Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 25”.
1 I dogodi se — devete godine njegova kraljevanja, u desetome mjesecu, desetoga dana u mjesecu — da Nabukodonosor, kralj babilonski pođe na Jeruzalem — on i sva vojska njegova. I utabori se pod njim pa oko njega sve uokolo sagradi prsobrane.
2 I grad osta pod opsadom do jedanaeste godine kralja Cidkije.
3 A devetoga dana četvrtoga mjeseca u gradu je zavladala takva glad da puk zemaljski nije imao kruha.
4 I grad bî provaljen te svi ratnici pobjegoše noću put dveri između dvaju zidova koji bijahu uz kraljev vrt, premda su Kaldejci još uvijek bili oko grada. I kralj ode prema ravni.
5 No kaldejska vojska krene u potjeru za kraljem i sustigne ga u ravnima Jerihona. Tada se sva njegova vojska razbježa od njega.
6 I oni uhvatiše kralja i dovedoše ga kralju babilonskomu u Riblu te mu izrekoše presudu.
7 I sinove Cidkijine poklaše njemu naoči, a Cidkiji iskopaše oči i svezaše ga mjedenim okovima pa ga odvedoše u Babilon.
8 I petoga mjeseca, sedmoga dana u mjesecu (bila je to devetnaesta godina kraljevanja Nabukodonosora, kralja babilonskog), u Jeruzalem uđe Nebuzaradan, zapovjednik straže, sluga kralja babilonskoga.
9 I on zapali Dom Gospodnji i kraljev dvor i sve kuće u Jeruzalemu; i sve velikaške kuće on ognjem spali.
10 A sva kaldejska vojska koja bijaše pod zapovjednikom straže poruši zidine oko Jeruzalema.
11 Tada Nebuzaradan, zapovjednik straže, odvede u sužanjstvo ostatak puka koji bijaše ostao u gradu, te prebjege koji su prebjegli kralju babilonskom i ostalo mnoštvo.
12 Ali neke od najsiromašnijih u zemlji zapovjednik straže ostavi kao vinogradare i ratare.
13 A mjedene stupove koji bijahu u Domu Gospodnjemu i podnožja i mjedeno more što je bilo u Domu Gospodnjemu Kaldejci polomiše, a mjed od njih odniješe u Babilon.
14 Uzeše i lonce i lopatice i noževe i žlice i sve mjedene posude koje su svećenici rabili u službi.
15 Zapovjednik straže uze i kadionike i kotliće, sve što bijaše od čistoga zlata ili od čistoga srebra;
16 dva stupa, jedno more i podnožja što ih je Salomon načinio za Dom Gospodnji— mjedi od svih tih posuda bilo je bez mjere.
17 Visina jednoga stupa bila je osamnaest lakata, a glavica na njemu bila je od mjedi; visina pak glavice bila je tri lakta. A na glavici, sve uokolo, bio je oplet i mogranji, sve od mjedi. Takav je bio i drugi stup, s opletom.
18 I zapovjednik straže odvede svećeničkoga poglavara Seraju i drugo svećenika Sefaniju i tri čuvara praga.
19 Iz grada je odveo i jednoga dvoranina koji je bio nadglednik nad ratnicima i petoricu ljudi koji su stajali u kraljevoj nazočnosti, koji su se našli u gradu, te pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk u zemlji i šezdesetoricu ljudi iz puka zemaljskoga koji su se našli u gradu.
20 Tako ih Nebuzaradan, zapovjednik straže, uze i odvede ih babilonskom kralju u Riblu.
21 I babilonski ih kralj udari i pogubi ih u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako je Juda bio prognan iz svoje zemlje.
22 A puku što je ostao u zemlji Judinoj, što ga je ostavio Nabukodonosor, kralj babilonski, njima pak postavi za upravitelja Gedaliju, sina Ahikama, sina Šafanova.
23 Pa kad svi zapovjednici vojski dočuše da je kralj babilonski postavio Gedaliju za upravitelja, oni i njihovi ljudi dođoše Gedaliji u Micpu: i Jišmael, sin Netanijin, i Johanan, sin Kareahov, i Seraja, sin Tanhumeta Netofaćanina, i Jaazanija, sin Maakatovca — oni i njihovi ljudi.
24 A Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče im: »Ne bojte se slugu kaldejskih; ostanite u zemlji i služite kralju babilonskomu, i bit će vam dobro.«
25 No dogodi se da sedmoga mjeseca dođe Jišmael, sin Netanije, sina Elišamina, od kraljevskoga roda, i desetorica ljudi s njim, pa udari Gedaliju te pogiboše on i Židovi i Kaldejci koji bijahu s njim u Micpi.
26 Tada sav puk, i malo i veliko, i zapovjednici vojske, ustadoše i pođoše u Egipat jer se pobojaše Kaldejaca.
27 I dogodi se — trideset i sedme godine sužanjstva Jojakina, kralja Judina, dvanaestoga mjeseca, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu — da babilonski kralj Evil-Merodak, one godine kad je postao kraljem, podigne iz tamnice glavu Jojakina, kralja Judina.
28 I prijazno je s njime razgovarao i prijestolje mu postavio ponad prijestolja kraljeva koji bijahu s njim u Babilonu.
29 I promijenio mu je tamničke haljine te je vazda jeo kruh pred njim u sve dane života svojega.
30 A za njegovo uzdržavanje (bilo je to trajno uzdržavanje) davao mu se od kralja obrok za svaki dan u sve dane njegova života.