Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 19”.
1 I dogodi se, kad to ču kralj Ezekija, da razdrije haljine svoje i zaogrnu se kostrijeću pa ode u Dom Gospodnji.
2 Zatim posla Eliakima, koji bijaše nad dvorom, te pisara Šebnu i svećeničke starješine, zaogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji, sinu Amocovu.
3 Rekoše mu dakle: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovaj je dan dan nevolje i prijekora i pogrde; jer prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode.
4 Možda je Gospod, Bog tvoj, čuo sve one riječi Rab-Šakea, kojega je kralj asirski, njegov gospodar, poslao da se izruguje Bogu živomu i možda će Gospod, Bog tvoj, prekoriti riječi što ih je čuo. Zato podigni svoju molitvu za ostatak koji je još preostao.’«
5 Sluge kralja Ezekije dođoše dakle k Izaiji,
6 a Izaija im reče: »Ovako recite svojemu gospodaru: ‘Ovako veli Gospod: Ne boj se riječi što si ih čuo, kojima su sluge kralja asirskoga hulile na me.
7 Evo, pustit ću na nj duh pa će se, kad čuje jednu vijest, vratiti u svoju zemlju; i učinit ću da on u svojoj zemlji padne od mača.’«
8 Tako se Rab-Šake vrati i nađe kralja asirskoga gdje ratuje s Libnom, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša.
9 Kad je pak čuo gdje govore o Tirhaki, kralju etiopskomu: »Gle, izašao je zavojštiti protiv tebe«, on ponovo posla glasnike Ezekiji govoreći:
10 »Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu, govoreći: ‘Ne daj da te vara taj tvoj Bog u kojega se ti pouzdaješ, govoreći: Jeruzalem neće biti predan u ruke kralja asirskoga.
11 Eno, sâm si čuo što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih uništenju. A ti li ćeš se izbaviti?
12 Jesu li bogovi narodâ izbavili one što su ih zatrli očevi moji: Gozance i Harance i Recefce i sinove Edenove koji su bili u Telasaru?
13 Gdje je kralj hamatski i kralj arpadski i kralj grada Sefarvaima, Hene i Ive?’«
14 Pa kad Ezekija primi pismo iz ruke glasnikâ i pročita ga, uzađe u Dom Go-spodnji i razvi ga Ezekija pred Gospodom.
15 I pomoli se Ezekija pred Gospodom i reče: »Gospode, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog, samo ti, nad svim zemaljskim kraljevstvima. Ti si stvorio nebo i zemlju.
16 Prikloni uho svoje, Gospode, i čuj; otvori oči svoje, Gospode, i vidi. I poslušaj riječi Sanheribove što ih je poslao da se izruguje Bogu živomu.
17 Istina je, Gospode, asirski su kraljevi opustošili narode i njihove zemlje,
18 i pobacali njihove bogove u oganj, jer ne bijahu to bogovi nego djelo ruku čovječjih — drvo i kamen. Zato ih i uništiše.
19 Ali sada, Gospode, Bože naš, spasi nas, molim te, iz ruke njegove, da bi sva kraljevstva zemaljska spoznala da si ti, Gospode, Bog, samo ti.’«
20 Tada Izaija, sin Amocov, poruči Ezekiji govoreći: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Čuo sam što si me molio za Sanheriba, kralja asirskoga.’
21 Ovo je riječ što je Gospod izgovori protiv njega: ‘Prezire te, podsmjehuje ti se djevica, kći sionska, za tobom glavom maše kći jeruzalemska.
22 Komu si se izrugivao i koga si hulio? I na koga si podizao glas i u vis dizao oči svoje? Na Sveca Izraelova!
23 Po svojim si se glasnicima izrugivao Gospodinu. I rekao si: S mnoštvom svojih kola ja se popeh navrh gora, na krajeve Libanona, i posjekoh mu visoke cedre i birane jele njegove; i uđoh u njegovo najudaljenije noćište, u šumu Karmela njegova.
24 Kopao ja sam i tuđe vode pio, i stopalima nogu svojih sve rijeke po utvrda-ma isušio.
25 Zar nisi čuo kako sam ja to odavna načinio, da sam od drevnih vremena to uobličio? Sada to i ostvarujem: i ti ćeš utvrđene gradove prometnuti u gomile razvalina.
26 Zato su žitelji njihovi slabe snage, prestrašiše se i smetoše; bijahu kao trava u polju i kao zeleno bilje, kao trava na vrhovima krovova i kao žito što se osuši prije no uzraste.
27 Ali ja znam i kada sjedaš i kada izlaziš i kada ulaziš i kad se gnjeviš na me.
28 Budući da si se gnjevio na me i tvoja mi obijest do ušiju dođe, prsten svoj stavit ću ti u nozdrve i uzde svoje u gubicu tvoju, i vratit ću te putem kojim si došao.
29 A ovo će ti biti znak: ove će se godine jesti što samo uzraste, druge pak godine što od toga nikne, a treće godine sijte i žanjite, i nasadite vinograde i jedite im rod.
30 A ostatak koji je preživio iz doma Judina opet će pustiti korijen u dubinu i roditi rod u visinu.
31 Jer iz Jeruzalema će izaći ostatak, i preživjeli s gore Siona. Revnost Gospoda Nad Vojskama to će učiniti.’
32 Stoga ovako veli Gospod za kralja asirskoga: ‘U ovaj grad on ući neće i strijelu ovamo neće odapinjati; i neće preda nj sa štitom dolaziti niti će oko njega nasipe kopati.
33 Vratit će se putem kojim je i došao, a u ovaj grad on ući neće’, izjavljuje Gospod.
34 ‘Jer ja ću braniti ovaj grad, spasit ću ga sebe radi i zarad sluge svoga Davida.’«
35 I dogodi se da one noći izađe anđeo Gospodnji i pobi u asirskome taboru stotinu i osamdeset i pet tisuća ljudi. I kad ujutro podraniše, gle — trupla: svi oni bijahu mrtvi.
36 Tada se Sanherib, kralj asirski, podiže i ode, pa se vrati i ostade u Ninivi.
37 I dogodi se, dok se klanjao u domu svojega boga Nisroka, da ga njegovi sinovi Adramelek i Šarecer ubiše mačem; oni, potom, pobjegoše u zemlju araratsku. Tada se namjesto njega zakralji sin mu Esar-Hadon.