2. Korinćanima 11

6. 10. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Korinćanima 11”.

1 O kad biste podnosili malo mojega bezumlja! A i podnosite me! 2 Jer ljubomoran sam na vas Božjom ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, da vas kao čistu djevicu privedem Kristu. 3 No bojim se da se — kao što zmija zavede Evu svojim lukavstvom — tako ne pokvare misli vaše i odvrate od prostodušnosti koja je u Kristu. 4 Jer ako onaj koji dolazi propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali; ili ako primate drugog duha, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prihvatili — dobro ste podnosili. 5 Smatram naime da ni u čemu nisam manji od »nadapostolā«. 6 A ako sam i nevješt u govoru, ipak nisam u znanju. Naprotiv, u svemu smo vam ga i među svima očitovali. 7 Ili počinih grijeh što vam, ponizujući sebe da se vi uzvisite, besplatno navijestih Božje evanđelje? 8 Druge sam crkve oplijenio, primajući od njih plaću da bih vama služio. 9 I dok bijah kod vas, dospjevši i u oskudicu nikomu nisam bio na teret, jer su moju oskudicu namirila braća koja dođoše iz Makedonije. I u svemu sam se čuvao da vas ne opterećujem, i čuvat ću se. 10 Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. 11 Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog zna! 12 A što činim, činit ću i dalje,da izbijem izliku onima koji izliku traže da bi se u onome čime se hvale našli da su kao i mi. 13 Jer takvi su ljudi lažni apostoli, podmukli radnici koji se pretvaraju u apostole Kristove. 14 Nije ni čudo! Ta sȃm Sotona pretvara se u anđela  svjetlosti. 15 Nije to dakle ništa posebno ako se i služnici njegovi pretvaraju u služnike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim. 16 Opet kažem: neka nitko ne pomisli da sam bezuman! U protivnom, primite me makar i kao bezumna, da se i ja nešto malo pohvalim. 17 Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj srčanosti hvastanja. 18 Budući da se mnogi hvastaju po tijelu, i ja ću se hvastati. 19 Ta rado podnosite bezumne, vi koji ste umni! 20 Podnosite naime ako vas tko podjarmljuje, ako vas tko izjeda, ako vam tko uzima, ako se tko uzvisuje, ako vas tko po obrazu udara. 21 Na sramotu govorim, jer ispada kao da smo mi bili slabi. No čime se god tko osmjeljuje — u bezumlju govorim — osmjeljujem se i ja. 22 Hebreji su? I ja sam!Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23 Služnici su Kristovi? Kao sulud govorim: ja još više! U naporima — preobilno, u ranama — prekomjerno, u tamnicama — preobilno, u smrtnim pogiblima — često. 24 Od Židovā primio sam pet puta četrdeset manje jednu. 25 Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, noć i dan proveo na dubokome moru. 26 Često na putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnikā, u pogiblima od sunarodnjakā, u pogiblima od poganā, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima među lažnom braćom; 27 u trudu i naporu, često u bdjenjima, u gladi i žeđi, u postovima često, u studeni i golotinji. 28 Povrh svega, svakodnevna navala na me i briga za sve crkve. 29 Tko je slab, a ja da nisam slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 30 Ako se treba hvaliti, hvalit ću se onim što je od slabosti moje. 31 Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista — koji je blagoslovljen uvijeke — zna da ne lažem. 32 U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše damaščanski grad hoteći me uhvatiti. 33 I spustiše me kroz prozor u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.