Onda kad je učinjeno sve što se može da se pomogne siromašnima kako bi pomogli sami sebi, još uvijek preostaju udovice i siročad, stari, bespomoćni i bolesni, koji potrebuju razumijevanje i skrb. Nikada ih nemojmo zanemariti. Bog ih je povjerio u okrilje milosti, ljubavi i nježne skrbi svih onih koje je načinio svojim povjerenicima.
“Koji su s nama u vjeri”
“Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji.” (Galaćanima 6,10)
Krist je u naročitom smislu povjerio svojoj Crkvi dužnosti da vodi skrb o siromašnima u svojoj sredini. Siromašnih će uvijek biti među nama, i On je vjernicima Crkve posvetio osobnu odgovornost da se brinu o njima.
Kao što članovi prave obitelji vode skrb jedno o drugom, služe onome između sebe koji je bolestan, podupiru slabog, poučavaju neukog, savjetuju neiskusnog, tako se trebaju i oni koji su “zajedno u vjeri” brinuti za svoje siromašne i bespomoćne. Ne postoji ništa što će vas opravdati ako ih zanemarite.
Udovice i siročad
Udovice i siročad su predmet osobite Gospodnje skrbi.
“Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.” (Psalam 68,6)
“Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.” (Izaija 54,5)
“Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti, i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!” (Jeremija 49,11)
Pozvani da se oproste od svojih milih, mnogi očevi su zaspali u povjerenju da će se Bog po svom obećanju brinuti za njihovu djecu. Gospodin se ne brine za udovice i siročad tako što bi činio čuda i slao manu s neba, ili što bi slao gavrane da ih hrane; već čudom što ga čini na srcima ljudi, kojim iz njih izgoni sebičnost i otvara izvore ljubavi kojoj je uzor Kristova ljubav. Kao dragocjeno blago On povjerava svojim sljedbenicima one koji su tužni i ucviljeni gubitkom svojih najmilijih. Njima je naše razumijevanje najpotrebnije.
U domovima u kojima je izobilje udobnosti života, u posudama i spremnicima punim prinosa obilnih žetvi, u robnim kućama punim proizvoda svih vrsta, u pohranama punim zlata i srebra, Bog je osigurao mogućnosti za pomaganje siromasima. On nas poziva da postanemo provodnici Njegovih darova.
Mnoge se majke udovice sa svojim siročićima hrabro bore da podnesu svoj dvostruki teret, i često naporno rade daleko izvan svojih tjelesnih mogućnosti da bi sačuvale svoju djecu uza se i zadovoljile njihove potrebe. Njima preostaje malo vremena da ih uče i savjetuju, malo prilika da ih okruže onim što će unijeti svjetlost i vedrinu u njihov život. Njima trebaju ohrabrenje, razumijevanje i materijalna pomoć.
Bog nas poziva da ovakvoj djeci pomognemo koliko je god u našoj moći, kako bi što manje osjetila nedostatak očinske brige. Namjesto da stojite na odstojanju, žaleći se na njihove nedostatke i neprilike koje mogu izazivati, pomozite im na svaki mogući način. Nastojte biti od pomoći brižnoj majci. Olakšajte njezin teret.
A postoji također i veliki broj djece koja su bila potpuno lišena roditeljskog vodstva i odgojnog ozračja kršćanskog doma. Neka kršćani takvima otvore svoja srca i domove. Posao što im ga je Bog povjerio u obliku individualne dužnosti ne treba jednostavno prepustiti nekoj dobrotvornoj ustanovi ili ga ostaviti ovome svijetu. Ako ta djeca nemaju rodbinu koja bi ih prihvatila, neka im onda vjernici Crkve osiguraju dom. Onaj koji je odredio da živimo u obiteljima, predvidio je i da će se dječja narav najbolje razvijati u ozračju ljubavi kršćanskog doma.
Mnogi od onih koji nemaju svoju djecu mogli bi učiniti dobro brinući se za djecu drugih. Namjesto da posvećuju pažnju razmaženim kućnim ljubimcima i namjesto da nijeme životinje obasipaju ljubavlju, neka se posvete maloj djeci, čiji bi karakter mogli oblikovati po božanskom uzoru. Poklonite svoju ljubav onim članovima ljudske obitelji koji nemaju svog doma. Razmislite koliko od ove djece možete podignuti odgajajući ih u strahu Gospodnjem. Mnogi bi tako sami stekli mnoge blagoslove.
