2. Kraljevima 23

16. 12. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 23”.

1 Tada kralj posla te se skupiše k njemu sve starješine Jude i Jeruzalema.
2 I uzađe kralj u Dom Gospodnji, i svi ljudi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema s njime, te svećenici i proroci i sav puk, i malo i veliko. I pročita on njima na uši sve riječi Knjige saveza što je bila nađena u Domu Gospodnjemu.
3 Onda kralj stane kod stupa i sklopi savez pred Gospodom da će ići za Gospodom i da će držati njegove zapovijedi i njegova svjedočanstva i njegove odredbe svim srcem i svom dušom, vršeći riječi toga saveza zapisane u ovoj knjizi. I sav puk stupi u savez.
4 Tada kralj zapovjedi Hilkiji, velikomu svećeniku, te svećenicima drugoga reda i čuvarima praga da iz svetišta Gospodnjega iznesu sve predmete koji bijahu načinjeni za Baala i za Ašeru i za svu vojsku nebesku; i spali ih izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a njihov pepeo odnese u Betel.
5 Zatim je uklonio idolske svećenike koje su kraljevi Judini postavili da pale kâd na uzvišicama u gradovima Judinim i u okolici Jeruzalema, kao i one koji su palili kâd Baalu, suncu i mjesecu i zviježđu i svoj vojsci nebeskoj.
6 Iznio je i Ašeru iz Doma Gospodnjega na potok Kidron izvan Jeruzalema pa ju je na potoku Kidronu spalio i satro u prah, a prah njezin bacio na groblje prostoga puka.
7 Porušio je i kuće hramskih bludnika koji su bili u Domu Gospodnjemu, gdje su žene tkale haljine za Ašeru.
8 Onda je doveo sve svećenike iz gradova Judinih i oskvrnuo uzvišice gdje su svećenici palili kâd, od Gebe do Beer-Šebe; porušio je i uzvišice na dverima, one koje su bile na ulazu u dveri Jošue, gradskog upravitelja, što su čovjeku lijevo od gradskih dveri.
9 Usto, svećenici uzvišica nisu mogli uzlaziti na žrtvenik Gospodnji u Jeruzalemu, nego su jeli neukvasani kruh među svojom braćom.
10 Oskvrnuo je i Tofet, koji bijaše u dolini Ben-Hinom, kako nitko ne bi svojega sina ili svoju kćer provodio kroz oganj u čast Moleku.
11 I uklonio je konje što su ih kraljevi Judini postavili u čast suncu na ulazu u Dom Gospodnji, pokraj sobe dvoranina Natan-Meleka koja bijaše u blizini, i ognjem spalio sunčana kola.
12 I žrtvenike koji bijahu na krovu Ahazove ložnice, što su ih načinili kraljevi Judini, i žrtvenike što ih je načinio Manaše u oba predvorja Doma Gospodnjega kralj je srušio i odstranio odande, a njihov prah bacio u potok Kidron.
13 I uzvišice što su bile usuprot Jeruzalemu, koje bijahu zdesna Zatorne gore, što ih je Salomon, kralj Izraelov, sagradio Aštarti, gnusobi Sidonaca, i Kemošu, gnusobi Moabaca, i Milkomu, grozi sinova Amonovih, oskvrnuo je kralj.
14 Razorio je i stupove i sasjekao ašere, a njihova mjesta napunio ljudskim kostima.
15 Pa i žrtvenik što je bio u Betelu i uzvišicu što ju je načinio Jeroboam, sin Nebatov, koji je Izraela navodio na ­grijeh — i taj žrtvenik i tu uzvišicu on je srušio, te uzvišicu spalio i satro u prah; potom je spalio i Ašeru.
16 A kad se Jošija obazro i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla te uze kosti iz tih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, po riječi Gospodnjoj što ju je nagovijestio čovjek Božji, koji je nagovijestio sve ovo.
