zaišći sad naklonost u Gospoda, Boga svojega, i pomoli se za me da se ruka moja povrati k meni.« I čovjek Božji zaiska naklonost u Gospoda te se ruka kraljeva povrati k njemu i posta kao i prije.
7 Tada kralj prozbori čovjeku Božjem: »Hodi sa mnom kući da se okrijepiš, i dat ću ti dar.«
8 Ali čovjek Božji reče kralju: »Da mi dadneš polovicu svoje kuće, ne bih pošao s tobom; ne bih ni jeo kruha ni pio vode na ovome mjestu.
9 Jer ovako mi je zapovjeđeno riječju Gospodnjom govoreći: ‘Ne jedi kruha i ne pij vode, i ne vraćaj se istim putem kojim si došao.’«
10 Stoga krenu drugim putem i ne htjede se vraćati putem kojim je došao u Betel.
11 A u Betelu je živio jedan stari prorok. Njemu dakle dođoše njegovi sinovi pa mu kazivahu sva djela što ih onoga dana učini čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je on govorio kralju, i njih kazivahu ocu svojemu.
12 Tada im progovori otac njihov: »Kojim je putem otišao?« Jer sinovi njegovi vidješe kojim je putem otišao čovjek Božji koji je bio došao iz Jude.
13 I reče on svojim sinovima: »Osamarite mi magarca.« I oni mu osamariše magarca, a on uzjaha na nj.
14 Tako on krene za čovjekom Božjim i nađe ga gdje sjedi pod hrastom; i reče mu: »Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Jude?« A on reče: »Ja sam.«
15 Tada mu reče: »Hodi sa mnom kući da pojedeš kruha.«
16 Ali ovaj reče: »Ne mogu se vratiti s tobom niti doći k tebi, niti jesti kruha niti s tobom piti vode na ovome mjestu.
17 Jer mi je rečeno po riječi Gospodnjoj: ‘Ne jedi kruha i ne pij tamo vode, niti se vraćaj idući istim putem kojim si došao.’«
18 Nato mu onaj reče: »I ja sam prorok kao i ti; i anđeo mi je govorio riječju Gospodnjom govoreći: ‘Povedi ga sa sobom kući svojoj da jede kruha i pije vode.’« Slagao mu je.
19 I ovaj se vrati s njim te je u njegovoj kući jeo kruha i pio vode.
20 I dogodi se, dok su oni sjedili za stolom, da riječ Gospodnja dođe proroku koji ga je natrag doveo.
21 I povika on na čovjeka Božjeg koji je došao iz Jude govoreći: »Ovako veli Gospod: Budući da si bio neposlušan riječi Gospodnjoj i nisi održao zapovijed što ti ju je zapovjedio Gospod, Bog tvoj,
22 nego si se vratio te jeo kruha i pio vode na mjestu za koje ti je Gospod govorio: ‘Ne jedi kruha i ne pij vode’, tvoje truplo neće ući u grob otaca tvojih.’«
23 I dogodi se, pošto je jeo kruha i pošto je pio, da tomu proroku kojega bijaše doveo natrag osamari magarca.
24 Tako on ode. No putem se na nj namjeri lav i usmrti ga. I njegovo truplo ležaše bačeno na putu, a magarac stajaše kraj njega. I lav stajaše pokraj trupla.
25 Kad gle, neki su ljudi prolazili onuda pa ugledali truplo bačeno na putu i lava gdje stoji kraj trupla. Odoše dakle i kazaše to u gradu u kojemu je živio onaj stari prorok.
26 Pa kad je prorok koji ga je doveo natrag s puta čuo za to, reče: »To je čovjek Božji koji je bio neposlušan riječi Gospodnjoj. Zato ga je Gospod predao lavu koji ga je rastrgnuo i usmrtio ga, prema riječi koju mu je Gospod govorio.
27 I prozbori on sinovima svojim govoreći: »Osamarite mi magarca.« I oni osamariše.
28 Onda ode i nađe njegovo truplo bačeno na putu, te magarca i lava gdje stoje pokraj trupla; lav nije požderao truplo niti je rastrgao magarca.
29 Tada prorok podiže truplo čovjeka Božjeg pa ga položi na magarca i dovede ga natrag. I dođe stari prorok u grad da ožali mrtvoga i da ga sahrani.
30 A njegovo truplo položio je u svoj grob; i jadikovao je nad njim: »Jao, brate moj!«
31 I dogodi se, nakon što ga je sahranio, da rekne svojim sinovima govoreći: »Kad ja umrem, sahranite i mene u grob u kojemu je sahranjen čovjek Božji. Kosti moje položite kraj njegovih kostiju.
32 Jer će se zacijelo ispuniti riječ koju on doviknu po riječi Gospodnjoj protiv žrtvenika što je u Betelu i protiv svih kuća na uzvišicama koje su po gradovima samarijskim.«
33 Ni poslije ovoga događaja Jeroboam se ne povrati sa svojega zlog puta, nego je i dalje najniže iz puka postavljao za svećenike na uzvišicama; tko god je želio, on bi ga rukopoložio te bi postao svećenik uzvišica.
34 I ta stvar bila je na grijeh domu Jeroboamovu, da bi bio istrijebljen i nestao s lica zemlje.