Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

1. Kraljevima 8

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Kraljevima 8”.

1 Tada Salomon skupi starješine Izra­elove i sve plemenske poglavare, knezove otačkih domova sinova Izra­elovih, kod kralja Salomona u Jeruzalemu da donesu Kovčeg saveza Gospodnjega iz Davidova grada, to jest Siona.
2 I skupiše se svi ljudi iz Izraela kod kralja Salomona za blagdan, u mjesecu etanimu (to je sedmi mjesec).
3 Pa kad dođoše sve starješine Izraelove, svećenici ponesoše Kovčeg.
4 I preniješe Kovčeg Gospodnji i Šator sastanka i sve svete predmete koji bijahu u Šatoru; a preniješe ih svećenici i leviti.
5 Tada kralj Salomon i sva zajednica Izraelova, koja se sjatila k njemu i bila s njim pred Kovčegom, žrtvovahu toliko ovaca i goveda da se zbog množine nije moglo ni proračunati ni prebrojiti.
6 I svećenici donesoše Kovčeg saveza Gospodnjega na njegovo mjesto, u Svetinju Doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubâ.
7 Kerubi naime raširiše krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg; tako kerubi odozgo zaklanjahu Kovčeg i motke njegove.
8 A motke su bile tako duge da su se krajevi motaka vidjeli iz svetišta nasuprot Svetinji, ali se nisu vidjele izvana. I one su ondje do današnjega dana.
9 U Kovčegu nije bilo ništa osim dviju kamenih ploča što ih je Mojsije onamo položio na Horebu, gdje je Gospod sklopio savez sa sinovima Izraelovim kad su izlazili iz zemlje egipatske.
10 I dogodi se, kad su svećenici izašli iz Svetišta, da oblak ispuni Dom Gospodnji,
11 te svećenici ne mogoše zbog oblaka nastaviti služiti; jer slava Gospodnja ispuni Dom Gospodnji.
12 Tada reče Salomon: »Gospod je rekao da će prebivati u tmini.
13 Sagradih ti doista uzvišen Dom, mjesto da u njemu stanuješ dovijeka.«
14 Tada se kralj okrenu licem svojim te blagoslovi sav zbor Izraelov dok je sav zbor Izraelov stajao.
15 I reče: »Blagoslovljen bio Gospod, Bog Izraelov, koji je na svoja usta govorio Davidu, ocu mojemu, i svojom to rukom ispunio govoreći:
16 ‘Od dana kad izvedoh svoj puk Izrael iz Egipta, nisam izabrao grada ni iz kojega od plemena Izraelovih u kojemu bi se gradio Dom gdje bi bilo ime moje, nego sam izabrao Davida da bude nad pukom mojim Izraelom.’
17 A mojemu ocu Davidu bilo je na srcu da sagradi Dom imenu Gospoda, Boga Izraelova.
18 Ali Gospod reče Davidu, ocu mojemu: ‘Budući da ti je na srcu bilo sagraditi Dom imenu mojemu, dobro si činio što ti je to bilo na srcu.
19 Ali ti nećeš sagraditi toga Doma, nego sin tvoj koji će izaći iz bedara tvojih — on će sagraditi Dom imenu mojemu.’
20 I Gospod održa svoju riječ što ju je izrekao te ja ustadoh namjesto Davida, oca svojega, i sjedoh na prijestolje Izra­elovo, kako je Gospod obrekao; i sagradih Dom imenu Gospoda, Boga Izraelova.
21 I odredio sam ondje mjesto za Kovčeg u kojemu je savez što ga Gospod sklopi s ocima našim kad ih je izveo iz zemlje egipatske.«
22 Tada Salomon stade pred žrtvenik Gospodnji u nazočnosti svega zbora Izraelova i raširi ruke svoje prema nebu,
23 te reče: »Gospode, Bože Izraelov, nema boga poput tebe ni gore na nebu ni dolje na zemlji: tebe koji držiš savez i iskazuješ milosrđe slugama svojim što pred tobom hode svim srcem svojim;
24 tebe koji si svojemu sluzi Davidu, ocu mojemu, održao što si mu obrekao. I štosi ustima svojim obrekao, rukom si svojom i ispunio, kao i današnjega dana.
