Duhovnost

170 godina subotnje škole

Adventistička subotnja škola, opći ekvivalent nedjeljnim školama drugih denominacija, započela je 1852. godine, kad je James White napisao prve lekcije subotnje škole.

James White (1821.—1881.), jedan od utemeljitelja Adventističke crkve. Propovjednik, pisac, evangelizator; suprug Ellen G. White. Snimljen oko 1864. godine.

Prve subotnje škole imale su samo dva odjela, jedan za djecu i jedan za odrasle, a nazivali su ih biblijskim razredima. Godine 1863. pojavila se prvi niz subotnjoškolskih pouka prilagođenih djeci. Iste godine pojavile su se prve lekcije subotnje škole za odrasle, u crkvenom časopisu Review and Herald (Pregled i glasnik), a napisao ih je pionir adventnog pokreta Uriah Smith.

Uriah Smith (3. svibnja 1832.—6. ožujka 1903.), adventistički pisac, propovjednik, pedagog i teolog, urednik časopisa Review and Herald (danas Adventist Review, kod nas Adventistički pregled) s najdužim stažom — više od pedeset godina. Bio je iznimno svestran i kreativan.

Bila je to mala organizacija sve dok Goodloe Harper Bell, pionir adventnog pokreta i učitelj u subotnjoj školi u Battle Creeku, nije postao urednikom časopisa Youth’s Instructor (Učitelj mladih). 1869. godine. Uveo je dvije vrste lekcija — za djecu i za mlade.

Bell je objavio i plan organizacije, koji je predvidio učitelje i osoblje koje se brine za subotnju školu, te redovita izvješća o nazočnosti svakog učenika.

Goodloe Harper Bell (7. travnja 1832.—17. siječnja 1899.), prvi učitelj u subotnjoj školi, učitelj u prvoj adventističkoj školi i suosnivač školskog sustava adventista sedmog dana.

Organizacija subotnjih škola započela je u Kaliforniji 1877. godine osnivanjem prve udruge subotnjih škola na državnoj razini. U ožujku 1878. organiziran je prvi ogranak udruge opće subotnje škole.

Godine 1878. u Battle Creeku, Michigan, osnovan je prvi odjel za manju djecu pod nazivom “ptičje gnijezdo”. Godine 1886. ono je postalo odjel dječjeg vrtića, kasnije nazvan “odjel beba” za novorođenčad  od 0 do 3 godine, i odjel za predškolsku djecu od 3 do 7 godina.

Godine 1879. organizirane su prve podružnice subotnje škole. Velika reorganizacija Odjela za subotnju školu dogodila se na sjednici Generalne konferencije 1985. godine, kad je taj odjel postao dio novoosnovanog Odjela za crkvene službe. Na zasjedanju Generalne konferencije 1995. godine Odjel za crkvene službe je raspušten, i ponovno je uspostavljen Odjel za subotnju školu, u kombinaciji s takozvanim osobnim službama. Danas je poznat kao Odjel subotnje škole/Odjel za osobne službe Generalne konferencije adventista sedmog dana.

Danas subotnja škola ima ove odjele — ovisno o sastavu, broju i veličini mjesne crkve:

— odjel za novorođenčad ili bebe, od 0 do 3 godine,

— odjel za predškolsku djecu, od 3 do 7 godina,

— odjel za niže razrede osnovne škole, od 7 do 10 godina,

— odjel za više razrede osnovne škole, od 10 do 15 godina,

— odjel za tinejdžere, od 15 do 19 godina,

— odjel za odrasle, od 19 godina nadalje.

Za svaki uzrast postoji posebno gradivo — Pouke iz Biblije, koje izlaze tromjesečno. Pouke iz Biblije izlaze četiri puta godišnje u obliku udžbenika na nešto više od stotinu stranica. Mlađi vjernici bi trebali postupno proći kroz sve gradivo koje se proučava u subotnjoj školi, kako bi znali prilagoditi tematiku novokrštenim vjernicima.

Adventistička crkva je jedinstvena u vjerskom svijetu po redovitoj subotnjoj školi na svakom bogoslužju, kao obvezatnom dijelu bogoslužja. Smatra se da vjernik koji redovito proučava tromjesečno gradivo kroz Pouke iz Biblije i sudjeluje u subotnjoj školi, tijekom sedam godina  stekne znanje koje čak može biti na razini teološkog fakulteta (dakako, bez obveznog poznavanja hebrejskog i grčkog jezika). Biblijska pouka, kako još nazivamo Pouke iz Biblije, izlazi svakog tromjesečja na mnogim jezicima, u gotovo dvadeset milijuna otisnutih primjeraka, a ponuđena je i na internetu. Adventistička crkva je tako, osnivanjem redovite subotnje škole kao dijelom redovitog bogoslužja, pokazala da se vjerništvo treba neprestano duhovno obrazovati i osposobljavati za službu svjedočenja. Tako se vjerništvo hrabri u vjeri i stječe dragocjena iskustva da vjera nije samo teorija, nego da se potvrđuje u životu iz dana u dan.

Unatoč svim suvremenim izazovima (internet, mogućnost praćenja bogoslužja od kuće u slučaju bolesti ili lockdowna zbog korone, ili zbog mjesta boravka daleko od crkve), ne smijemo dopustiti da nas išta zadrži i da ne stignemo na proučavanje u subotnjoj školi u crkvi ili u dogovorenoj skupini. Subotnja škola i Biblija idu zajedno. Tako radi narod Biblije. Subotnja škola zapravo znači proučavanje Biblije.

Pohađanje subotnje škole

“Subota je načinjena radi čovjeka, da mu bude na blagoslov time što će njegove misli odvraćati od svjetovnih poslova i time što će razmišljati o Božjoj dobroti i slavi. Božji narod treba se okupiti i razgovarati o Bogu, razmjenjivati misli o istinama sadržanim u Njegovoj Riječi i dio vremena posvetiti prikladnim molitvama. … Tijekom tog dana svi trebaju imati priliku izići u prirodu.” (Ellen G. White, Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 488, u izvorniku 583) 

Dr. sc. Ivan L. Đidara

 


Komentiraj