Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Samuelova 25”.
1 Uto umrije Samuel. I skupi se sav Izrael te naricaše za njim; i sahraniše ga u njegovu domu u Rami. A David ustade i siđe u pustinju Paran. 2 I bijaše neki čovjek u Maonu, a posjed mu je bio u Karmelu. I bijaše taj čovjek vrlo bogat i imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. I dogodi se da je strizao svoje ovce u Karmelu. 3 Tom čovjeku ime pak bijaše Nabal, a njegovoj ženi bijaše ime Abigaila. I bijaše ta žena izuzetno razborita i lijepa stasa, a čovjek težak i zao u djelima. A bijaše on Kalebovac. 4 I David doču u pustinji da Nabal striže svoje ovce. 5 Stoga David posla desetoricu momaka. I reče David momcima: »Uzađite u Karmel, pa dođite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 6 I recite mu ovako: ‘Živ bio! Mir i tebi, mir i domu tvojemu, mir i svemu što imaš!’ 7 A sad čujem da imaš strigače. Sad dok su tvoji pastiri bili kod nas, nismo ih dirali i ništa im nije nestalo za sve vrijeme dok su bili u Karmelu. 8 Pitaj svoje momke i kazat će ti. Zato neka ovi momci nađu milost u tvojim očima, jer došli smo u dobar dan. Podaj, molimo te, slugama svojim i sinu svojemu Davidu što ti se nađe pri ruci.’« 9 I dođoše Davidovi momci te izgovoriše Nabalu sve ove riječi u Davidovo ime, a onda pričekaše. 10 Ali Nabal odgovori slugama Davidovim i reče: »Tko je David, tko li sin Jišajev? Danas ima mnogo slugu koji su se odmetnuli od svojih gospodara. 11 Zar da uzmem svoj kruh i vodu svoju, i svoje meso što sam ga naklao za svoje strigače, da bih to dao ljudima za koje ne znam ni odakle su oni?« 12 Nato se Davidovi momci okrenuše i vratiše svojim putem. Pa kad dođoše, kazaše mu sve ove riječi. 13 A David reče svojim ljudima: »Pripašite svaki svoj mač!« I pripasaše svaki svoj mač, a i David pripasa svoj mač. I oko četiri stotine ljudi uzađe za Davidom, a dvije stotine ostade uz prtljag.14 Ali jedan od momaka javi Abigaili, ženi Nabalovoj, govoreći: »Eno, David posla glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, a on ih je otjerao. 15 A ti ljudi bili su vrlo dobri prema nama i nisu nas dirali niti nam je išta nestalo za sve vrijeme dok smo hodili kraj njih kad bijasmo u polju. 16 Bili su nam zid i noću i danju za sve vrijeme dok smo bili s njima napasajući ovce. 17 Zato sad promisli i razvidi što ćeš učiniti, jer gotovo je zlo gospodaru našemu i svemu domu njegovu. A on je sin Belijalov kojemu se ništa ne može kazati.« 18 Nato Abigaila pohita i uzme dvije stotine hljebova kruha i dva mijeha vina, te pet zgotovljenih ovaca i pet mjerica pržena zrnja, te stotinu grozdova suhoga grožđa i dvije stotine smokovih kolača, pa sve to naprti na magarce. 19 I reče ona svojim momcima: »Vi idite preda mnom, a ja, evo, dolazim za vama.« Ali svojemu mužu Nabalu ništa nije rekla.20 I dogodi se, dok je ona jašila na magarcu i silazila s gorskog zaklona, kad evo Davida i njegovih ljudi: silazili su pred nju te se susrela s njima. 21 A David je govorio: »Zalud sam dakle čuvao sve što je taj čovjek imao u pustinji te mu ništa od svega što je imao ne bijaše nestalo; a on meni zlim za dobro uzvraća. 22 Neka Bog tako učini Davidovim neprijateljima i tako im pridoda ako Nabalu od svega što ima do jutarnje svjetlosti ostavim ono što mokri uza zid.« 23 Pa kad Abigaila ugleda Davida, požuri se i sjaši s magarca, te pade pred Davida na lice svoje i pokloni se do zemlje. 