25 Zato sad, Gospode, Bože Izraelov, održi svojemu sluzi Davidu, ocu mojemu, što si mu obrekao govoreći: ‘Neće ti preda mnom nestati čovjeka koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu, samo ako sinovi tvoji budu pazili na svom putu hodeći preda mnom kao što si ti preda mnom hodio.’
26 Zato te sad molim, Bože Izraelov, neka se obistini tvoja riječ što si je obrekao svojemu sluzi Davidu, ocu mojemu.
27 Ta zar će Bog doista stanovati na zemlji? Gle, nebesa i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio.
28 Osvrni se ipak na molitvu sluge svojega i na prošnju njegovu, Gospode, Bože moj, da bi čuo vapaj i molitvu što je sluga tvoj danas pred tobom moli;
29 da bi oči tvoje bile otvorene nad ovim Domom obnoć i obdan, nad ovim mjestom za koje si rekao: ‘Tu će biti ime moje’; da bi čuo molitvu što će je sluga tvoj moliti prema ovome mjestu.
30 I čuj prošnju sluge svojega i svojega puka Izraela kad bude molio prema ovome mjestu. Ti dakle prisluhni s neba, mjesta gdje prebivaš, te usliši i oprosti.
31 Ako tko zgriješi protiv bližnjega svojega pa mu se dadne zakletva da se zakune, i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovome Domu,
32 ti je tada čuj u nebu i djeluj i sudi slugama svojim: opakoga osudi svalivši putove njegove na njegovu glavu, a pravednoga opravdaj dajući mu po pravednosti njegovoj.
33 Kad puk tvoj Izrael bude potučen pred neprijateljem jer je sagriješio protiv tebe, ali se ipak obrati k tebi i hvalu dadne imenu tvojemu te se pomoli i zaišće od tebe u ovome Domu,
34 ti onda čuj u nebu i oprosti grijeh svog puka Izraela i dovedi ih natrag u zemlju što si je dao ocima njihovim.
35 Kad se zatvori nebo te ne bude kiše jer su sagriješili protiv tebe, pa se pomole prema ovome mjestu i priznaju ime tvoje, te se odvrate od svojega grije­ha kad ihti pritisneš,
36 ti onda čuj u nebu i oprosti grijeh slugu svojih i puka svojega Izraela, da bi im pokazao dobar put kojim trebaju ići; i pusti kišu na svoju zemlju što si je puku svojemu dao u baštinu.
37 Kad u zemlji bude glad, kad bude kuga, medljika ili snijet, skakavci iligusjenice kad budu, kad ih njihov neprijatelj opsjedne u zemlji njihovih gradova, kakva god pošast, kakva god bolest bila,
38 svaku molitvu, svaku prošnju bilo kojega čovjeka ili svega tvojega puka Izraela, svakoga koji zna muku srca svojega pa raširi ruke svoje prema ovome Domu,
39 ti je tada čuj u nebu, mjestu gdje prebivaš, i oprosti i djeluj; i podaj svakomu prema svim njegovim putima budući da poznaješ srce njegovo (jer ti, samo ti, poznaješ srca svih sinova ljudskih),
40 da bi te se bojali u sve dane što ih oni budu proživjeli na licu zemlje koju si dao ocima našim.
41 Pa i tuđinca, koji nije od tvojega puka Izraela nego je došao iz daleke zemlje poradi imena tvojega
42 (jer će se čuti za tvoje veliko ime i za tvoju ruku jaku i za mišicu tvoju ispruženu), kad on dođe i pomoli se prema ovome Domu,
43 ti čuj u nebu, mjestu gdje prebivaš, i izvrši sve za čim je tuđinac vapio k tebi, da bi svi puci zemaljski upoznali ime tvoje i bojali se tebe kao puk tvoj Izrael, i da bi znali da je ime tvoje zazvano nad ovaj Dom što sam ga sagradio.
