Ovo poglavlje temelji se na Brojevima 20
Izraelska je zajednica ponovno povedena u pustinju do istog mjesta gdje ih je Bog, ubrzo nakon napuštanja Egipta, osvjedočio. Gospodin je bio Onaj koji im je iz stijene izveo vodu koja je nastavila teći sve to trenutka dok joj nisu ponovno prišli. Tada je Gospodin učinio da živa struja stane, da bi svoj narod ponovno provjerio hoće li izdržati kušnju svoje vjere i hoće li opet mrmljati protiv Njega.
Kad su Izraelci bili žedni i nisu imali vode, postali su nestrpljivi i nisu se sjetili Božje moći koja je gotovo četrdeset godina izvodila vodu iz stijene. Umjesto da se pouzdaju u Boga, gunđali su protiv Mojsija i Arona i rekli im: „Da smo bar izginuli kad su nam i braća poginula pred Jahvom!“ (Brojevi 20,3) Poželjeli su biti u broju onih koji su bili poginuli u onoj nesreći zbog pobune Koraha, Datana i Abirama.
„Oni su ljutito upitali: ‘Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo.’
Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu ničice. Tada im se pokaza slava Jahvina. I Jahve reče Mojsiju: ‘Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oči, progovorite pećini da ustupi svoje vode. Iz pećine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago.’ Mojsije uzme štap ispred Jahve kako mu je naredio.“ (Brojevi 20,4-9)
Mojsije gubi strpljenje
„Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred pećinu pa im Mojsije rekne: ‘Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?’ Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: ‘Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.‘“ (Brojevi 20,10-12)
Tu je Mojsije zgriješio. Umorio se od stalnog mrmljanja naroda protiv njega i po zapovijedi Gospodnjoj uzeo je štap, ali umjesto da progovori stijeni kao što mu je Bog naredio, udario je štapom dvaput rekavši: „Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?“ (Brojevi 20,10) Bio je nepromišljen u svojoj izjavi. Nije rekao: „Bog će vam pružiti još jedan dokaz svoje moći i dati vam vodu iz stijene.“ Nije pripisao Bogu moć i odao Mu slavu, Onome koji opet čini da iz grube stijene teče voda, te tako nije uzveličao Njega pred narodom. Zbog ove pogreške Bog Mojsiju nije dopustio da uvede narod u Obećanu zemlju.
Ova neizbježnost za očitovanjem Božje moći bila je jedna od veličanstvenih prilika koju su Mojsije i Aron trebali iskoristiti da na ljude ostave najbolji dojam. Ali Mojsije je bio uznemiren pa je u nestrpljenju i ljutnji na narod zbog njihovog mrmljanja rekao: „Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?“ (Brojevi 20,10) Takvim govorom on je neizravno odobrio Izraelcima da gunđaju i da su u pravu što ga optužuju što ih je izveo iz Egipta. Bog je narodu oprostio veće prekršaje nego što je Mojsijeva pogreška, ali On ne gleda na grijeh vođe naroda kao na grijeh onih koje on vodi. On nije mogao Mojsiju oprostiti grijeh i dopustiti mu da uđe u Obećanu zemlju.
Na ovom je mjestu Gospodin svome narodu dao najočitiji dokaz da je On, koji ih je predivno izbavio iz egipatskog ropstva, moćni Anđeo, a ne Mojsije, koji ide pred njima na svim njihovim putovanjima i o kome je rekao: „Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu.“ (Izlazak 23,20.21)
Slavu koja je pripadala Bogu Mojsije je uzeo sebi, te je u ovom slučaju bilo potrebno da Bog zauvijek umiri buntovni Izrael i pokaže mu da nije Mojsije taj koji ga je izveo iz Egipta, nego sam Bog. Bog je Mojsiju povjerio teret vođe naroda, dok je moćni anđeo išao pred njima na svakom putu i upravljao svim njihovim putovanjima. Ali zato što su tako brzo zaboravili da ih Bog vodi svojim anđelom i pripisali čovjeku ono što se može dogoditi isključivo Božjom silom, On ih je kušao i propitivao da vidi hoće li Ga slušati. U svakoj kušnji oni su pali. Umjesto da vjeruju Bogu i priznaju da je On posuo njihove korake dokazima svoje moći i znacima svoje brige i ljubavi, oni su Mu uskratili povjerenje, a napuštanje Egipta pripisali Mojsiju optužujući ga kao krivca za sve njihove nedaće. Mojsije je podnosio njihovu tvrdoglavost sa zapaženom strpljivošću. Jednom prilikom su mu zaprijetili kamenovanjem.
