Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

2. Ljetopisa 34

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 34”.

 

1 Jošija je bio u dobi od osam godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu trideset i jednu godinu. 2 On je pak činio što je pravo u očima Gospodnjim i hodio putovima svojega oca Davida; nije skretao ni desno ni lijevo. 3Jer osme godine svojega kraljevanja, dok on još bijaše dječak, počeo je tražiti Boga Davida, oca svojega; a dvanaeste godine počeo je čistiti Judu i Jeruzalem od uzvišica i ašera i rezanih i live- nih likova. 4 I porušiše pred njim žrtvenike baalima, a kadione žrtvenike koji bijahu gore iznad njih on polomi. Onda skrši i smrska ašere i rezane i livene likove, pa prosu po grobovima onih koji su im prinosili žrtve. 5 Potom spali kosti svećenikâ na njihovim žrtvenicima i očisti Judu i Jeruzalem. 6 I po gradovima Manašeovim i Efraimovim i Šimunovim, pa sve do Naftalija, po njihovim razvalinama uokolo, 7 porušio je i žrtvenike i ašere, i smrvio u prah rezane likove, i isjekao sve kadione žrtvenike po svoj zemlji Izraelo­voj, pa se vratio u Jeruzalem. 8 A osamnaeste godine svojega kraljevanja, pošto je očistio zemlju i dom, posla Šafana, sina Acalijina, i Maaseju, gradskog upravitelja, i Joaha, sina Joahazova, ljetopisca, da poprave Dom Gospoda, Boga njegova. 9 Pa kad oni dođoše k velikom svećeniku Hilkiji, predadoše novac koji je bio donesen u Dom Božji, što su ga skupili leviti, čuvari praga, iz ruke Manašea i Efraima i od svega ostatka Izraelova i od sveg Jude i Benjamina, pa se vratiše u Jeruzalem. 10 I dadoše to na ruke onih koji su obavljali posao, nadglednicima nad Domom Gospodnjim, a oni to dadoše onima koji su obavljali posao radeći u Domu Go­spodnjemu, da poprave i obnove Dom. 11 I dadoše drvodjeljama i graditeljima da kupuju klesani kamen i drvo za spojnice, te da izrade grede za kuće što su ih porušili kraljevi Judini. 12 I tî su ljudi vjerno obavljali posao. Nad njima su pak bili nadglednici Jahat i Obadija, leviti od sinova Merarijevih, te Zaharija i Mešulam, od sinova Kehatovaca, da nadziru poslove, kao i ostali leviti, svi koji bijahu vješti s glazbalima. 13 Oni su bili i nad nosačima i nadgledali sve koji su obavljali posao u bilo kojoj službi; a neki od levita bili su pisari i upravitelji i vratari. 14 I kad su iznosili novac koji je bio donesen u Dom Gospodnji, svećenik Hilkija nađe Knjigu Zakona Gospodnjega, danu preko Mojsija. 15 Tada Hilkija progovori i reče pisaru Šafanu: »Našao sam Knjigu Zakona u Domu Gospodnjemu.« I dade Hilkija knjigu Šafanu. 16 Šafan pak knjigu odnese kralju, pa kralju dalje prenese vijest govoreći: »Sve što je bilo povjereno slugama tvojim, oni su napravili. 17 Pokupili su dakle novce što su se našli u Domu Gospodnjemu i predali ih u ruke onih koji su nadgledali i u ruke onih koji su obavljali posao.« 18 Tada pisar Šafan kaza kralju govoreći: »Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.« I Šafan je poče čitati pred kraljem. 19 I dogodi se, kad kralj ču riječi Zakona, da razdrije haljine svoje. 20 Tada kralj zapovjedi Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, i pisaru Šafanu i Asaji, sluzi kraljevu, govoreći: 21 »Idite, upitajte Gospoda za me i za one koji su ostali u Izraelu i Judi o riječima ove knjige što je nađena; jer velika je jarost Gospodnja što se na nas izlila zato što očevi naši nisu držali riječ Go-spodnju, da vrše sve kako je zapisano u ovoj knjizi.« 22 I odu Hilkija i onioko kralja proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tokhata, sina Hasrina, čuvara odjeće (a ona je živjela u Jeruzalemu, u četvrti Mišni) te su s njom govorili o tome. 23 A ona im reče: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: 24 Ovako veli Gospod: Evo, dovest ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove — sve kletve zapisane u knjizi što je pročitaše pred kraljem Judinim. 25 Budući da su me ostavili i palili kâd drugim bogovima da bi me razjarili svim djelima ruku svojih, moja će se srdžba izliti na ovo mjesto i neće se ugasiti. 26 A kralju Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, njemu recite ovako: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za riječi što si ih čuo: 27 Budući da ti je srce omekšalo i da si se ponizio pred Bogom pošto si čuo njegove riječi protiv ovoga mjesta i protiv stanovnika njegovih, i ponizio si se preda mnom i razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te ja i uslišao, izjavljuje Gospod. 28 Evo, pridružit ću te ocima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti svojim grobovima, da očima svojim ne moraš gledati sve ono zlo što ću ga ja svaliti na ovo mjesto i na stanovnike njegove.’« I oni tu riječ odnesoše kralju. 29 Tada kralj posla te skupi sve starješine Jude i Jeruzalema. 30 I uzađe kralj u Dom Gospodnji, i svi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, te svećenici i leviti i sav puk, i veliko i malo. I pročita on njima nauši sve riječi Knjige saveza što je bila nađena u Domu Gospodnjemu. 31 Onda kralj stane na svoje mjesto i sklopi savez pred Gospodom da će ići za Gospodom i da će držati njegove zapovijedi i njegova svjedočanstva i njegove odredbe svim srcem svojim i svom dušom svojom, vršeći riječi toga saveza zapisane u ovoj knjizi. 32 I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminu navede da pristupe. Tako su stanovnici Jeruzalema činili po savezu Boga, Boga svojih otaca. 33 I ukloni Jošija sve gnusobe iz svih zemalja što su pripadale sinovima Izraelovim i učini da svi koji su se nalazili u Izraelu predano služe Go-spodu, Bogu svojemu. Svega vijeka njegova nisu odstupili odGospoda, Boga svojih otaca.