44 Kada puk tvoj izađe u boj na svojega neprijatelja putem kojim ga pošalješ i pomoli se Gospodu okrenut prema gradu koji si izabrao i prema Domu što sam ga sagradio imenu tvojemu,
45 tada čuj u nebu njihovu molitvu i prošnju njihovu, i učini im pravdu.
46 Kada sagriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji nije sagriješio) i ti se razgnjeviš na njih te ih predaš neprijateljima, a oni ih odvedu u sužanjstvo u neprijateljsku zemlju, daleku ili blizu,
47 ako dođu k pameti u zemlji u koju budu odvedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih porobljivača govoreći: ‘Sagriješili smo i učinili zlo, počinili smo opačinu’,
48 i obrate se tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji svojih neprijatelja koji ih odvedoše u sužanjstvo, pa ti se pomole okrenuti prema svojoj zemlji što si je dao ocima njihovim, prema gradu koji si izabrao i prema Domu što sam ga sagradio imenu tvojemu,
49 tada čuj u nebu, mjestu gdje prebivaš, njihovu molitvu i prošnju njihovu, i učini im pravdu,
50 i oprosti puku svojemu što je sagriješio protiv tebe i sve prijestupe njihove što ih protiv tebe počiniše; i podaj im smilovanje pred porobljivačima njihovim da bi im se oni smilovali,
51 jer oni su tvoj puk i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, isred željezne peći.
52 Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju sluge tvojega i na prošnju puka tvojega Izraela, da bi ih čuo kad god te zazovu.
53 Jer ti si njih odvojio sebi za baštinu od svih puka zemaljskih, kako si govorio preko svojega sluge Mojsija kad si oce naše izveo iz Egipta, Gospodine Gospode!«
54 I dogodi se, kad Salomon završi s moljenjem sve ove molitve i prošnjeGospodu, da ustade ispred žrtvenika Gospodnjega s mjesta gdje je bio klečao na svojim koljenima, ruku svojih raširenih prema nebu,
55 pa stade i blagoslovi sav zbor Izra­elov snažnim glasom, govoreći:
56 »Blagoslovljen bio Gospod, koji je puku svojemu Izraelu dao počinka, prema svemu što je obrekao. Nije propala nijedna riječ od svih njegovih dobrih obećanja što ih je obrekao preko sluge svojega Mojsija.
57 Neka Gospod, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim; nek nas ne ostavi i nek nas ne napusti.
58 Neka prikloni k sebi srca naša da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi i njegove propise i uredbe njegove, što ih je zapovjedio ocima našim.
59 I neka ove moje riječi što sam ih iznio pred Gospoda budu blizu Gospoda, Boga našega, danju i noću, da bi činio pravdu sluzi svojemu i pravdu puku svojemu Izraelu, kako već bude potreba kojega dana,
60 kako bi svi puci zemaljski znali da je on, Gospod, Bog i da drugoga nema.
61 A vaše srce neka bude potpuno odano Gospodu, Bogu našemu, hodeći po njegovim odredbama i držeći njegove zapovijedi kao i današnjega dana.«
62 Tada kralj i sav Izrael s njim prinesoše žrtvu pred Gospodom.
63 I prinese Salomon žrtvu pomirnicu, koju je žrtvovao Gospodu: dvadeset i dvije tisuće goveda te stotinu i dvadeset tisuća ovaca. Tako kralj i svi sinovi Izraelovi posvetiše Dom Gospodnji.
64 Istoga dana kralj posveti središte predvorja, što je bilo ispred Doma Go­spodnjega, jer ondje je prinio paljenice i prinosnice te pretilinu pomirnica, budući da je mjedeni žrtvenik što je bio pred Gospodom bio premalen da primi paljenice i prinosnice i pretilinu pomirnica.
65 I u ono vrijeme Salomon je svetkovao blagdan, i sav Izrael s njime, zbor velik, od ulaza u Hamat sve do Egipatskog potoka, pred Gospodom, Bogom našim: sedam dana, pa još sedam dana — četrnaest dana.
66 Osmoga je dana otpustio puk; a oni blagosloviše kralja pa odoše u svoje šatore radosni i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Gospod učinio svojemu sluzi Davidu i svojemu puku Izraelu.