2. Ljetopisa 30

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 30”.

 

1 Onda Ezekija poruči svemu Izraelu i Judi, a napisa i pisma Efraimu i Manašeu da dođu u Dom Gospodnji u Jeruzalem da bi svetkovali Pashu u čast Gospodu, Bogu Izraelovu. 2 Naime, kralj i knezovi i sav zbor u Jeruzalemu odlučili su da će svetkovati Pashu drugoga mjeseca. 3 Jer u ono doba nisu je mogli svetkovati budući da nije bilo dosta posvećenih svećenika i puk se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4 I to je bilo pravo u očima kralja i u očima svega zbora 5 pa su izdali nalog da se pronese glas po svemu Izraelu, od Beer-Šebe pa do Dana, da dođu u Jeruzalem svetkovati Pashu u čast Gospodu, Bogu Izraelovu, jer je duže vrijeme ne bijahu svetkovali kako je bilo propisano. 6 Tako su skoroteče otišle s pismima od kralja i knezova njegovih po svem Izraelu i Judi, i po zapovijedi kraljevoj, govoreći: »Sinovi Izraelovi, vratite se Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, pa će se i on vratiti ostatku vas koji ste se izvukli iz ruku kralje- va asirskih. 7 I ne budite kao vaši očevi i braća vaša, koji se iznevjeriše Gospodu, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8 Ne budite sad tvrde šije kao očevi vaši; pružite ruku Gospodu i dođite u Svetište njegovo, što ga je posvetio zanavijek, i služite Gospodu, Bogu svojemu, pa će se odvratiti od vas žestina gnjeva njegova. 9 Jer ako se vi vratite Gospodu, vaša će braća i sinovi vaši naći smilovanje pred onima koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je milostiv i milosrdan Gospod, Bog vaš, i neće odvratiti lica od vas ako se vratite k njemu.« 10 Tako su skoroteče prolazile od grada do grada po zemlji Efraimovoj i Manašeovoj pa sve do Zebuluna, ali su im se podsmjehivali i rugali im se. 11 Ipak su se neki iz Ašera i Manašea i Zebuluna ponizili i došli u Jeruzalem. 12 Ruka je Božja došla i na Judu, da im poda jedno srce kako bi izvršili zapovijed kralja i knezova, po riječi Gospodnjoj. 13 I skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda, vrlo velik zbor, da svetkuju Blagdan neukvasanih kruhova drugoga mjeseca. 14 Tada ustadoše i ukloniše žrtvenike koji bijahu u Jeruzalemu; ukloniše i sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u potok Kidron. 15 Potom su zaklali pashu, četrnaestoga dana drugoga mjeseca. A svećenici i leviti se posramiše, pa se posvetiše i počešedonositi paljenice u Dom Gospodnji. 16 I stadoše na svoje mjesto kako im propis nalaže, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruke levita. 17 I kako u zboru bijaše mnogo onih koji se nisu posvetili, leviti su bili zaduženi za klanje pashi za svakoga koji nije bio čist, da bi ih posvetili Gospodu. 18 Jer mnoštvo naroda, mnogi iz Efraima i Manašea i Jisakara i Zebuluna, nisu se očistili, nego su jeli pashu nepropisno. Ali se Ezekija pomolio za njih govoreći: »Neka dobri Gospod oprosti svakomu 19 koji je upravio srce svoje da traži Boga — Gospoda, Boga svojih otaca — premda se nije očistio prema pravilima očišćenja u Svetištu.« 20 I Gospod je uslišao Ezekiju i iscijelio puk. 21 Tako su sinovi Izraelovi koji su se našli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan neukvasanih kruhova sedam dana s velikom radošću; a leviti i svećenici slavili su Gospoda iz dana u dan,pjevajući Gospodu uz glasna glazbala. 22 Tada Ezekija prozbori srcu sviju levita koji su poučavali o dobrom razumijevanju stvari Gospodnjih. I jeli su tijekom blagdana sedam dana, prinoseći žrtve pomirnice i hvaleći Gospoda, Boga svojih otaca. 23 Potom je sav zbor odlučio da će svetkovati i drugih sedam dana te su radosno svetkovali još sedam dana. 24 Naime, Ezekija, kralj Judin, darovao je zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a knezovi darovaše zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i posvetilo se mnogo svećenika. 25 I radovala se sva zajednica Judina, sa svećenicima i levitima, i sva zajednica koja je došla iz Izraela, te došljaci koji su došli iz zemlje Izraelove i oni koji su živjeli u Judi. 26 I bila je velika radost u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, takvo što nije bilo u Jeruzalemu. 27 Onda ustadoše levitski svećenici i blagosloviše puk; i njihov je glas bio uslišan, i molitva njihova došla je do njegova svetog prebivališta u nebu.