Teška kazna
Zabranom ulaska u Obećanu zemlju Gospodin će zauvijek iz njihovih umova izbrisati dojam da ih je Mojsije uveo u nju. Bog je Mojsija vrlo uzvisio. Otkrio mu je svoju veliku slavu. Na gori ga je priveo u svoju neposrednu blizinu i prignuo svoju glavu da bi razgovarao s njim kao što čovjek razgovara sa svojim prijateljem. Govorio je Mojsiju, a preko njega narodu, svoju volju, svoja pravila i svoje zakone. Mojsije, kojega je Bog uzvisio i počastio, počinio je time veliku pogrešku. Mojsije se pokajao za svoj grijeh i vrlo se ponizio pred Bogom. Cijelom je Izraelu prenio svoju žalost zbog svojega grijeha. Nije skrivao ni posljedice svojega grijeha, nego im je rekao da ih zbog propusta da Bogu oda slavu neće moći uvesti u Obećanu zemlju. Tada ih je upitao: ako je njegova pogreška tako velika da je Bog treba ispravljati, kako će Bog tek gledati na njihova stalna mrmljanja protiv njega, Mojsija, zbog posebnih Božjih kazni zbog njihovih grijeha?
Samo u ovom jedinom slučaju Mojsije je dopustio da se stekne dojam da im zapravo on daje vodu iz stijene, i to u trenutku kad je pred Božjim narodom trebao uzdignuti Gospodnje ime. Gospodin će se sada osobno obračunati sa svojim narodom, jer je Mojsije bio samo čovjek koji je slijedio vodstvo i upute moćnijeg od sebe, čak Sina Božjeg. Po tom pitanju On ih neće ostaviti u sumnji. Kome je mnogo dano, mnogo će se od njega i tražiti. Mojsije je bio vrlo počašćen posebnim otkrivenjem Božjeg veličanstva. Božja svjetlost i slava izlile su se na njega u obilju. Njegovo je lice odsjajivalo na narod slavu kojom je Gospodin obasjavao njega. Svi će biti suđeni prema prednostima koje su imali i prema svjetlosti i objavama koje su im povjerene.
Grijesi dobrih ljudi, čiji je život vrijedan oponašanja, osobito vrijeđaju Boga. Oni pomažu Sotoni da likuje i da se ruga Božjim anđelima zbog nedostataka Božjih izabranih oruđa i nepravedno ih potiče da se usprotive Bogu. Bog je osobno vodio Mojsija na poseban način i otkrivao mu svoju slavu kao nikome na ovoj Zemlji. Po prirodi, Mojsije je bio nestrpljiv, ali se čvrsto uhvatio za Božju milost i ponizno je zazivao za mudrost s Neba da bi ga Bog ojačao i da bi pobijedio svoju nestrpljivost, te je tako nazvan najkrotkijim čovjekom na Zemlji.
Aron je umro na gori Hor. Bog je rekao da on neće ući u Obećanu zemlju jer je s Mojsijem zgriješio kad je potekla voda iz stijene u Meribi. Mojsije i Aronovi sinovi pokopali su ga na brdu da narod ne bi bio u kušnji da mu načini preveliki pogrebni obred i oskvrne se grijehom idolopoklonstva.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 21)