Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Korinćanima 12”.
1 Dakako, ne koristi mi hvaliti se, jer ću doći na viđenja i objave Gospodnje. 2 Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina (ili u tijelu — ne znam, ili izvan tijela — ne znam, Bog zna) taj je bio ponesen do trećega neba. 3 I znam da je taj čovjek (ili u tijelu ili izvan tijela — ne znam, Bog zna) 4 bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izgovoriti. 5 Takvim ću se hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim slabostima svojim.6 Jer kad bih se htio pohvaliti, ne bih bio bezuman. Ta istinu bih rekao! Ali se suzdržavam, kako ne bi tko pomislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. 7 A da se zbog obilja objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, glasnik Sotonin, da me bode da se ne uzoholim. 8 Za ovo triput zamolih Gospodina, da taj odstupi od mene. 9 I reče mi: »Dosta ti je moja milost, jer sila se moja u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova. 10 Zato uživam u slabostima, u uvrjedama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 11 Hvaleći se, postao sam bezuman. Vi me natjeraste! Ta trebalo je da vi mene preporučujete, jer ni u čemu nisam manji od »nadapostolā«, ako i nisam ništa. 12 Doista, znamenja apostola ostvarena su među vama sa svom postojanošću: sa znacima i čudesima i silnim djelima. 13 Jer što je to u čemu ste bili manji od drugih crkava, osim što vam ja sȃm nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«. 14 Evo, spreman sam treći put doći k vama i neću vam biti na teret; jer ne tražim vaše, nego vas. Ta nisu djeca dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15 A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. I što vas više ljubim, manje sam ljubljen. 16 Ali neka bude! Ja vas nisam opteretio, nego »lukav« kakav jesam, »na prijevaru vas uhvatih«. 17 Da vas nisam zakinuo po kojemu od onih koje poslah k vama? 18 Zamolio sam Tita i poslao s njim brata. Da vas Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istome duhu? Zar ne istim stopama? 19 Zar opet mislite da vam se opravdavamo? Pred Bogom u Kristu govorimo. A sve je to, ljubljeni, za vašu izgradnju. 20 Bojim se naime da vas, kad dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli; da ne bude kakvih svađa, zavisti, srdžbi, spletkarenja, ogovaranja, došaptavanja, oholosti, buna; 21 da me opet, kad dođem, ne bi kod vas ponizio Bog moj pa se rastužim zbog mnogih koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.