Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 6”.
1 Tada reče Salomon: »Gospod je rekao da će prebivati u tmini, 2 a ja ti sagradih uzvišen Dom i mjesto da u njemuprebivaš dovijeka.« 3 I kralj okrenu lice svoje i blagoslovi sav zbor Izraelov dok je sav zbor Izraelov stajao. 4 Onda reče: »Blagoslovljen bio Gospod, Bog Izraelov, koji je svojim rukama ispunio što je ustima svojim obrekao mojemu ocu Davidu govoreći: 5 ‘Od dana kad sam puk svoj izveo iz zemlje egipatske nisam izabrao grada ni iz kojeg od plemena Izraelovih da u njemu gradim Dom gdje bi bilo ime moje, niti sam izabrao ikoga da bude vladar nad pukom mojim Izraelom, 6 nego sam izabrao Jeruzalem da u njemu bude ime moje i odabrao Davida da bude nad pukom mojim Izraelom.’ 7 A mojemu ocu Davidu bijaše na srcu graditi Dom imenu Gospoda, Boga Izraelova. 8 Ali Gospod reče Davidu, ocu mojemu: ‘Budući da ti je na srcu graditi Dom imenu mojemu, dobro činiš kad ti je to na srcu; 9 ali nećeš ti graditi Dom, nego sin tvoj koji će izaći iz bedara tvojih — on će graditi Dom imenu mojemu.’ 10 I Gospod ispuni riječ svoju što ju je obrekao, te ja stadoh na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kako je obrekao Gospod, i sagradih Dom imenu Gospoda, Boga Izraelova. 11 I onamo smjestih Kovčeg, u kojemu je savez što ga je Gospod sklopio sa sinovima Izraelovim.« 12 Tada stade pred žrtvenik Gospodnji, u nazočnosti svega zbora Izraelova, i raširi ruke svoje: 13 Salomon je naime načinio mjedeno postolje — pet lakata dugo i pet lakata široko i tri lakta visoko — i postavio ga nasred dvorišta, pa stao na nj te kleknuo na svoja koljena pred svim zborom Izraelovim i raširio ruke svoje prema nebu. 14 Tada reče: »Gospode, Bože Izraelov, nema boga poput tebe ni na nebu ni na zemlji, tebe koji držiš savez i iskazuješ milosrđe slugama svojim koji pred tobom hode svim srcem svojim; 15 tebe koji si održao obećanje sluzi svojemu — mojemu ocu Davidu — što si mu ga obrekao. I kako si ustima svojim obrekao, tako si rukom svojom ispunio, kao što danas i jest. 16 Zato sad, Gospode, Bože Izraelov, održi sluzi svojemu — mojemu ocu Davidu — što si mu obrekao govoreći: ‘Neće ti preda mnom nestati čovjeka koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu; samo ako sinovi tvoji budu čuvali svoj put hodeći po mojemu zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ 17 Zato sad, Gospode, Bože Izraelov, neka se obistini tvoja riječ što si je govorio svojemu sluzi Davidu. 18 No zar će Bog doista prebivati s ljudima na zemlji? Gle, nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio. 19 Osvrni se ipak na molitvu sluge svojega i na prošnju njegovu, Gospode, Bože moj, da bi čuo vapaj i molitvu što je sluga tvoj pred tobom moli; 20 da bi oči tvoje bile otvorene nad ovim Domom danju i noću, nad ovim mjestom za koje si rekao da ćeš u nj smjestiti ime svoje; da bi čuo molitvu što će je sluga tvoj moliti prema ovome mjestu. 21 I čuj prošnje sluge svojega i svojega puka Izraela kad bude molio prema ovome mjestu. Ti dakle prisluhni s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, pa usliši i oprosti. 22 Ako tko zgriješi protiv bližnjega svojega pa mu se dadne zakletva da se zakune, i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovome Domu, 23 ti je tada čuj s neba i djeluj i sudi slugama svojim: opakomu uzvrati svalivši putove njegove na njegovu glavu, a pravednoga opravdaj dajući mu po pravednosti njegovoj. 