Bolest nikada ne dolazi bez uzroka. Nepoštovanje zakona zdravlja priprema put i izaziva bolest. Mnogi trpe posljedice prijestupa svojih roditelja. Usprkos činjenici da nisu odgovorni za ono što su njihovi roditelji činili, njihova je dužnost uvidjeti što jest a što nije prijestup zakona zdravlja. Oni trebaju izbjegavati loše navike svojih roditelja i pravilnim načinom života poboljšati svoje izglede za dobro zdravlje.
Međutim, mnogo je onih koji trpe zbog vlastitog pogrešnog postupanja u životu. Podliježući lošim navikama u prehrani, piću, odijevanju i radu, oni zanemaruju zdravstvena načela. Njihov prijestup prirodnih zakona donosi neželjene posljedice; a kad se razbole, mnogi se ne pozivaju na pravi uzrok, već gunđaju protiv Boga zbog svojih patnji. Ali Bog nije odgovoran za patnje koje su posljedica nepoštovanja prirodnih zakona.
Bog je svakome od nas podario određenu količinu životne snage. On nas je također stvorio s organima koji mogu održavati različne životne funkcije, i On je predvidio da ti organi skladno surađuju. Ako brižljivo čuvamo životne snage i staramo se o složenom ustrojstvu svog tijela, rezultat je zdravlje; ali ako se životne snage prijevremeno istroše, živčani sustav pozajmljuje snagu za svoj rad od energije koja stoji u zalihi, te tako, kad se jedan od organa povrijedi, svi ostali snose posljedice. Priroda trpi mnoge zlouporabe bez davanja vidnog otpora; a tada stupa u akciju i čini odlučan napor kako bi uklonila posljedice nezdravog postupanja kojemu je bila izložena. Njezin se napor da popravi to stanje često otkriva groznicom ili različitim drugim oblicima bolesti.
Razumna sredstva liječenja
Kad se zlouporabom zdravlja ode tako daleko da dođe do bolesti, onda onaj koji je obolio često može učiniti za sebe ono što nitko drugi ne može učiniti za njega. Prvo što treba učiniti jest to da se utvrdi pravi karakter oboljenja i da se tada pristupi razumnom postupku kako bi se bolest uklonila. Ako je pretjeranim radom, pretjeranim uzimanjem hrane ili drugim neumjerenostima, poremećen skladni rad organizma, ne pokušavajte stavljanjem novog tereta otrovnih medikamenata zaobići već nastale poteškoće.
Često je neumjerena prehrana uzrok bolesti i ono što je prirodi najpotrebnije jest da bude oslobođena nepotrebnog tereta. U mnogim slučajevima bolesti jedan od najboljih lijekova za pacijenta jest da “preskoči” jedan ili dva obroka, da bi se premoreni organi za probavu imali prilike odmoriti. Onima koji rade umni posao često je voćna prehrana za nekoliko dana donijela veliko olakšanje. Često je jedno kratko razdoblje potpunog odricanja od hrane, kome je slijedila jednostavna, umjerena prehrana, vodilo k oporavku zahvaljujući samostalnim naporima prirode. Prehrana u znaku uzdržljivosti tijekom svega jednog ili dva mjeseca uvjerit će mnoge patnike da je staza samoodricanja zapravo staza zdravlja.
Odmor kao lijek
Neki se razbolijevaju zbog pretjeranog rada. Za ove su odmor, sloboda od briga i dijetalna prehrana bitni za ozdravljenje. Onima čiji je mozak iscrpljen i koji su postali nervozni radi neprekidnog rada i velikih ograničenja u svakodnevnom životu, od izrazite bi koristi bio posjet seoskim krajevima, gdje bi mogli živjeti jednostavnim životom, bezbrižno, stupajući u izravan dodir s tvarima prirode. Krstarenje poljima i šumama, branje cvijeća, slušanje ptičjeg pjeva, učinit će za njihov oporavak daleko više nego bilo koje drugo sredstvo.
U zdravlju i bolesti čista je voda jedan od najodabranijih blagoslova. Pravilna uporaba vode ubrzava ozdravljenje. Ona je piće što ga je Bog dao da životinje i čovjek njome gase žeđ. Kad se slobodno pije, ona zadovoljava potrebe organizma i pomaže prirodi da se suprotstavi bolesti. Vanjska uporaba vode jedan je od najjednostavnijih i najuspješnijih načina za reguliranje cirkulacije krvi. Kupanje hladnom vodom ima iznimno okrepljujuće djelovanje. Kupanje toplom vodom otvara pore i time pomaže izbacivanje nečistoća. Kupanje toplom kao i mlakom vodom umiruje živce i ujednačuje krvotok.
Međutim, mnogi nisu iskusili korisno djelovanje pravilne uporabe vode, i stoga se boje vode. Liječenje vodom se ne poznaje i ne cijeni kao što bi trebalo, a da bi se postupci i liječenje vodom mogli spretno i uspješno primjenjivati, zahtijeva se rad što ga mnogi nisu spremni obavljati. Ali neka nitko neznanje i nezainteresiranost za to područje ne smatra opravdanjem. Postoji mnogo načina za uporabu vode zbog olakšavanja bolova i određivanja stanja bolesti. Svatko bi trebao dobro znati kako se voda koristi za jednostavne domaće terapije. Majke bi osobito trebale znati kako da se skrbe o svojim obiteljima i u zdravlju i u bolesti.
