2. Kraljevima 21

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 21”.

1 Manaše je bio u dobi od dvanaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu pedeset i pet godina. Materi njegovoj ime pak bijaše Hefciba.
2 Ali je činio što je zlo u očima Gospodnjim, u skladu s gnusobama narodâ što ih je Gospod protjerao pred sinovima Izraelovim.
3 On je naime ponovo sagradio uzvišice što ih je uništio otac mu Ezekija, te podigao žrtvenike Baalu i načinio Ašeru, kao što je svojedobno učinio izraelski kralj Ahab; i klanjao se svoj vojsci nebeskoj i služio joj.
4 Sagradio je žrtvenike i u Domu Gospodnjemu, za koji je Gospod rekao: »U Jeruzalemu ću postaviti ime svoje.«
5 Sagradio je i žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u oba predvorja Doma Gospodnjega.
6 I proveo je kroz oganj sina svojega. Usto je i vračao i gatao i bavio se zazivanjem duhova i pogađanjem. Činio je mnogo toga što je zlo u očima Gospodnjim, da bi ga razjario.
7 I rezani lik Ašere što ga je načinio postavio je u Domu za koji je Gospod rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: »U ovome Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih, postavit ću ime svoje zauvijek.
8 I neću više dati da noga Izraelaca odluta iz zemlje što sam je dao ocima njihovim; samo ako budu pazili da izvrše sve što sam im zapovjedio i sav Zakon što im ga je zapovjedio moj sluga Mojsije.«
9 Ali oni nisu poslušali; i Manaše ih je zaveo te su činili gore nego narodi što ih je Gospod istrijebio ispred sinova Izraelovih.
10 Tada Gospod prozbori preko slugu svojih proroka govoreći:
11 »Budući da je Manaše, kralj Judin, činio te gnusobe (postupao je gore od svega što su činili Amorejci, koji bijahu prije njega, i usto Judu svojim kumirima navodio na grijeh),
12 stoga ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Gle, ja ću svaliti takvo zlo na Jeruzalem i Judu da će svakomu koji za to čuje zazujati oba uha njegova.
13 I razapet ću nad Jeruzalemom uže samarijsko i visak doma Ahabova; i zbrisat ću Jeruzalem kao kad čovjek briše zdjelu pa je okrene na lice njezino.
14 I napustit ću ostatak baštine svoje i predati ih u ruke njihovih neprijatelja; i postat će plijen i grabež svim svojim neprijateljima,
15 jer su činili što je zlo u mojim očima i izazivali moju srdžbu od dana kad su oci njihovi izašli iz Egipta pa sve do dana današnjega.’«
16 Usto, Manaše je prolio i veoma mnogo krvi nedužne, dok nije njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, povrh grijeha njegova kojim je Judu navodio na grijeh čineći što je zlo u očima Gospodnjim.
17 Ostala pak djela Manašeova, i sve što je činio, i njegov grijeh što ga je počinio, zar to nije zapisano u Knjizi ljetopisâ kraljeva Judinih?
18 I počinu Manaše kod svojih otaca i bî sahranjen u vrtu svojega dvora, u vrtu Uzinu. Potom se namjesto njega zakralji sin mu Amon.
19 Amon bijaše u dobi od dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu dvije godine. Materi njegovoj ime pak bijaše Mešulemet; bila je kći Haruca iz Jotbe.
20 I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim, kao što je činio njegov otac Manaše.
21 I u svemu je hodio putem kojim je hodio otac njegov i služio kumirima kojima je služio otac njegov i klanjao im se.
22 I ostavio je Gospoda, Boga svojih otaca, i nije hodio putem Gospodnjim.
23 Tada se Amonove sluge urotiše protiv njega te ubiše kralja u njegovu dvoru.
24 Ali puk zemaljski pobi sve koji se urotiše protiv kralja Amona. Onda puk zemaljski namjesto njega zakralji sina mu Jošiju.
25 A ostala djela Amonova što ih je učinio, zar ona nisu zapisana u Knjizi ljetopisâ kraljeva Judinih?
26 I sahraniše ga u njegov grob u Uzinu vrtu. Potom se namjesto njega zakralji sin mu Jošija.