Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "2. Ljetopisa 20".

1 I dogodi se poslije toga da sinovi Moabovi i sinovi Amonovi, a s njima i drugi uz Amonce, krenuše u vojnu na Jošafata. 2 Tada neki dođoše i dojaviše Jošafatu govoreći: »Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Sirije; ta eno ih u Hacacon-Tamaru, to jest En-Gediju. 3 I Jošafat se uplaši pa upravi lice svoje da traži Gospoda; i proglasi post po svem Judi. 4 I skupi se Juda da zaišće pomoć od Gospoda; dolazili su i iz svih gradova Judinih da traže Gospoda. 5 Tada Jošafat ustade u zboru Jude i Jeruzalema, u Domu Gospodnjemu, pred novim predvorjem, 6 te reče: »Gospode, Bože naših otaca, nisi li ti Bog na nebesima i ne vladaš li ti nad svim poganskim kraljevstvima? Ta u tvojoj je ruci snaga i sila i nitko ti se ne može oduprijeti. 7 Nisi li ti, Bože naš, protjerao stanovnike ove zemlje ispred svojega puka Izraela i dao je zanavijek potomstvu svojega prijatelja Abrahama? 8 I oni se nastaniše u njoj i sagradiše ti u njoj Svetište, imenu tvojemu, govoreći: 9 ‘Ako na nas navali kakvo zlo — mač, sud ili kuga i glad —mi ćemo stati pred ovaj Dom i preda te (jer u ovom je Domu ime tvoje) i zavapiti tebi u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’ 10 A sad evo sinova Amonovih i Moaba i gore Seir, preko kojih nisi dao Izraelu da prođe kad je dolazio iz zemlje egipatske nego ih je zaobišao i nije ih istrijebio. 11 A evo kako nam uzvraćaju došavši da nas protjeraju s tvoje baštine koju si nam dao. 12 Bože naš, zar im nećeš suditi? Ta u nama nema snage prema tom velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što učiniti, nego su nam oči uprte u te.« 13 Tako je sav Juda stajao predGospodom, sa svojom nejačadi, svojim ženama i djecom svojom. 14 Tada Duh Gospodnji dođe usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita od sinova Asafovih. 15 I on reče: »Poslušaj, sav Judo i vi stanovnici Jeruzalema i ti kralju Jošafate! Ovako vam veli Gospod: ‘Ne bojte se i ne strahujte zbog ovoga velikoga mnoštva, jer rat nije vaš nego Božji. 16 Sutra siđite na njih; oni će se, eno, uspinjati uz Cicki uspon, a vi ćete ih naći na kraju potoka prema Jeruelskoj pustinji. 17 Vi se ne trebate boriti u toj bitci; postavite se, stanite i gledajte pred sobom spasenje Gospodnje, Judo i Jeruzaleme!’ Ne bojte se i ne strahujte; sutra izađite pred njih, i Gospod će biti s vama.« 18 Nato se Jošafat pokloni licem do zemlje, a sav Juda i stanovnici Jeruzalema padoše pred Gospodom iskazujući Go-spodu štovanje. 19 Tada leviti od sinova Kehatovaca i od sinova Korahovaca ustadoše da bi slavili Gospoda, Boga Izraelova, glasom snažnim i visokim. 20 A ujutro podraniše i odoše u pustinju Tekou. I dok su odlazili, Jošafat stade i reče: »Čujte me, Judo i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte uGospoda, Boga svojega, i održat ćete se; vjerujte njegovim prorocima, i uspjet ćete.« 21 Potom se posavjetova s pukom te postavi one koji će pjevati Gospodu i one koji će hvaliti krasotu svetosti dok budu išli pred vojskom i govorili: »Hvalite Gospoda, jer milosrđe njegovo traje dovijeka.« 22 Pa kad započe klicanje i slavljenje, Gospodpostavi zasjede sinovima Amonovim, Moabu i gori Seir, koji su krenuli na Judu, te bijahu potučeni. 23 Naime, sinovi Amonovi i Moab ustadoše na žitelje gore Seir da ih zatru i unište. A kad su svršili sa žiteljima Seira, pomagahu si međusobno da jedan drugoga istrijebe. 24 I dođe Juda do vidikovca prema pustinji i obazre se na mnoštvo; kad gle, ono bijahu trupla popadala po zemlji. I nitko ne preživje. 25 Pa kad Jošafat i njegov puk dođoše pokupiti plijen od njih, nađoše među njima izobilje i blaga na truplima i dragocjenih predmeta što su ih oplijenili za se, toliko da nisu mogli nositi. I tri dana proveli su kupeći plijen, jer ga bijaše mnogo. 26 A četvrtoga dana skupiše se u Dolini Beraki, jer su ondje blagoslovili Gospoda. Zato onome mjestu nadjenuše ime Dolina Beraka,koje osta sve do današnjega dana. 27 Potom se okrenuše, svaki čovjek iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom im na čelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer im je Gospod dao da se vesele nad svojim neprijateljima. 28 Dođoše tako u Jeruzalem s harfama i citarama i trubama u Dom Gospodnji. 29 I strah od Boga došao je na sva zemaljska kraljevstva kad su čula da je Gospod zavojštio protiv Izraelo- vih neprijatelja. 30 Tako se Jošafatovo kraljevstvo umirilo jer mu je Bog njegov dao počinka odasvud. 31 Jošafat je dakle kraljevao nad Judom. Bio je u dobi od trideset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Materi njegovoj ime pak bijaše Azuba; bila je kći Šilhijeva. 32 I hodio je on putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega čineći što je pravo u očima Gospodnjim. 33 Međutim, uzvišice nisu bile uklonjene jer puk još ne bijaše srce svoje upravio Bogu svojih otaca. 34 A ostala djela Jošafatova, i prva i posljednja, eno su zapisana u besjedama Jehua, sina Hananijeva, koji se spominje u Knjizi kraljeva Izraelovih. 35 I poslije toga se Jošafat, kralj Judin, udruži s Ahazjom, kraljem Izraelovim, koji je činio opačine. 36 Udružio se s njim zato da naprave brodovlje kako bi išli u Taršiš; i napraviše brodovlje u Ecjon-Geberu. 37 Tada Eliezer, sin Dodavahua iz Mareše, stane prorokovati protiv Jošafata govoreći: »Budući da si se udružio s Ahazjom, Gospod je skršio tvoja djela.« I brodovlje bî skršeno te nije moglo ići za Taršiš.