Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 36”.
1 Tada puk zemaljski uze Joahaza, sina Jošijina, i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto oca njegova. 2 Joahaz je bio u dobi od dvadeset i tri godine kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu tri mjeseca. 3 Tada ga svrgnu kralj egipatski u Jeruzalemu i oglobi zemlju sa stotinu talenata srebra i talent zlata. 4 I postavi kralj egipatski Eliakima, brata njegova, za kralja nad Judom i Jeruzalemom, i promijeni mu ime u Jojakim; a njegova brata Joahaza Neko uze i odvede u Egipat. 5 Jojakim je bio u dobi od dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu jedanaest godina. Ali je činio što je zlo u očima Gospoda, Boga svojega. 6 Na njega pođe Nabukodonosor, kralj babilonski, i sveza ga mjedenim okovima te ga odvede u Babilon. 7 Odnio je Nabukodonosor u Babilon i neke od predmeta iz Doma Gospodnjega i stavio ih u svoj hram u Babilonu. 8 A ostala djela Jojakimova i gnusobe njegove koje je činio, i što se našlo na njemu, eno je zapisano u Knjizi kraljeva Izraelovih i Judinih. Potom se namjesto njega zakralji sin mu Jojakin. 9 Jojakin je bio u dobi od osam godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu tri mjeseca i deset dana. I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim. 10 A o mijeni godine posla kralj Nabukodonosor po njega i dovede ga u Babilon, zajedno s vrijednim predmetima iz Doma Gospodnjega; a Cidkiju, brata njegova, postavi za kralja nad Judom i Jeruzalemom. 11 Cidkija je bio u dobi od dvadeset i jedne godine kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu jedanaest godina. 12 I on je činio što je zlo u očima Gospoda, Boga svojega. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji je govorio iz usta Gospodnjih, 13 nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonosora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ali on ostade tvrde šije i otvrdnu srce svoje da se ne obrati Gospodu, Bogu Izraelovu. 14 A i svi glavari svećenički i puk teško su se iznevjerili slijedeći sve gnusobe pogana i oskvrnuvši Dom Gospodnji, koji bijaše posvetio u Jeruzalemu. 15 I slao im je Gospod, Bog njihovih otaca, riječ preko svojih glasnika, šaljući ih zarana, jer se sažalio nad pukom svojim i nad svojim prebivalištem. 16 Ali su se oni rugali glasnicima Božjim i prezreli njegove riječi i ismijali njegove proroke, dok se jarost Gospodnja nije podigla na njegov puk te više nije bilo lijeka. 17 I doveo je na njih kralja kaldejskoga, koji mačem pobi mladiće njihove u domu njihova svetišta; i nije poštedio ni mladića ni djevice, ni starca ni nemoćnoga. Sve mu je predao u ruke. 18 I sve predmete iz Doma Božjega, velike i male, i blago Doma Gospodnjega,kao i blago kralja i njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. 19 Onda spališe Dom Božji i porušiše zidine jeruzalemske i spališe ognjem sve palače njegove i uništiše sve njegove skupocjene predmete. 20 A one koji su izbjegli maču odvede u sužanjstvo u Babilon; ondje su pak bili robovi njemu i njegovim sinovima, dok nije zavladalo perzijsko kraljevstvo, 21 da bi ispunio riječ Gospodnju izrečenu na Jeremijina usta, dok se zemlja ne nauživa svojih subota. Držat će subote dokle god je opustošena, dok se ne ispuni sedamdeset godina. 22 Ali prve godine Kira, kralja perzijskoga, da bi se ispunila riječ Gospodnja izrečena na Jeremijina usta, Gospod potaknu duh perzijskoga kralja Kira te on pronese glas po svemu svojem kraljevstvu, a napisa i pismo, govoreći: 23 »Ovako veli Kir, kralj perzijski: ‘Sva kraljevstva zemaljska dade mi Gospod, Bog nebeski. I on mi zapovjedi da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, koji se nalazi u Judi. Tko je među vama od svega puka njegova? Gospod, Bog njegov, neka bude s njim, pa neka ide!’«