Ovo poglavlje temelji se na Izlasku 19; 20
Nakon što su Izraelci napustili Refidim, stigli su u „Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: ‘Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet. Tim riječima oslovi Izraelce.’ Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno: ‘Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.’ Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.“ (Izlazak 19,2-8)
Narod je ovdje sklopio svečani savez s Bogom i prihvatio Ga kao svojeg Vladara, čime je postao jedinstvenim podanikom Njegove božanske vlasti. „Nato Jahve reče Mojsiju: ‘Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje.’“ (Izlazak 19,9) Kad su se Izraelci na putu susretali s poteškoćama, bili su skloni gunđati protiv Mojsija i Arona i optuživati ih da su Izraelce poveli iz Egipta da bi ih uništili. Bog bi tada pred njima odao Mojsiju čast da bi oni stekli povjerenje u njegove upute i da bi znali da mu je On dao svojega Duha.
Priprema da se pristupi Bogu Bog je Mojsiju obrazložio upute u vezi s pripremom naroda kad im se On bude približio da bi mogli čuti Njegov zakon koji neće izgovarati anđeli, nego On osobno. „‘Pođi k narodu’, reče Jahve Mojsiju, ‘i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka.’“
Od naroda je bilo zatraženo da se suzdrže od svjetovnog rada i briga i da se posvete duhovnom razmišljanju. Također, Bog je zahtijevao i da operu svoju odjeću. On nije manje zahtjevan danas nego što je bio tada. On je Bog reda i od svojeg naroda na Zemlji On i danas zahtijeva da usvoji navike stroge čistoće. Oni koji dolaze na bogoslužje u nečistoj odjeći i koji su sami nečisti, ne dolaze pred Boga na prihvatljiv način. On nije zadovoljan nedostatkom njihovog poštovanja prema Njemu i neće prihvatiti službu prljavih obožavatelja, jer takvi vrijeđaju svojega Stvoritelja. Stvoritelj Neba i Zemlje smatra čistoću toliko važnom da narodu kaže: „Neka opere svoju odjeću.“ (Izlazak 19,10)
„Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: ‘Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.’“ (Izlazak 19,12.13) Ova naredba imala je za cilj ostaviti snažan dojam na umove ovog pobunjeničkog naroda kako bi razvili duboko strahopoštovanje prema Bogu, autoru i autoritetu koji stoji iza njihovih propisa.
Bog se objavljuje u zastrašujućem veličanstvu
„A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.“ (Izlazak 19,16) Anđeoska vojska prisutna uz božansko Veličanstvo okupljala je narod zvukom sličnim zvuku trube sve glasnije i glasnije, sve dok se zemlja nije zatresla.
„Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo.“ (Izlazak 19,17.18) Božansko Veličanstvo je sišlo u oblaku u slavnoj pratnji anđela koji su se pojavili kao plameni jezici.
„Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. Sad Jahve reče Mojsiju: ‘Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi.’“ (Izlazak 19,19-22)
Tako je Bog u zastrašujućem veličanstvu izgovarao svoj zakon sa Sinaja da bi narod mogao vjerovati. Davanje svojega zakona popratio je uzvišenim očitovanjem svojega autoriteta da bi oni mogli shvatiti da je On jedini pravi i živi Bog. Mojsiju nije bilo dopušteno da uđe u oblak slave, nego samo da se približi u debelu tminu koja ga je okruživala. Stajao je između naroda i Gospodina.
Božji zakon proglašen
Nakon što je Bog pružio izraelskom narodu takve dokaze svoje moći, rekao im je tko je On: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.“ (Izlazak 20,2) Isti Bog koji je otkrio svoju moć pred Egipćanima sada je izgovarao svoj zakon:
„Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti d. Jahve, Bog tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“ (Izlazak 20,3-17)
Prva i druga zapovijed koju je Jahve izgovorio govore protiv idolopoklonstva, zato što bi klanjanje idolima odvelo narod u trajniji grijeh i pobunu, a na kraju i u prinošenje ljudskih žrtava. Bog ih je želio sačuvati i od najmanje mogućnosti za takve odvratnosti. Prve četiri zapovijedi su dane da bi se narodu pokazalo koje su njegove dužnosti prema Bogu. Četvrta je veza između velikog Boga i čovječanstva. Subota je dana posebno zbog dobra čovječanstva i odavanja slave Bogu. Posljednjih šest zapovijedi ukazuje na našu dužnost jednih prema drugima.