24 Pade tako do nogu njegovih te reče: »Na mene, gospodaru moj, nek padne krivnja! Ali dopusti, molim te, da sluškinja tvoja progovori na tvoje uši i poslušaj riječi sluškinje svoje! 25 Neka sad moj gospodar ne obraća pozornost na toga čovjeka Belijala, na Nabala, jer kakvo mu je ime, takav on i jest: ime mu je Nabal i ludost je s njim. A ja, sluškinja tvoja, nisam vidjela momke gospodara svojega koje si poslao. 26 Zato sad, gospodaru moj, tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, kad te Gospod očuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i osvetiš se svojom rukom. Zato nek sad neprijateljima tvojim i onima koji traže zlo gospodaru mojemu bude kao Nabalu. 27 A ovaj blagoslov što ga sluškinja tvoja donosi gospodaru svojemu neka se sad dadne momcima koji idu za gospodarom mojim. 28 Oprosti, molim te, prijestupak sluškinje svoje. Ta Gospod će zacijelo osnovati trajan dom gospodaru mojemu, jer moj gospodar bije bojeve Gospodnje i zla se na tebi neće naći u sve dane tvoje. 29 Ako tko i ustane da te progoni i traži dušu tvoju, duša će gospodara mojega biti svezana u svežnju živih kod Gospoda, Boga tvojega, a duše tvojih neprijatelja hitnut će kao iz praćke. 30 I dogodit će se, kad Gospod učini mojemu gospodaru svako dobro koje ti je obrekao i postavi te za vladara nad Izraelom, 31 da ti ovo neće biti na smutnju niti će biti na spoticaj u srcu gospodara mojega da je nizašto prolio krv ili da se gospodar moj sam osvetio. Kada Gospod učini dobro gospodaru mojemu, tada se sjeti sluškinje svoje.« 32 Nato David reče Abigaili: »Blagoslovljen bio Gospod, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! 33 I blagoslovljen bio savjet tvoj, i blagoslovljena bila ti koja si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i osvetim se svojom rukom. 34 Jer doista, tako živ bio Gospod, Bog Izraelov, koji me očuvao da ti ne učinim zlo: da nisi pohitala i došla preda me, Nabalu sigurno do jutarnje svjetlosti ne bi ostalo ono što mokri uza zid.« 35 I David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reče joj: »Pođi u miru kući svojoj. Eto, poslušao sam tvoj glas i pogledao na lice tvoje.« 36 Tada Abigaila dođe k Nabalu. I gle, imaše on gozbu u svojoj kući — gozba kao kraljevska. I Nabalovo se srce odobrovoljilo u njemu jer on bijaše sasma pijan. Stoga mu ona ne kaza ništa, ni malo ni veliko, do jutarnje svjetlosti. 37 I dogodi se ujutro, kad je vino izašlo iz Nabala, da mu žena njegova ispripovjedi sve ovo; a njemu obamrije srce u nutrini njegovoj i on posta kao kamen. 38 I dogodi se, desetak dana kasnije, da Gospod udari Nabala te umrije. 39 A kad David ču da je umro Nabal, reče: »Blagoslovljen bio Gospod koji je obranio parnicu sramote moje od ruke Nabalove i očuvao slugu svojega oda zla. Jer Gospod je zlo Nabalovo vratio njemu na glavu.« Potom David posla te poruči Abigaili da će je uzeti sebi za ženu. 40 I kad sluge Davidove dođoše Abigaili u Karmel, prozboriše joj govoreći: »David nas posla k tebi da te uzme sebi za ženu.« 41 Nato ona ustade i pokloni se licem do zemlje te reče: »Evo sluškinje tvoje da bude služavka koja će prati noge slugama mojega gospodara.« 42 Potom Abigaila brzo ustade i zajaha na magarca, sa svojih pet djevojaka koje su išle za njom, te pođe za Davidovim glasnicima i postade mu ženom. 43 Uzeo je David i Ahinoamu iz Jizreela te mu one obje bijahu žene. 44 A svoju kćer Mikalu, ženu Davidovu, Šaul je dao Paltiju, sinu Laiševu, koji bijaše iz Galima.