Stari
Stari također trebaju ozračje obiteljske ljubaznosti. Nedostatak vlastitog doma najuspješnije bi se mogao nadoknaditi u domu braće i sestara u Kristu. Ako im se omogući sudjelovati u svemu onome što se odnosi na domaćinstvo i obitelj, to će pridonijeti da se ne osjećaju kao da je došao kraj njihovoj upotrebljivosti. Neka osjete da se njihova pomoć cijeni, da još uvijek postoji nešto što oni mogu učiniti u službi drugima, a to će razvedriti njihova srca i dati novi smisao njihovom životu.
Ako je moguće, neka oni čije sijede glave i iznemogli hod pokazuju da su blizu groba, ostanu među prijateljima i u obiteljskom krugu. Neka slave Boga među onima koje su poznavali i voljeli. Neka se nježne ruke pune ljubavi skrbe o njima.
Prednost članova svake obitelji trebala bi biti da služe svome rodu kad god im je to moguće. Ako za to ne postoji mogućnost, onda ova dužnost pripada Crkvi, i ona se treba prihvatiti i kao prednost i kao dug. Svi oni koji imaju Kristovog duha, gajit će nježni obzir prema starima i iznemoglima.
Nazočnost jednoga od ovih bespomoćnih stvorenja u našim domovima dragocjena je prilika da surađujemo s Kristom u Njegovoj službi milosti i da razvijamo crte karaktera po ugledu na Njegov. Druženje starih i mladih donosi blagoslove. Mladi mogu unijeti zrake sunca u srca i život starih. Onima koji već gube oslonac života treba radost u promatranju radosti i poleta mladih. Mladima će zauzvrat koristiti mudrost i iskustvo starih. Nadasve, oni trebaju naučiti pouku nesebične službe. Mnogim domovima bi nazočnost nekoga kome trebaju razumijevanje, strpljenje i samopožrtvovna ljubav, predstavljalo neprocjenjiv blagoslov. Ovo bi unijelo vedar duh i plemenito ozračje u obiteljski život, i kod starih i kod mladih prizvalo plemenite osobine Kristova karaktera, koje će u njima zasjati zadivljujućom božanskom ljepotom i neprolaznim nebeskim bogatstvima.
Ispit karaktera
“Jer siromahe ćete uvijek imati sa sobom”, rekao je Isus, “i moći ćete im dobro činiti kad god htjednete.” “Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta.” (Marko 14,7; Jakov 1,27)
Dovodeći među njih bespomoćne i siromašne koji će biti ovisni o njihovoj brizi, Krist svoje sljedbenike stavlja na kušnju. Svojom ljubavlju i službom za Njegovu djecu koja su u nevolji, mi dokazujemo istinitost svoje ljubavi prema Njemu. Ako ih izbjegavamo, pokazat ćemo da smo lažni učenici, stranci Kristu i Njegovoj ljubavi.
Kad bismo učinili sve što možemo da se osiguraju domovi za siročad u obiteljima, još bi ostalo mnogo onih kojima treba brižno staranje. Mnogi od njih su primili zlo naslijeđe. Oni nemaju previše izgleda, neprivlačni su, neuglađena karaktera, ali oni su kupljeni Kristovom krvlju, i u Njegovim su očima isto tako dragocjeni kao i nama naši najmiliji. Ako im se ne pruži ruka u znak pomoći, oni će rasti u neznanju i tonuti dublje u zlo i kriminal. Mnoga bi se od ove djece mogla spasiti radom prihvatilišta za siročad.
Da bi takve ustanove bile što uspješnije, trebale bi, što je vjernije moguće, biti organizirane po primjeru kršćanskih domova. Namjesto golemih zgrada u koje bi bio smješten veliki broj siročadi, neka to budu mali domovi na različnim mjestima. Namjesto da budu na području nekoga grada, njih treba podignuti u nekom seoskom kraju gdje se može osigurati zemljište za obrađivanje i gdje djeca mogu doći u dodir s prirodom i naučiti neko korisno zanimanje.
Oni koji rukovode takvim domom trebali bi biti muškarci i žene velikog srca, obrazovani i samopožrtvovni; muškarci i žene koji u svom djelovanju polaze od ljubavi za Krista i koji djecu odgajaju za Njega. Takvom se skrbi mnogi od onih koji su bez doma i koje je okolina zanemarila mogu pripremiti da postanu korisnim članovima društva, na čast Kristu i da, zauzvrat, budu od pomoći drugima.