Subota je zauvijek trebala biti znak između Boga i Njegovog naroda. To bi bio znak koji pokazuje da svi oni koji svetkuju subotu to čine zato što obožavaju Boga, Stvoritelja neba i Zemlje. Subota je trebala biti znak između Boga i Njegovog naroda tako dugo dokle god On na Zemlji ima svoj narod koji Mu služi.
„Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: ‘Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!’ ‘Ne bojte se’, reče Mojsije narodu. ‘Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.’
Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. ‘Ovako reci Izraelcima’, progovori Jahve Mojsiju. ‘Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba.’“ (Izlazak 20,18-22) Veličanstvena prisutnost Boga na Sinaju i uznemirenost koju je ona izazvala, zastrašujuća grmljavina i sijevanje munja koje su pratile Božju prisutnost, ostavili su na narod takav dojam straha i poštovanja prema Njegovu svetom veličanstvu da su spontano ustuknuli pred preslavnom Božjom prisutnošću, uplašeni da neće moći izdržati Njegovu zastrašujuću slavu.
Opasnost idolopoklonstva
I opet je Bog želio sačuvati Izraelce od idolopoklonstva. Rekao im je: „Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata.“ (Izlazak 20,23) Bili su u opasnosti da oponašaju Egipćane praveći si likove koji bi predstavljali Boga.
Gospodin je još rekao Mojsiju: „Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim.“ (Izlazak 23,20-23) Anđeo koji je išao pred njima bio je Gospodin Isus Krist. „Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivljati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.“ (Izlazak 23,24.25)
Bog je želio da Njegov narod shvati da On jedini treba biti Onaj kojega će oni obožavati. Kada budu pobijedili idolopokloničke narode oko sebe, ne smiju sačuvati ništa od predmeta njihovog obožavanja, nego ih trebaju potpuno uništiti. Mnogi od tih poganskih idola bili su vrlo skupi i majstorski izrađeni i mogli su biti iskušenje onima koji su prisustvovali idolopokloničkom bogoslužju koje je bilo toliko prošireno u Egiptu da se čak i ove bezosjećajne objekte, u nekoj mjeri, gledalo s poštovanjem. Gospodin je želio da Njegov narod shvati da ih zbog idolatrije tih naroda, koja ih je odvela u svaku vrstu grijeha, On želi upotrijebiti kao svoja oruđa kažnjavanja te uništenja njihovih bogova.
„Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet među koji dospiješ i učinit ću da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. Stršljene ću pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. Neću ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu. Tjerat ću ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedne š. Postavit ću ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat ću, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj. Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica.“ (Izlazak 23,27-33) Ova su Božja obećanja dana Njegovom narodu pod uvjetom da Mu budu poslušni. Ako budu u svemu služili Gospodinu, On će učiniti velika djela za njih.
Nakon što je Mojsije od Gospodina primio Njegove odredbe i napisao ih za narod, kao i obećanja pod uvjetom poslušnosti, Gospodin mu je rekao: „Potom reče Mojsiju: ‘Uzađi k Jahvi – ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primiču, a puk neka se s njim ne penje.’ Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe i sudove. A sav puk odgovori u jedan glas: ‘Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo.’“ (Izlazak 24,1-3)
Mojsije je napisao ne samo Deset zapovijedi, nego i odredbe i zakone za koje je Bog želio da se drže i obećanja koja su ovisila o tome hoće li Mu biti poslušni. On je to pročitao narodu, a narod se zavjetovao da će slušati sve riječi koje je Bog izrekao. Tada je Mojsije zapisao u knjigu njihovu svečanu prisegu i prinio Bogu žrtvu za narod. „Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: ‘Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.’ Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: ‘Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi.’“ (Izlazak 24,7.8) Narod je Bogu ponovio svoju svečanu obvezu da će činiti sve što je On rekao i da će biti poslušan.
Božji vječni zakon
Božji zakon je postojao prije nego što su stvorena ljudska bića. Anđeli su ga slijedili. Sotona je pao zato što je prekršio načela Božje vladavine. Nakon što je stvorio Adama i Evu, Bog im je objavio svoj zakon. On još nije bio zapisan, ali Jahve ih je upoznao s njim.
U Edenu je Bog ustanovio subotu iz četvrte zapovijedi. Čim je načinio svijet i stvorio ljude na Zemlji, načinio je za njih i subotu. Nakon Adamovog grijeha i pada, iz Božjeg zakona nije ništa uklonjeno. Načela Deset zapovijedi postojala su prije pada i bila su potpuno prikladna za ljudska bića. Kad je čovjek pao, načela tih zapovijedi nisu promijenjena, nego je Bog dao dodatne propise potrebne ljudima u njihovim palim okolnostima.