17 Tada reče: »Kakav je ono spomenik što ga ja vidim?« A ljudi iz grada mu rekoše: »To je grob čovjeka Božjeg koji je došao iz Jude i nagovijestio sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom.«
18 A on reče: »Pustite ga, neka nitko ne miče kosti njegove.« Tako su njegove kosti ostale netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije.
19 A uklonio je Jošija i sve domove uzvišica koji su bili po gradovima samarijskim, što su ih kraljevi Izraelovi načinili da bi gnjevili Gospoda, i učinio s njima sve onako kako je učinio u Betelu.
20 I poklao je na žrtvenicima sve svećenike uzvišica koji bijahu ondje pa na njima spalio ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.
21 Tada kralj zapovjedi svemu puku govoreći: »Svetkujte Pashu u čast Gospodu, Bogu svojemu, kako je zapisano u ovoj Knjizi saveza.«
22 Naime, takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu, kao ni za sve vrijeme kraljeva Izraelovih i kraljeva Judinih.
23 Samo se osamnaeste godine kralja Jošije u Jeruzalemu svetkovala takva Pasha u čast Gospodu.
24 Usto, istrijebio je Jošija i zazivače duhova i pogađače i kućne kumire i idole i sve gnusobe koje su se mogle vidjeti u zemlji Judinoj i u Jeruzalemu, da bi potvrdio riječi Zakona zapisane u knjizi što ju je svećenik Hilkija našao u Domu Gospodnjemu.
25 I prije njega ne bijaše kralja poput njega koji se obratio Gospodu svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom, prema svemu u Zakonu Mojsijevu, niti je poslije njega ustao takav kao on.
26 Međutim, Gospod se nije odvratio od žestine velikoga gnjeva svojega kojom je gnjev svoj raspalio protiv Jude zbog svih izazova kojima ga je Manaše gnjevio.
27 I reče Gospod: »I Judu ću ukloniti ispred lica svojega kao što sam uklonio Izraela; i odbacit ću ovaj grad što sam ga izabrao, Jeruzalem, i Dom za koji rekoh: ‘Tamo će biti ime moje.’«
28 Ostala pak djela Jošijina, i sve što je učinio, zar to nije zapisano u Knjizi ljetopisâ kraljeva Judinih?
29 U njegove dane faraon Neko, kralj egipatski, pođe na kralja asirskoga, na rijeku Eufrat. I kralj Jošija krene protiv njega, ali ovaj ga ubije u Megidu čim ga je vidio.
30 Tada ga sluge njegove mrtva preniješe u kolima iz Megida i dovezoše ga u Jeruzalem; zatim ga sahraniše u njegovu grobu. A puk zemaljski uze Joahaza, sina Jošijina, pa ga pomaza i postavi ga za kralja namjesto oca njegova.
31 Joahaz je bio u dobi od dvadeset i tri godine kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Materi njegovoj ime pak bijaše Hamutala; bila je kći Jeremije iz Libne.
32 I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim, sve kako su činili očevi njegovi.
33 I faraon Neko baci ga u okove u Ribli, u zemlji hamatskoj, da ne bi mogao kraljevati u Jeruzalemu; i nametnu zemlji danak od stotinu talenata srebra i talent zlata.
34 Tada faraon Neko postavi za kralja Eliakima, sina Jošijina, namjesto Jošije, oca njegova, i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat, te ondje umrije.
35 Tako je Jojakim davao faraonu srebro i zlato, ali je zemlji nametnuo porez da bi mogao davati po zapovijedi faraonovoj. Potraživao je od puka zemaljskoga srebra i zlata, od svakoga prema vlastitoj procjeni, da bi dao faraonu Neku.
36 Jojakim je bio u dobi od dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu jedanaest godina. Materi njegovoj ime pak bijaše Zebuda; bila je kći Pedaje iz Rume.
37 I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim, sve kako su činili očevi njegovi.