Mnogi preziru štedljivost, brkajući je sa škrtošću i uskogrudnošću. Ali štedljivost je sastavni dio velikodušnosti u najširem smislu. Uistinu, bez ekonomičnosti ne može biti prave širokogrudnosti. Trebamo štedjeti da bismo mogli davati.
Nitko ne može biti istinski dobrotvor bez samoodricanja. Jedino životom jednostavnosti, samoodricanja i brižne štedljivosti, mi možemo dovršiti djelo koje nam je povjereno kao Kristovim predstavnicima. Iz svojih srca moramo izbaciti ponos i nesvete ambicije. U cijelom se našem djelovanju treba sprovoditi načelo nesebičnosti koja je bila otkrivena u Kristovom životu. Mi trebamo čitati na zidovima svojih domova, na slikama i na namještaju: “Uvedi pod krov svoj beskućnike.” Na ormarima u kojima držimo svoju odjeću trebamo vidjeti riječi, kao da su napisane Božjim prstom: “Odjeni onog koga vidiš gola.” U blagovaonici, na stolu opskrbljenom obilnom hranom, trebamo vidjeti ispisane riječi: “Podijeli kruh svoj s gladnima.” (Izaija 58,7)
Pred nama je otvoreno tisuću vrata — prilika da budemo nekome od koristi. Često se žalimo na oskudne zalihe, ali kad bi kršćani ovo posve shvatili, te bi zalihe mogli stostruko umnožiti. Ono što stoji kao prepreka na putu našoj upotrebljivosti jest sebičnost i ugađanje sebi.
Koliko se novca daje na stvari koje su samo idoli, na stvari koje zaokupljuju misli, vrijeme i snagu — koje bi mogli upotrijebiti za uzvišenije svrhe! Koliko se novca prosulo na skupe kuće i namještaj, na sebična zadovoljstva, luksuznu i nezdravu hranu, štetna uživanja! Koliko se prorasulo na poklone koji nikome ne koriste. Oni koji tvrde da su kršćani danas troše više, mnogostruko više, na stvari koje su nepotrebne i često štetne; nego u nastojanju da izbave duše od moći kušača.
Mnogi koji tvrde da su kršćani troše na odjeću toliko da im ništa ne preostaje za potrebe drugih. Oni misle da moraju posjedovati skupocjene ukrase i odjeću, bez obzira na potrebe onih koji samo krajnjim naporom uspijevaju pribaviti sebi najnužniju odjeću.
Sestre, kad biste vi svoj način odijevanja dovele u sklad s načelima Svetoga pisma, imale biste u izobilju onoga čime biste mogle pomoći svojim siromašnijim sestrama. Vi biste imale na raspolaganju ne samo sredstva, već i vrijeme. Često je ovo najpotrebnije. Postoje mnogi kojima biste mogle pomoći svojim savjetom, taktom i spretnošću. Pokažite im kako se treba obući jednostavno, a ipak ukusno. Mnoge se žene drže na velikom odstojanju od Božjega doma, jer je njihova odjeća otrcana, loše im stoji i nalazi se u tako upadljivoj suprotnosti u odnosu na odjeću drugih. Mnoge žene koje su po naravi osjetljive predaju se osjećaju gorkog poniženja i nepravde, zbog ove suprotnosti. I stoga mnoge počinju sumnjati u istinitost i stvarnost religije i njihova srca postaju sve tvrđa prema Radosnoj vijesti.
Krist nas poziva: “Sakupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.” Dok svakoga dana tisuće umiru od gladi zbog krvoprolića, požara i epidemija, svaki čovjek koji uvidi da ništa od onoga čime bi mogao učiniti dobro nekom ljudskom biću nije nepotrebno bačeno, postaje dobrotvor svome bližnjemu.
Pogrešno je uzaludno trošiti svoje vrijeme, pogrešno je uzaludno trošiti svoje misli. Svaki trenutak posvećen ugađanju sebi je izgubljen. Kad bismo cijenili i mudro koristili svaki trenutak, imali bismo vremena za sve ono što trebamo učiniti za sebe ili za svijet. Neka svaki kršćanin traži Božje vodstvo kad izdaje novac, kad koristi svoje vrijeme, snagu i pružene prilike. “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je.” (Jakov 1,5)
“Dajte i dat će vam se”
“Nego, ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima.” (Luka 6,35)
“Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet.” (Izreke 28,27)
“Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 13)