Bog je uspostavio sustav koji zahtijeva žrtvovanje životinja da bi palom ljudskom rodu objasnio kako je zmija navela Evu da ne vjeruje da je kazna za neposlušnost smrt. Zbog kršenja Božjeg zakona bilo je potrebno da Krist umre kao žrtva te time omogući grešnicima da izbjegnu kaznu i očuvaju čast Božjeg zakona. Sustav žrtava je u njihovim palim okolnostima poučavao grešnike poniznosti i vodio ih k pokajanju i povjerenju samo u Boga, kroz obećanog Otkupitelja, za oprost zbog kršenja Njegovog zakona u prošlosti. Da nije bilo kršenja Božjeg zakona, nikada ne bi bilo smrti i ne bi bilo potrebe za dodatnim propisima kakvi su dani ljudima u palom stanju.
Adam je svoje potomke poučavao Božjem zakonu, a oni su ga vjerno prenosili naraštajima koji su slijedili. Neprestano kršenje Božjeg zakona izazvalo je potop na Zemlji. Noa i njegova obitelj očuvali su zakon i zbog njihovog ispravnog života bili su Božjim čudom spašeni u korablji. Noa je svoje potomke poučavao Božjem zakonu. Od Adama naovamo Bog je za sebe očuvao narod u čijem je srcu bio Njegov zakon. O Abrahamu je rekao: „… Zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!“ (Postanak 26,5)
Gospodin se javio Abrahamu i rekao mu:
„Ja sam El Šadaj – Bog Svesilni. Mojim hodi putem i neporočan budi. A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti.“ (Postanak 17,1.2) „Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.“ (Postanak 17,7)
Tada je od Abrahama i njegovih potomaka zahtijevao da se obrežu, da načine kružni rez na tijelu, kao znak da je i njih Bog odvojio i odijelio od drugih naroda kao svoje posebno blago. Ovim znakom oni su se svečano zavjetovali da se neće brakovima miješati s drugim narodima, čime bi mogli izgubiti svoje poštovanje prema Bogu i Njegovom zakonu i postati slični idolopokloničkim narodima oko sebe.
Činom obrezanja oni su svečano prisegli da će sa svoje strane ispuniti zahtjeve saveza sklopljenog s Abrahamom, da budu odvojeni od drugih naroda i besprijekorni. Da su se Abrahamovi potomci čuvali da budu odvojeni od drugih naroda, ne bi bili privučeni u idolopoklonstvo. Da su se odvajali od drugih naroda, bili bi pošteđeni velikih kušnji da se uključe u njihove grešne običaje i pobunu protiv Boga. Zato što su se miješali s narodima oko sebe, u velikoj su mjeri izgubili svoj posebni sveti značaj. Da bi ih kaznio, Bog je poslao glad na njihovu zemlju koja ih je, da bi sačuvali svoje živote, primorala da odu u Egipat. Ali Bog ih zbog svojeg saveza s Abrahamom nije napustio dok su bili u Egiptu. Dopustio je da ih Egipćani ugnjetavaju kako bi Mu se u svojem jadu vratili, izabrali Njegovu pravdu i milosrdnu vladavinu i slijedili Njegove zahtjeve.
Kad su stigli u Egipat, bilo ih je svega nekoliko obitelji koje su izrasle u veliko mnoštvo. Neki Izraelci su vrlo brižno poučavali svoju djecu Božjem zakonu, ali su mnogi često svjedočili idolopokloničkom bogoslužju, tako da su njihove zamisli o Božjem zakonu bile zbrkane. Oni koji su poštovali Boga, razdiru ći se u duši vapili su k Njemu da se njihovo ropstvo završi i da ih On povede iz zemlje njihova ropstva kako bi Mu mogli slobodno služiti. Bog je čuo njihove vapaje i podigao Mojsija kao svoje oruđe da izbavi svoj narod. Nakon što su napustili Egipat, a Bog pred njima razdijelio vode Crvenoga mora, On ih je iskušao da vidi uzdaju li se u Njega koji ih je kao narod – znacima, nesrećama i čudima – izbavio iz ruku drugog naroda. Ali oni nisu položili ispit. Gunđali su protiv Boga zbog poteškoća na putu i poželjeli se vratiti natrag u Egipat.
