Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

2. Kraljevima 17

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 17”.

1 Dvanaeste godine Ahaza, kralja Judina, Hošea, sin Elin, postade kraljem nad Izraelom u Samariji. Kraljevao je devet godina.
2 I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim, ali ne kao kraljevi Izraelovi koji bijahu prije njega.
3 Na njega pođe Šalmaneser, kralj asirski, i Hošea mu postade slugom te mu plaćaše danak.
4 No asirski kralj otkrije da mu Hošea sprema urotu, jer je poslao glasnike egipatskom kralju Sou i nije donio danak asirskomu kralju kao što je činio svake godine. Zato ga asirski kralj zatvori i sveza ga u tamnici.
5 Tada asirski kralj pođe po svoj ­zemlji. Pođe i na Samariju te ju je opsjedao tri godine.
6 Devete godine Hošee asirski kralj osvoji Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju; i naseli ih u Halahu i uz Habor, rijeku gozansku, te u gradovima medijskim.
7 A to se dogodilo jer su sinovi Izra­elovi sagriješili protiv Gospoda, Boga svojega, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod ruke faraona, kralja egipatskog; i bojali su se drugih bogova,
8 i hodili po odredbama naroda što ih je Gospod protjerao pred sinovima Izraelovim i po odredbama kraljeva Izraelovih koje su oni uveli.
9 Sinovi su Izraelovi i potajno činili djela koja nisu bila prava pred Go­spodom, Bogom njihovim. Sagradili su sebi i uzvišice po svim svojim gradovima, od stražarskih tornjeva do utvrđenih gradova.
10 Podizali su sebi i stupove i ašere na svakom visokom brijegu i pod svakim zelenim drvetom.
11 Ondje su i palili kâd po svim uzvišicama, kao što to čine narodi što ih je Gospodprotjerao ispred njih, i činili zle stvari da bi razjarili Gospoda.
12 Služili su i kumirima, o kojima im je Gospod rekao: »Ne činite takvo što.«
13 No Gospod je svjedočio protiv Izraela i protiv Jude preko svih svojih proroka i vidjelaca govoreći: »Odvratite se od svojih zlih putova i držite moje zapovijedi iodredbe moje, prema svemu Zakonu što sam ga zapovjedio ocima vašim i koji sam slao i vama preko slugu svojih proroka.«
14 Ali oni nisu poslušali, nego su otvrdnuli šije svoje poput šija njihovih očeva, koji nisu vjerovali u Gospoda, Boga svojega.
15 I odbacili su njegove propise i njegov savez što ga je sklopio s ocima njihovim, i svjedočanstva njegova kojima je svjedočio protiv njih, te su hodili za ispraznostima pa i sami postali ispraznima, i slijedili narode koji bijahu oko njih, za koje im je Gospod zapovjedio da ne čine kao oni.
16 I ostavili su sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i načinili sebi livene likove — dva teleta; načinili su i Ašeru, i klanjali se svoj vojsci nebeskoj, i služili Baalu.
17 I provodili su svoje sinove i kćeri svoje kroz oganj, i bavili se vračanjem i gatanjem, i prodavali se da bi činili što je zlo u očima Gospodnjim, kako bi ga razjarili.
18 Tada se Gospod silno razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred lica svojega; ne osta nego samo pleme Judino.
19 Ali ni Juda nije držao zapovijedi Go­spoda, Boga svojega, nego je hodio po odredbama što ih je Izrael uveo.
20 Stoga Gospod odbaci sve potomstvo Izraelovo i pritijesni ih i predade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci ispred lica svojega.
21 Jer kad je on Izraela otrgnuo od doma Davidova, oni su za kralja postavili Jeroboama, sina Nebatova; a Jeroboam je odvratio Izraela od toga da slijede Go­spoda i naveo ih na veliki grijeh.
22 I hodili su sinovi Izraelovi u svim grijesima što ih je Jeroboam činio. Nisu odstupili od njih
23 sve dokle Gospod ne ukloni Izraela ispred lica svojega, kao što je govorio preko svih svojih slugu proroka. Tako je Izrael bio prognan iz svoje zemlje u Asiriju, gdje su ostali sve do današnjega dana.
24 Tada kralj asirski dovede ljude iz Babilona i iz Kute i iz Ave i iz Hamata i iz Sefarvaima, i naseli ih u gradovima Samarije umjesto sinova Izraelovih. I onizaposjedoše Samariju i nastaniše se u gradovima njezinim.
25 A u početku njihova naseljavanja bilo je tako da se ondje nisu bojali Gospoda. Stoga Gospod posla na njih lavove koji su ih ubijali.
26 Zato rekoše asirskomu kralju govoreći: »Narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarije ne poznaju propise Boga te zemlje, pa je on na njih poslao lavove; i eno ih ubijaju jer ne poznaju propise Boga te zemlje.«
27 Nato kralj asirski zapovjedi govoreći: »Pošaljite tamo jednog od svećenika koje ste odande doveli; pa neka ide i ondje se nastani, i poduči ih propisima Boga te zemlje.«
28 Tako jedan od svećenika koje bijahu odveli iz Samarije dođe i nastani se u Betelu te ih je poučavao kako se bojati Gospoda.
29 No svaki je narod načinio svoje bogove i postavio ih u domove na uzvišicama što su ih načinili Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima su oni živjeli.
30 Tako ljudi iz Babilona načiniše Sukot-Benota, ljudi iz Kuta načiniše pak Nergala, a ljudi iz Hamata načiniše Ašimu;
31 Avijci pak načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvijci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvaimskim.
32 Bojali su se oni i Gospoda, pa su si postavili najniže između sebe za svećenike uzvišica, koji su za njih prinosili žrtve u domovima uzvišica.
33 Bojali su se Gospoda, ali su služili i svojim bogovima po običaju onih naroda iz kojih su oni bili odvedeni.
34 Do današnjega dana oni rade po svojim prijašnjim običajima: ne boje seGospoda, a ne rade ni po svojim odredbama ni po svojim propisima, ali ni po Zakonu i zapovijedi što je Gospod zapovjedi sinovima Jakova, kojemu nadjenu ime Izrael.
35 Ta s njima je Gospod sklopio savez i zapovjedio im govoreći: »Nemojte se bojati drugih bogova niti im se klanjati, i nemojte im služiti niti žrtve njima prinositi,
36 nego Gospodu, koji vas je izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i mišicom ispruženom; njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite.
37 A sve propise i uredbe i Zakon i zapo­vijed što ih je za vas zapisao pazite da vršite u sve dane; i ne bojte se drugih bogova.
38 I nemojte zaboraviti saveza što sam ga sklopio s vama; i ne bojte se dru- gih bogova,
39 nego se bojte Gospoda, Boga svojega, i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.«
40 Ali oni nisu poslušali, nego su radili po svojem prijašnjem običaju.
41 Tako su se ti narodi bojali Gospoda, a služili svojim kumirima — i oni i sinovi njihovi i sinovi njihovih sinova; kako su činili očevi njihovi, čine i oni sve do današnjega dana.