Aktivnost je jedan od zakona našeg postojanja. Svaki organ tijela ima njemu povjerenu zadaću o kojoj ovise njegov razvoj i snaga. Uobičajena aktivnost organa daje snagu i čilost, dok težnja k prestajanju aktivnosti usmjeruje na raspadanje i smrt. Zavij jednu ruku na nekoliko tjedana, zatim je oslobodi zavoja i utvrdit ćeš da je slabija od ruke kojom si se umjereno služio tijekom tog vremena. Neaktivnost donosi iste posljedice cijelom sustavu mišića.
Neaktivnost je značajan uzrok bolesti. Kretnje i rad oživljuju i ustaljuju krvotok, dok kod besposličenja krv ne cirkulira slobodno; u njoj tada ne dolazi do onih vitalnih promjena koje su tako nužne za život i zdravlje. Koža, također, postaje neaktivna. Nečisti sastojci se ne mogu odbaciti kao što bi bilo da je krvotok bio ubrzan intenzivnim radom i kretanjem, da je koža održavana u zdravom stanju, da su pluća punjena obiljem čistog, svježeg zraka. Ovo stanje organizma stavlja dvostruki teret na organe za izlučivanje i kao posljedica nastaje bolest.
Invalide ne treba podupirati u njihovoj neaktivnosti. Ako je došlo do nekog preopterećenja u radu, onda će potpuno mirovanje za određeno vrijeme moći spriječiti ozbiljno oboljenje; ali kad je riječ o trajnim invalidima, rijetko je potrebno isključiti svaku aktivnost.
Oni koji su slomljeni umnim radom, trebali bi se odmarati od misli koje ih zabrinjavaju; ali ih ne bi trebalo navesti da povjeruju kako je opasno da uopće koriste svoje umne snage. Mnogi naginju prema tome da smatraju svoje stanje gorim nego što zapravo jest. Ovakvo stanje uma djeluje negativno na oporavak, i stoga ga ne treba podupirati.
Propovjednici, nastavnici, studenti i drugi umni radnici često se razbolijevaju zbog nemilosrdnog umnog opterećenja, neublaženog tjelesnim radom i kretanjem. Ono što njima treba jest aktivniji način života. Strogo umjerene navike, udružene s dostatno fizičkog rada i kretanja, osigurat će umnu i tjelesnu kondiciju te dati snagu i izdržljivost onima koji rade umno.
Onima koji su preopteretili svoje fizičke snage ne bi trebalo reći da se potpuno odreknu fizičkog rada. Ali da bi rad donio najveću korist, on bi trebao biti sustavan i ugodan. Najbolji rad je vani, izvan kuće; njega treba organizirati tako da uporabom ojača organe koji su bili oslabljeni; u to treba biti uključeno i srce; rad ruku nikada se ne bi smjelo svesti do običnog mučenja.
Kad teški bolesnici nemaju ništa čime bi ispunili svoje vrijeme i svoju pozornost, njihove se misli usmjeravaju na njih same, i oni tada postaju boležljivi i razdražljivi. Oni su često svladani takvim neugodnim osjećajima sve dok ne počnu razmišljati o sebi u mnogo crnjem svjetlu nego što je zapravo istina, i misle kako su potpuno nesposobni da bilo što rade.
U svim ovim slučajevima, dobro usmjerena tjelovježba i rad pokazali bi se kao uspješno sredstvo oporavka. U nekim je slučajevima ovo nužno za ozdravljenje. Radom ruku unapređuje se volja; a ono što ovim bolesnim osobama treba jest upravo da se ponovno oživi njihova volja. Kad je volja umrtvljena, mašta postaje neprirodna, nenormalna, i tada je nemoguće oduprijeti se bolesti.
Neaktivnost je najveće prokletstvo koje može zadesiti većinu invalida. Vršenje nekog lakog, korisnog posla, koji ne opterećuje um i tijelo, imat će vrlo povoljan utjecaj na oboje. Takav rad očvršćuje mišiće, poboljšava krvotok i invalidu poklanja zadovoljavajuću spoznaju da nije potpuno beskoristan u ovom zaposlenom svijetu. Možda će, u početku, malo postizati u tom radu, ali će uskoro vidjeti kako se njegova snaga povećava, a količina ostvarenog posla će se razmjerno povećavati.
Tjelesne kretnje i rad pomažu i onima koji boluju od slabog želuca. Oni daju organima za probavu zdravlje i novu snagu. Ako se odmah nakon objeda bacimo na nemilosrdno učenje ili težak tjelesni rad, to će ometati rad organa za probavu; dok bi jedna kratka šetnja nakon objeda, s podignutom glavom i zabačenim ramenima bila od velike koristi.
Unatoč svemu onome što je rečeno i napisano o tjelovježbama i radu, još uvijek ima mnogo onih koji ih izbjegavaju. Mnogi postaju debeli jer je organizam sputan; drugi postaju mršavi i slabašni zato što su njihove životne snage iscrpljene neumjerenošću u prehrani. Jetra postaje preopterećena u svojoj zadaći čišćenja krvi od nečistih sastojaka, tako da bolest dolazi kao posljedica.
Oni koji imaju naviku da mnogo sjede trebali bi, kad to vrijeme dopusti, izvoditi tjelesne vježbe svakog dana pod vedrim nebom, ljeti i zimi. Hodanje ima prednost nad jahanjem ili vožnjom, jer se time aktivira veći dio mišića. Pluća su “prisiljena” na zdravu aktivnost budući da je nemoguće hodati žustro a da se pluća ne napune.
U mnogo bi slučajeva ovakve vježbe više koristile zdravlju nego medikamenti. Liječnici često preporučuju svojim pacijentima da odu na more, ili toplice, ili da posjete razna mjesta kako bi promijenili klimu i podneblje, gdje bi u većini slučajeva, ako jedu umjereno i bave se živahnom i korisnom tjelovježbom, povratili zdravlje i uštedjeli vrijeme i novac.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 17)