24 I ako puk tvoj Izrael bude potučen pred neprijateljem jer je sagriješio protiv tebe, ali se ipak obrati k tebi i hvalu dadne imenu tvojemu te se pomoli i zaišće što pred tobom u ovome Domu, 25 ti onda čuj s neba i oprosti grijeh svog puka Izraela i dovedi ih natrag u zemlju što si je dao njima i ocima njihovim. 26 Kad se zatvori nebo te ne bude kiše jer su sagriješili protiv tebe, pa se pomole prema ovome mjestu i priznaju ime tvoje, te se odvrate od svojega grijeha kad ih ti pritisneš, 27 ti onda čuj u nebu i oprosti grijeh slugu svojih i puka svojega Izraela, da bi im pokazao dobar put kojim trebaju ići; i pusti kišu na svoju zemlju što si je puku svojemu dao u baštinu. 28 Kad u zemlji bude glad, kad bude kuga, kad bude medljika ili snijet, skakavci ili gusjenice, kad ih njihov neprijatelj opsjedne u zemlji njihovih gradova, kakva god pošast, kakva god bolest bila, 29 svaku molitvu, svaku prošnju bilo kojega čovjeka ili svega tvojega puka Izraela, svakoga koji zna svoju muku i svoju bol, pa raširi ruke svoje prema ovome Domu, 30 ti je tada čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, i oprosti i uzvrati svakomu prema svim njegovim putima budući da poznaješ srce njegovo (jer ti, samo ti, poznaješ srca sinova ljudskih), 31 da bi te se bojali hodeći tvojim putima u sve dane što ih budu proživjeli na zemlji što si je dao ocima našim. 32 Pa i tuđinca, koji nije od tvojega puka Izraela, nego je došao iz daleke zemlje poradi velikog imena tvojega i tvoje ruke jake i ispružene tvoje mišice; ako dođu i pomole se prema ovome Domu, 33 ti onda čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, i izvrši sve za čim je tuđinac vapio k tebi, da bi svi puci zemaljski upoznali ime tvoje i bojali se tebe kao puk tvoj Izrael, i da bi znali da je ime tvoje zazvano nad ovaj Dom što sam ga sagradio. 34 Kada puk tvoj izađe u boj na svoje neprijatelje putem kojim ga pošalješ i pomoli se tebi okrenut prema ovome gradu koji si izabrao i prema Domu što sam ga sagradio imenu tvojemu, 35 tada čuj s neba njihovu molitvu i prošnju njihovu, i učini im pravdu. 36 Kad sagriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji nije sagriješio), i ti se razgnjeviš na njih te ih predaš neprijateljima a oni ih odvedu u sužanjstvo u daleku ili obližnju zemlju, 37 no ipak se predomisle u srcu svojemu u zemlji u koju budu odvedeni u sužanjstvo te se obrate i stanu ti se moliti u zemlji svojega sužanjstva govoreći: ‘Zgriješili smo, počinili smo bezakonje i učinili zlo’; 38 pa ako se vrate k tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji svojega sužanjstva u koju ih budu odveli i pomole se okrenuti prema svojoj zemlji što si je dao ocima njihovim i premagradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga sagradio imenu tvojemu, 39 tada s neba, mjesta gdje prebivaš, čuj njihovu molitvu i prošnje njihove, i učini im pravdu i oprosti puku svojemu koji ti je zgriješio. 40 Molim te sad, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene, a tvoje uši pozorne na molitvu s ovoga mjesta. 41 Zato sad ustani,Gospode, Bože, k počivalištu svojemu, ti i Kovčeg snage tvoje; neka se svećenici tvoji, Gospode, Bože, zaodjenu spasenjem, i pobožnici tvoji neka se raduju dobru. 42 Gospode, Bože, ne odvraćaj lice svoje od pomazanika svojega, spomeni se milosrđa iskazanih sluzi tvojem Davidu.«