Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 26”.
1 Tada sav Judin puk uzme Uziju, koji bijaše u dobi od šesnaest godina, i zakralji ga namjesto oca mu Amacje. 2 On sagradi Elot i povrati ga Judi, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. 3 Uzija bijaše u dobi od šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu pedeset i dvije godine. Materi njegovoj ime pak bijaše Jekolija; bila je iz Jeruzalema. 4 I činio je on što je pravo u očima Gospodnjim, sve kako je činio i otac mu Amacja. 5 I tražio je Boga u dane Zaharije, koji je razumijevao viđenja od Boga; i dokle god je tražio Gospoda, Bog mu je davao uspjeha. 6 Tako on izađe i zarati s Filistejcima; i srušio je zidine Gata i zidine Jabnea i zidine Ašdoda, i sagradio gradove po Ašdodu i među Filistejcima. 7 I Bog mu je pomagao protiv Filistejaca i protiv Arapa koji su živjeli u Gur-Baalu i protiv Meunijaca. 8 Amonci su pak davali danak Uziji i njegovo se ime pronijelo sve do ulaza u Egipat, jer se bijaše veoma osilio. 9 Sagradio je Uzija i tornjeve u Jeruzalemu kod Ugaonih dveri i kod Dolinskih dveri i na uglu, i utvrdio ih. 10 Sagradio je i tornjeve u pustinji i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u nizini i u ravnici, te ratara i vinogradara u gorama i na Karmelu, budući da je volio zemlju. 11 Imao je Uzija i vojsku ratnika koji su izlazili u boj u četama, prema broju kako bijahu pobrojani rukom pisara Jeiela i nadglednika Maaseje, pod vodstvom Hananije, jednog od kraljevih zapovjednika. 12 Svega je na broj bilo, poglavara otačkihdomova, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina. 13 Pod njihovim je dakle vodstvom bila vojna sila od tri stotine sedam tisuća i pet stotina onih koji su vodili rat, moćna snaga koja će pomagati kralju protiv neprijatelja. 14 I Uzija pripravi za njih, za svu vojsku, štitove i koplja i kacige i oklope i lukove i kamenove za praćku. 15 I napravi u Jeruzalemu naprave, izum nekog pronalazača, da stoje na tornjevima i na uglovima, da bacaju strijele i veliko kamenje. I njegovo se ime pronese nadaleko, jer je bio čudesno potpomognut dok se nije osilio. 16 No kad se osilio, srce mu se uzoholilo do propasti te se iznevjerio Gospodu, Bogu svojemu, jer je ušao u Hram Gospodnji da bi palio kâd na kadio- nom žrtveniku. 17 Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset svećenika Gospodnjih, hrabrih ljudi. 18 Oni tad ustadoše na kralja Uziju i rekoše mu: »Nije na tebi, Uzija, da pališ kâd Gospodu, nego na svećenicima, sinovima Aronovim, koji su posvećeni da pale kâd. Izađi iz svetišta, jer si se iznevjerio; stoga nećeš imati časti pred Gospodom, Bogom.« 19 Nato se Uzija razgnjevi; a u ruci mu bijaše kadionica za paljenje kâda. I dok se gnjevio na svećenike, izbi mu guba na čelu, pred svećenicima u Domu Gospodnjemu, pokraj kadionog žrtvenika.20 I pogleda ga Azarja, poglavar svećenički, i svi svećenici, kad gle: on imaše gubu na čelu svojemu. I otjeraše ga odande, a on i sam pohita da bi izašao, jer ga je Gospod udario. 21 I kralj Uzija ostade gubav do dana svoje smrti; i stanovao je, kao gubavac, u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Gospodnjega. A njegov sin Jotam bio je nad kraljevim dvorom i sudio puku zemlje. 22 A ostala djela Uzijina, i prva i posljednja, zapisao je prorok Izaija, sin Amocov. 23 I Uzija počinu kod svojih otaca i sahraniše ga s ocima njegovim na pogrebnom polju koje je pripadalo kraljevima; jer rekoše: »On je bio gubav.« Potom se namjesto njega zakralji sin mu Jotam.