Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 18”.
1 I dogodi se — treće godine Hošee, sina Elina, kralja Izraelova — da kraljem postade Ezekija, sin Ahaza, kralja Judina.
2 Bio je u dobi od dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu dvadeset i devet godina. Materi njegovoj ime pak bijaše Abi; bila je kći Zaharijina.
3 A on je činio što je pravo u očima Gospodnjim, sve kako je činio njegov otac David.
4 On je uklonio uzvišice i razorio stupove i sasjekao Ašeru; smrskao je i mjedenu zmiju što ju je načinio Mojsije. Naime, sinovi su joj Izraelovi palili kâd sve do onih dana; a zvali su je Nehuštan.
5 Pouzdavao se u Gospoda, Boga Izraelova; ni među svim kraljevima Judinim poslije njega ne bješe takva poput njega niti ga bijaše prije njega.
6 Jer on je prionuo uz Gospoda; nije odstupao od njega, nego je držao zapovijedi njegove što ih Gospod zapovjedi Mojsiju.
7 I Gospod bijaše s njim; uspijevao je kamo god bi pošao. I pobunio se protiv kralja asirskoga i više mu nije služio.
8 On je potukao Filistejce do Gaze i područja njezina, od stražarskoga tornja do utvrđenoga grada.
9 I dogodi se, četvrte godine kralja Ezekije — bila je to sedma godina izraelskoga kralja Hošee, sina Elina — da Šalmaneser, kralj asirski, pođe na Samariju i opsjedne je.
10 I po isteku treće godine on je osvoji: šeste godine Ezekije — bila je to deveta godina Hošee, kralja Izraelova — Samarija je bila osvojena.
11 I kralj asirski odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i razmjesti ih u Halah i uzHabor, rijeku gozansku, te u gradove medijske,
12 zbog toga što nisu poslušali glas Gospoda, Boga svojega, i što su prekršili njegov savez i sve što je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji; niti su slušali niti su vršili.
13 A četrnaeste godine kralja Ezekije Sanherib, kralj asirski, pođe na sve Judine utvrđene gradove i zauze ih.
14 Tad Ezekija, kralj Judin, poruči asirskomu kralju u Lakiš govoreći: »Pogriješio sam, odvrati se od mene. Snosit ću što god mi nametneš.« I asirski kralj odredi Ezekiji, kralju Judinu, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.
15 I Ezekija dade sve srebro što se našlo u Domu Gospodnjemu i u riznicama kraljeva dvora.
16 U to je vrijeme Ezekija skinuo zlato s vrata Hrama Gospodnjega i sa stubova što ih je sam Ezekija, kralj Judin, obložio zlatom; i dao je to kralju asirskomu.
17 Tada kralj asirski posla iz Lakiša Tartana i Rab-Sarisa i Rab-Šakea kralju Ezekiji u Jeruzalem s velikom vojskom. Oni dakle uzađoše te stigoše u Jeruzalem. A kad su uzašli, dođoše i stadoše kod vodovoda gornjega jezera, što je na putu u Valjarevo polje.
18 I dozvaše oni kralja; tada k njima izađe Eliakim, sin Hilkijin, koji bijaše nad dvorom, te pisar Šebna i ljetopisac Joah, sin Asafov.
19 I reče im Rab-Šake: »Kažite sad Ezekiji: Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: ‘Kakvo je to pouzdanje u koje se pouzdaješ?
20 Ti veliš — ali to su samo prazne riječi — da već imaš savjet i snagu za rat. U koga se sad pouzdaješ da si se pobunio protiv mene?
21 Evo, ti se sad pouzdaješ u štap od te slomljene trske — u Egipat — koji, ako se čovjek na nj nasloni, uđe u ruku njegovu i probode je. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se u nj pouzdaju.’
22 I kad mi reknete: ‘Pouzdajemo se u Gospoda, Boga svojega’; zar to nije onaj čije je uzvišice i čije je žrtvenike Ezekija uklonio, te rekao Judi i Jeruzalemu: ‘Klanjajte se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu’?
23 Zato hajde sad, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim, i dat ću ti dvije tisuće konja ako uzmogneš pribaviti sebi jahače za njih.
24 Kako ćeš onda odvratiti lice jednoga zapovjednika od najmanjih slugu mojega gospodara? A ti se pouzdaješ u Egipat očekujući kola i konjanike.
25 Zar sam ja sad mimo Gospoda pošao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: ‘Pođi na tu zemlju i zatri je.’«
26 Tada Eliakim, sin Hilkijin, te Šebna i Joah rekoše Rab-Šakeu: »Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo. Ta nemoj s nama govoriti židovski na uši puka koji je na zidinama.«
27 No Rab-Šake im reče: »Je li me moj gospodar poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da izgovorim ove riječi? Nije li me poslao ovim ljudima što sjede na zidinama jedući svoju nečist i pijući svoju mokraću zajedno s vama?«
28 Tada Rab-Šake ustade i snažnim glasom povika na židovskom jeziku, te prozbori i reče: »Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga!
29 Ovako veli kralj: Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas neće moći izbaviti iz njegove ruke.
30 I neka vas Ezekija ne navodi da se pouzdajete u Gospoda govoreći: ‘Gospod će nas sigurno izbaviti i ovaj grad neće biti predan u ruke kralja asirskoga.’
31 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako veli kralj asirski: Sklopite sa mnom mir i izađite k meni, pa neka svaki jede sa svoje loze i svaki sa svoje smokve, i neka svaki pije vodu iz svoje nakapnice,
32 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša zemlja, zemlju pšenice i vina, zemlju kruha i vinogradâ, zemlju maslinova ulja i meda, da biste živjeli a ne pomrli. Ali ne slušajte Ezekiju kad vas podbunjuje govoreći: ‘Gospod će nas izbaviti.’
33 Je li koji od bogova drugih naroda ikada izbavio svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvaimski, henski i ivski? Ta jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?
35 Koji su to među svim bogovima ovih zemalja koji su izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Gospod izbavio Jeruzalem iz moje ruke?«
36 Ali puk je šutio i nije mu odgovorio ni riječi; jer ovo je bila kraljeva zapovijed govoreći: »Ne odgovarajte mu.«
37 Tada Eliakim, sin Hilkijin, koji bijaše nad dvorom, te pisar Šebna i ljetopisac Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji razderanih haljina i kazaše mu riječi Rab-Šakeove.