Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Kraljevima 7”.
1 Tada Elizej reče: »Čujte riječ Gospodnju! Ovako veli Gospod: ‘Sutra u ovo doba na dverima Samarije bit će mjerica finoga brašna za šekel i dvije mjerice ječma za šekel.’«
2 Časnik o čiju se ruku kralj oslanjao odgovori nato čovjeku Božjem i reče: »Gle, kad bi Gospod načinio i okna na nebu, bi li se takvo što moglo dogoditi?« A Elizej reče: »Evo, ti ćeš to svojim očima vidjeti, ali odande nećeš jesti.«
3 A na ulazu u dveri bijahu četiri čovjeka gubavca. I rekoše oni jedan drugomu: »Zašto da mi ovdje sjedimo dok ne umremo?
4 Ako li reknemo: ‘Ući ćemo u grad’, glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; ako pak ostanemo ovdje, i opet ćemo umrijeti. Nego hajdemo sad prebjeći u sirijski tabor: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; ako nas pak ubiju, umrijet ćemo.«
5 I ustavši u sumrak, pođoše u sirijski tabor. No kad stigoše do ruba sirijskoga tabora, gle: ondje ne bijaše nikoga.
6 Gospodin je naime učinio da se u sirijskom taboru čuo zvuk kola, zvuk konja i zvuk velike vojske. Stoga rekoše jedan drugomu: »Gle, kralj izraelski najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da pođu na nas.«
7 Zato se digoše i pobjegoše u sumrak; i ostavili su svoje šatore i svoje konje i svoje magarce — sav tabor kao što bijaše — i pobjegli da bi spasili vlastiti život.
8 Kad su dakle tî gubavci došli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa jeli i pili, a zatim odande odnijeli srebra i zlata i haljina te otišli i sakrili ih. Onda su se vratili i ušli u drugi šator, pa odnijeli i odande, a zatim otišli i sakrili plijen.
9 Tada rekoše jedan drugomu: »Ne smijemo mi tako raditi. Ovaj dan — to je dan dobrih vijesti, a mi šutimo. Budemo li čekali do jutarnjega svjetla, snaći će nas kakva kazna. Zato hajdemo sad javiti kraljevu domu.«
10 Tako dođoše te pozvaše gradske vratare i dojaviše im govoreći: »Došli smo u sirijski tabor, kad gle — ondje ne bijaše nikoga, ni glasa čovjekova; samo privezani konji i privezani magarci i šatori, kako je i bilo.«
11 I vratari doviknuše i razglasiše to unutar kraljeva doma.
12 A kralj noću ustade te reče slugama svojim: »Objasnit ću vam sad što su nam učinili Sirijci: oni znaju da smo mi gladni pa su izašli iz tabora da se sakriju u polju govoreći: ‘Kad izađu iz grada, žive ćemo ih pohvatati i ući u grad.’«
13 A jedan od njegovih slugu odgovori i reče: »Molim te, neka neki ipak uzmu pet od preostalih konja što su još ostali u gradu. Gle, njima će ionako biti kao svemu mnoštvu Izraelovu koje mu je preostalo; kao svemu mnoštvu Izraelovu koje će, eto, skončati. Pošaljimo ih, stoga, pa ćemo vidjeti.«
14 I uzeše dvoja kola s konjima; i posla kralj za sirijskom vojskom govoreći: »Idite i razvidite.«
15 I išli su za njima sve do Jordana; i gle: sav put bijaše pun haljina i predmeta što su ih Sirijci pobacali u toj svojoj hitnji. I glasnici se vratiše i izvijestiše kralja.
16 Tada puk izađe i poče plijeniti sirijski tabor. I bijaše mjerica finoga brašna za šekel i dvije mjerice ječma za šekel, prema riječi Gospodnjoj.
17 A onoga časnika, o čiju se ruku oslanjao, kralj postavi na dveri, ali ga puk izgazi na dverima te umrije, kao što je govorio čovjek Božji, koji je govorio kad je kralj ono sišao k njemu.
18 I dogodilo se kako je čovjek Božji govorio kralju, rekavši: »Sutra u ovo doba na dverima Samarije bit će dvije mjerice ječma za šekel i mjerica finoga brašna za šekel.«
19 Časnik je nato odgovorio čovjeku Božjem i rekao: »Ta gle, kad bi Gospod načinio i okna na nebu, bi li se takvo što moglo dogoditi?« A Elizej je rekao: »Evo, ti ćeš to svojim očima vidjeti, ali odande nećeš jesti.«
20 Tako mu se i dogodilo: puk ga je naime izgazio na dverima te je umro.