Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 22”.
1 Jošija je bio u dobi od osam godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu trideset i jednu godinu. Materi njegovoj ime pak bijaše Jedida; bila je kći Adaje iz Bockata.
2 A on je činio što je pravo u očima Gospodnjim i u svemu hodio putem svojega oca Davida; nije skretao ni desno ni lijevo.
3 I dogodi se — osamnaeste godine Jošijina kraljevanja — da kralj posla pisara Šafana, sina Acalije, sina Mešulamova, u Dom Gospodnji, govoreći:
4 »Idi k Hilkiji, velikom svećeniku, pa neka izbroji novac što je donesen u Dom Gospodnji, što su ga čuvari praga skupili od puka.
5 I neka ga preda u ruke onih koji su obavljali posao nadgledajući u Domu Gospodnjemu, a oni neka ga daju onima koji su izvršavali radove što su se obavljali u Domu Gospodnjemu da bi se popravile pukotine na Domu:
6 drvodjeljama i graditeljima i zidarima; i neka se kupi drvo i klesani kamen za popravak Doma.
7 Ali neka se od njih ne traži račun za novac što je bio predan u ruke njihove, jer su oni vjerno radili.«
8 Tada Hilkija, veliki svećenik, reče pisaru Šafanu: »Našao sam Knjigu Zakona u Domu Gospodnjemu.« I Hilkija dade knjigu Šafanu, i on je pročita.
9 Onda pisar Šafan dođe kralju pa kralju donese vijest; i reče: »Tvoje su sluge pokupile novac što se našao u Domu i predale ga u ruke onih koji su obavljali posao nadgledajući u Domu Gospodnjemu.«
10 Zatim pisar Šafan pokaza kralju govoreći: »Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.« I Šafan je poče čitati pred kraljem.
11 I dogodi se, kad kralj ču riječi Knjige Zakona, da razdrije haljine svoje.
12 I zapovjedi kralj svećeniku Hilkiji te Ahikamu, sinu Šafanovu, i Akboru, sinu Mikajinu, i pisaru Šafanu i Asaji, sluzi kraljevu, govoreći:
13 »Idite, upitajte Gospoda o meni i o puku i o svemu Judi zbog riječî ove knjige što je nađena; jer velika je srdžba Gospodnja što je usplamtjela na nas zato što očevi naši nisu poslušali riječî ove knjige da izvrše sve kako nam je zapisano.«
14 Stoga svećenik Hilkija te Ahikam i Akbor i Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikve, sina Harhasova, čuvara odjeće (a ona je živjela u Jeruzalemu, u četvrti Mišni), te su govorili s njom.
15 Tada im ona reče: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
16 ‘Ovako veli Gospod: Evo, svalit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove; izvršit ću sve riječi knjige što ju je čitao kralj Judin.
17 Jer su me ostavili i palili kâd drugim bogovima da bi me gnjevili svim djelima ruku svojih. Zato će srdžba moja usplamtjeti na ovo mjesto i neće se ugasiti.’
18 A kralju Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, njemu ovako kažite: ‘Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Što se tiče riječi što si ih čuo,
19 budući da ti je srce omekšalo i da si se ponizio pred Gospodom pošto si čuo što sam govorio protiv ovoga mjesta i protiv stanovnika njegovih — da će doći pustošenje i prokletstvo — i da si razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te ja i uslišao’, izjavljuje Gospod.
20 Stoga ću te ja, evo, pridružiti ocima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti svojim grobovima, da očima svojim ne moraš gledati sve ono zlo što ću ga ja svaliti na ovo mjesto.’« I oni tu riječ odnesoše kralju.