Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 32”.
1 Poslije tih događaja i te vjernosti dođe Sanherib, kralj asirski, i uđe u Judu. I utabori se kod utvrđenih gradova jer ih je mislio osvojiti za sebe. 2 Pa kad Ezekija vidje da je došao Sanherib i da je lice svoje upravio za boj protiv Jeruzalema, 3 posavjetova se sa svojim knezovima i sa svojim junacima da zatrpa vodne izvore koji bijahu izvan grada; i oni mu pomogoše. 4 I sabralo se mnogo naroda te su zatrpali sve studence i potok koji teče posred zemlje, govoreći: »Zašto da asirski kraljevi, kad dođu, nađu toliko vode!« 5 I Ezekija se ohrabri te sagradi sav porušeni zid i podiže tornjeve, a sagradi i drugi zid izvana i utvrdi Milo u Davidovu gradu. Napravio je i mnogo oružja i štitova. 6 Zatim postavi vojne zapovjednike nad pukom i skupi ih k sebi na trg kod gradskih dveri te prozbori srcu njihovu govoreći: 7 »Budite jaki i odvažni, ne bojte se i ne strahujte zbog kralja asirskoga i zbog svega mnoštva što je s njim, jer s nama je Veći nego s njim. 8 S njim je tjelesna mišica, a s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve.« I puk se osloni na riječi Ezekije, kralja Judina. 9 Nakon toga posla Sanherib, kralj asirski, sluge svoje u Jeruzalem (a on i sve njegove snage s njim bijahu kod Lakiša) k Ezekiji, kralju Judinu, i k svem Judi koji bijaše u Jeruzalemu, govoreći: 10 »Ovako veli Sanherib, kralj asirski: U što se vi touzdajete da ostajete u Jeruzalemu pod opsadom? 11 Ne nagovara li vas Ezekija, kako bi vas predao da pomrete od gladi i žeđi, govoreći: ‘Gospod, Bog naš, izbavit će nas iz ruke kralja asirskoga’? 12 Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike i zapovjedio Judi i Jeruzalemu govoreći: ‘Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu palite kâd’? 13 Zar ne znate što smo učinili ja i očevi moji svim pucima zemaljskim? Jesu li bogovi naroda tih zemalja ikako mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 14 Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih zatrli očevi moji koji bi mogao izbaviti svoj puk iz moje ruke, da bi vaš Bog vas mogao izbaviti iz ruke moje? 15 Zato sad ne dajte da vas Ezekija vara ni da vas tako nagovara, i ne vjerujte mu; jer nijedan bog nijednoga naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoj puk iz moje ruke ni iz ruke mojih očeva, a nekmoli će vaš Bog vas izbaviti iz ruke moje.« 16 Njegove su sluge govorile i više protiv Gospoda, Boga, i protiv Ezekije, sluge njegova. 17 Napisa i pisma ružeći Gospoda, Boga Izraelova, i govoreći protiv njega rekavši: »Kao što bogovi naroda zemaljskih nisu izbavili svoj puk iz moje ruke, tako ni Bog Ezekijin neće izbaviti svoj puk iz moje ruke.« 18 I vikahu snažnim glasom na židovskom jeziku puku jeruzalemskom koji bijaše na zidu da bi ga uplašili i da bi ga smeli, kako bi zauzeli grad. 19 I govorahu o Bogu jeruzalemskom kao o bogovima puka zemaljskih, djelu ruku čovječjih.20 Ali se kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amocov, pomoliše o tome i zavapiše k nebu. 21 Tada Gospod posla anđela koji satre sve hrabre junake i predvodnike i zapovjednike u taboru kralja asirskoga, te se on sa stidom na licu vrati u svoju zemlju. I kad uđe u dom boga svojega, ubiše ga ondje mačem neki od onih koji izađoše iz krila njegova. 22 Tako je Gospod spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od ruke Sanheriba, kralja asirskoga, i od ruke svih drugih, i vodio ih svukuda. 23 I mnogi su donosili darove Gospodu u Jeruzalem i dragocjenosti Ezekiji, kralju Judinu. A on se poslije toga uzvisio u očima svih naroda. 24 U one dane Ezekija se razbolje nasmrt; ali se pomoli Gospodu, i on mu progovori i dade mu znak. 25 Ali Ezekija nije uzvratio za iskazano mu dobročinstvo, jer mu se srce uzoholilo. Zato srdžba dođe na nj i na Judu i na Jeruzalem. 26 Tada se Ezekija ponizi zbog oholosti srca svojega, on i stanovnici Jeruzalema, te na njih ne dođe srdžba Gospodnja za vijeka Ezekijina. 27 A Ezekija je imao vrlo veliko bogatstvo i slavu, stoga si je načinio riznice za srebro i zlato i drago kamenje, te za mirodije i štitove i svakojake dragocjene predmete; 28 zatim skladišta za urod žita i vina i ulja te staje za svakojaku stoku i torove za stada. 29 Napravio je sebi i gradove i stekao mnogo sitne i krupne stoke, jer mu je Bog dao vrlo veliki imetak. 30 Isti je Ezekija zatrpao i gornji izvor voda Gihona i preusmjerio ih nadolje prema zapadnoj strani Davidova grada. I Ezekija je imao uspjeha u svakom svom poslu. 31 Međutim, što se tiče poslanika babilonskih knezova koje su poslali k njemu da se raspitaju o čudu što se dogodilo u zemlji, Bog ga je ostavio da ga iskuša, kako bi saznao sve što mu je u srcu. 32 A ostala djela Ezekijina i dobrota njegova, eno su zapisana u viđenju proroka Izaije, sina Amocova, i u Knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih. 33 I Ezekija počinu kod svojih otaca, i sahraniše ga poviše grobova sinova Davidovih; i sav Juda i stanovnici Jeruzalema iskazaše mu čast po smrti njegovoj. Potom se namjesto njega zakralji sin mu Manaše.