Napisan na kamenim pločama
Da ne bi imali izgovora, Gospodin je osobno sišao na brdo Sinaj, obavijen slavom i okružen svojim anđelima. Na najuzvišeniji i najdojmljiviji način upoznao ih je sa svojim zakonom, s Deset zapovijedi. Nije se ni u koga pouzdao da ih pouči, čak ni u anđele, nego je On osobno izgovorio svoj zakon glasom koji su svi mogli čuti. Čak ni tada nije se pouzdao u kratko pamćenje naroda sklonog da zaboravi Njegovu volju, nego ga je svojim vlastitim svetim prstom napisao na kamene ploče. Želio je spriječiti svaku mogućnost da oni pomiješaju bilo koju predaju s Njegovim svetim propisima ili Njegove zahtjeve pobrkaju s ljudskim običajima.
Tada je sišao bliže svome narodu, koji se dao lako zavesti, jer ih nije želio ostaviti sa samo Deset zapovijedi. Zapovjedio je Mojsiju da po Njegovoj uputi zapiše uredbe i zakone dajući podrobne smjernice u pogledu svojih očekivanja od njih. Na taj je način očuvao deset uputa koje je ugravirao na kamene ploče. Te posebne smjernice i zahtjeve On je dao da bi grešna ljudska bića bila usmjeravana poslušnosti Moralnom zakonu koji su bili tako skloni kršiti.
Da je čovječanstvo držalo Božji zakon kakav je dan Adamu nakon njegovog pada, koji je bio očuvan u Noinom kovčegu i kojeg je držao Abraham, ne bi bilo potrebe za činom obrezanja. Da su Abrahamovi potomci održali savez koji obrezanje predstavlja, ne bi nikada otišli u idolopoklonstvo niti bi im bilo dopušteno otići u Egipat, pa ne bi bilo potrebe da Bog objavi svoj zakon na Sinaju, upiše ga u kamene ploče i zaštiti ga određenim smjernicama s Mojsijevim uredbama i propisima.
Naredbe i propisi
Mojsije je zapisao te uredbe i propise koji su izišli iz Božjih usta dok je bio s Njim na brdu Sinaj. Da je Božji narod poslušao načela Deset zapovijedi, ne bi bilo potrebe za posebnim smjernicama koje je Bog dao Mojsiju o njihovim dužnostima prema Bogu i bližnjima, a koje je on zapisao u knjigu. Određene smjernice koje je Bog dao Mojsiju u vezi s dužnošću svojega naroda jednih prema drugima i prema strancima predstavljaju načela Deset zapovijedi, pojednostavljena i potpuno jasna, da ne bi bilo nedoumica u razumijevanju.
Gospodin je nedvosmisleno poučio Mojsija o obrednim žrtvama koje su trebale upućivati na Kristovu smrt. Žrtveni sustav bio je sjenka Kristove žrtve kao Janjeta bez mane.
Gospodin je sustav prinošenja žrtava najprije uspostavio s Adamom nakon njegovog pada, a Adam je tome poučavao svoje potomke. Taj sustav su prije potopa iskvarili oni koji su se odijelili od vjernih Božjih sljedbenika i gradili babilonsku kulu. Oni su žrtvovali bogovima koje su sami izradili, umjesto Bogu nebeskom. Prinosili su žrtve ne zato što su imali vjeru u Otkupitelja koji će doći, nego zato što su mislili da trebaju ugoditi svojim bogovima prinošenjem velikog broja životinjskih žrtava na svojim okaljanim idolskim žrtvenicima. Njihovo praznovjerje ih je odvelo u neumjerenost. Učili su narod da što je žrtva vrednija, veće će zadovoljstvo pričiniti njihovim bogovima, a njihov će narod više napredovati i biti bogatiji. Štoviše, njihovim su bezosjećajnim bogovima često prinošene ljudske žrtve. Da bi nadzirali ponašanje ljudi, ti su narodi imali do krajnosti surove zakone i pravila. Vođe čija srca nisu bila omekšana milošću bili su tvorci njihovih zakona. Dok bi zanemarivali najokrutnije zločine, ti su narodni vođe i najmanji prekršaj kažnjavali najoštrijom kaznom.
Mojsije je to imao na umu kad je rekao Izraelcima: „Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ‘Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?“ (Ponovljeni zakon 4,5-8)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 18)