Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

2. Ljetopisa 35

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 35”.

 

1 Potom je Jošija u Jeruzalemu svetkovao Pashu u čast Gospodu; i zaklaše pashu četrnaestoga dana prvoga mjeseca. 2 I postavio je svećenike na njihove dužnosti i ohrabrio ih na službu u Domu Gospodnjemu. 3 Tada reče levitima koji su poučavali sav Izrael, koji bijahu sveti za Gospoda: »Metnite sveti Kovčeg u Dom što ga je sagradio Davidov sin Salomon, kralj Izraelov. On više neće biti teret na vašem ramenu. Služite sad Gospodu, Bogu svojemu, i puku njegovu Izraelu. 4 I pripravite se po domovima svojih otaca, prema svojim redovima, u skladu s naputcima Davida, kralja Izraelova, i u skladu sa zapisima Salomona, sina njegova. 5 I stojte u Svetinji po redovima otačkih domova braće svoje, pučkih sinova, i po redu levitskoga otačkoga doma. 6 Stoga koljite pashu i posvetite se i pripravite braću svoju da čine kako je Gospod rekao preko Mojsija.« 7 I Jošija darova svim nazočnim pučkim sinovima od sitne stoke jaganjaca i jarića, sve za pashalne žrtve, na broj trideset tisuća, i tri tisuće goveda, sve to od kraljeva posjeda. 8 I njegovi su knezovi dragovoljno darivali puku, svećenicima i levitima: Hilkija i Zaharija i Jehiel, predstojnici Doma Božjega, dadoše svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina grla sitne stoke i tri stotine goveda. 9 A Konanija, te Šemaja i Netanel, braća njegova, te Hašabja i Jeiel i Jozabad, glavari levitski, darovaše levitima za pashalne žrtve pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina goveda. 10 Tako je služba bila pripravljena; i svećenici stadoše na svoje mjesto, a leviti po svojim redovima, po kralje- voj zapovijedi. 11 I klali su pashu, a svećenici su škropili krvlju primajući iz njihovih ruku, dok su leviti derali kožu. 12 Onda su maknuli paljenice da bi ih dali pučkim sinovima po redovima otačkih domova da ih prinesu Gospodu, kao što je pisano u Knjizi Mojsijevoj. Tako su učinili i s govedima. 13 A pashu su, po propisu, pekli na ognju, dočim su ostale svete prinose kuhali u loncima i kotlovima i zdjelama, i brzo ih raznosili svim pučkim sinovima. 14 A poslije su pripravljali sebi i svećenicima, jer su svećenici, sinovi Aronovi, bili zauzeti prinošenjem paljenica i pretiline do noći; zato su leviti pripravljali sebi i svećenicima, sinovima Aronovim. 15 A pjevači, sinovi Asafovi, bijahu na svom mjestu, prema zapovijedi Davida i Asafa i Hemana i Jedutuna, kraljeva vidioca. Vratari su pak stajali na svakim dverima; nisu se udaljavali od svoje službe jer su za njih sve pripravljala njihova braća leviti. 16 Tako je onoga dana bila pripravljena sva služba Gospodnja da se svetkuje Pasha i da se prinesu paljenice na žrtvenikuGospodnjemu, po zapovijedi kralja Jošije. 17 Tako su sinovi Izraelovi koji bijahu nazočni u ono doba svetkovali Pashu i Blagdan neukvasanih kruhova sedam dana. 18 A Pasha kao ova nije se u Izraelu svetkovala od vremena proroka Samuela niti je ijedan od kraljeva Izraelovih svetkovao Pashu kao što ju je svetkovao Jošija, sa svećenicima i levitima i svim Judom i Izraelom koji bijaše nazočan i stanovnicima Jeruzalema. 19 Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. 20 Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, uzađe Neko, kralj egipatski, da zarati kod Karkemiša na Eufratu; i Jošija izađe preda nj. 21 Tada mu Neko posla glasnike govoreći: »Što ja imam s tobom, kralju Judin? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu; i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga, koji je sa mnom, da te ne satre.« 22 Ali Jošija nije odvratio lica svojega od njega, nego se preobukao da zarati s njim; i ne posluša riječi Nekove iz usta Božjih, nego dođe da bi zaratio u Megidskoj ravnici. 23 I strijelci ustrijeliše kralja Jošiju. Tada kralj reče svojim slugama: »Izvedite me, jer sam teško ranjen.« 24 I sluge ga njegove skinuše s kola i metnuše ga u druga kola koja je imao pa ga odvedoše u Jeruzalem. I on umrije i bî sahranjen u grobovima svojih otaca. I sav Juda i Jeruzalem tugovaše za Jošijom. 25 I Jeremija je naricao za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice u svojim tužaljkama sve do danas spominju Jošiju; i uveli su ih u običaj u Izraelu i eno su zapisane u Tužaljkama. 26 A ostala djela Jošijina i dobrota njegova, prema onome što je pisano u Zakonu Gospodnjemu, 27 i djela njegova, prva i posljednja, eno su zapisana u Knjizi kraljeva Izraelovih i Judinih.