Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "2. Samuelova 24".

1 Onda opet gnjev Gospodnji planu na Izraela te potaknu Davida protiv njih govoreći: »Idi prebroj Izraela i Judu.« 2Tada kralj reče Joabu, zapovjedniku vojske koja bijaše s njim: »Obiđi sad sva plemena Izraelova, od Dana pa do Beer-Šebe, pa prebrojte puk, da znam broj pučanstva.« 3 Nato Joab reče kralju: »Neka Gospod, Bog tvoj, pridoda puku i sto puta toliko koliko ih sad ima i neka to oči mojega gospodara kralja vide, ali zašto se mojemu gospodaru kralju prohtjelo takvo što?« 4 No kraljeva riječ bila je jača od riječi Joabove i od riječi zapovjednikâ vojske. Stoga Joab i zapovjednici vojske odoše ispred kralja prebrojiti puk Izraelov. 5 I prijeđoše preko Jordana pa se utaboriše u Aroeru, desno od grada što leži usred Gadove doline i prema Jazeru. 6 Onda dođoše u Gilead i u zemlju Tahtim-Hodši; zatim dođoše u Dan-Jaan pa uokolo u Sidon. 7 Tako dođoše do tirske utvrde i do svih gradova Hivijaca i Kanaanaca. Potom odoše na jug Jude, sve do Beer-Šebe. 8 Pa kad obiđoše svu zemlju, po isteku devet mjeseci i dvadeset dana dođoše u Jeruzalem. 9 I Joab preda kralju broj popisanoga pučanstva: u Izraelu dakle bijaše osam stotina tisuća junaka vičnih maču, a ljudi iz Jude bijaše pet stotina tisuća muževa. 10No Davida poslije toga zabolje srce što je brojio puk. Stoga David reče Go­spodu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Zato sad, Gospode, ukloni, molim te, bezakonje sluge svojega, jer sam vrlo ludo radio.« 11 I kad David ujutro ustade, dođe riječ Gospodnja proroku Gadu, Davidovu vidiocu, govoreći: 12 »Idi i kaži Davidu: Ovako veli Go­spod: ‘Troje ja stavljam preda te, izaberi si jedno od toga da ti učinim.’« 13 I dođe Gad k Davidu i kaza mu. Onda mu reče: »Hoćeš li da na tvoju zemlju dođe sedam godina gladi ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljima dok te oni progone ili da tri dana bude kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj kojom riječju da uzvratim onomu koji me poslao.« 14 A David reče Gadu: »Na velikoj sam muci! Neka sad padnemo u ruke Gospodnje, jer veliko je milosrđe njegovo, ali u ljudske ruke neka ne padnem.« 15 I pusti Gospod kugu na Izraela, od jutra pa do određenoga vremena, te pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana pa do Beer-Šebe. 16 No kad anđeo ispruži ruku svoju na Jeruzalem da ga zatre, sažali se Gospodu zbog toga zla pa reče anđelu koji je zatirao puk: »Dosta je! Sada povuci ruku svoju!« A anđeo Gospodnji bijaše kod gumna Araune Jebusejca. 17 I reče David Gospodu vidjevši anđela koji ubija puk; i reče: »Evo, ja sam sagriješio i ja sam učinio zlo; ali ove ovce, što su učinile? Neka sad ruka tvoja padne na mene i na dom oca mojega!« 18 I onoga dana dođe Gad k Davidu i reče mu: »Idi, podigni žrtvenik Gospodu na gumnu Araune Jebusejca.« 19 I David ode po riječi Gadovoj, kako je zapovjedio Gospod. 20 Pa kad Arauna pogleda, opazi kralja i sluge njegove gdje idu prema njemu. I Arauna izađe i pokloni se kralju licem do zemlje. 21 I reče Arauna: »Zašto je moj gospodar kralj došao sluzi svojemu?« Nato David reče: »Kupiti od tebe gumno, da bih sagradio žrtvenik Gospodu, kako bi prestao pomor u puku.« 22 Arauna pak reče Davidu: »Neka moj gospodar kralj uzme i prinese što je dobro u njegovim očima. Evo goveda za paljenicu i mlatilica i volujske opreme za drva. 23 Sve to, kralju, Arauna daje kralju.« I reče Arauna kralju: »Gospod, Bog tvoj, neka te prihvati.« 24 Ali kralj reče Arauni: »Ne, nego ću svakako kupiti od tebe za punu cijenu, jer neću Gospodu, Bogu svojemu, prinositi paljenica od onoga što me ništa ne košta.« Stoga David kupi gumno i goveda za pedeset šekela srebra. 25 I David ondje sagradi žrtvenik Gospodu te prinese paljenice i pomirnice. Tada se Gospod smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.