Prehrana koja je bila određena čovjeku u početku nije uključivala meso životinja. Tek nakon potopa, kad je sve zelenilo na Zemlji bilo uništeno, čovjek je dobio odobrenje da jede meso.
Izabirući hranu za čovjeka u Edenu, Gospodin je pokazao što je najbolja hrana; pri izboru hrane za izraelski narod On je dao istu pouku. On je izveo Izraelce iz Egipta i učio ih kako da postanu Njegovim narodom. On je želio da preko njih blagoslivlja i podučava svijet. On ih je opskrbljivao hranom koja je bila najprikladnija za tu svrhu — ne mesom, već manom, “kruhom s neba”. Samo zato što su bili nezadovoljni i što su gunđali sjećajući se lonaca s mesom iz Egipta, dobili su odobrenje da jedu mesnu hranu, ali samo zakratko. Uzimanje ove hrane je tisućama donijelo bolest i smrt. Ipak, odredba da treba jesti bezmesnu hranu nikada nije bila srdačno prihvaćena. I dalje je bila uzrokom nezadovoljstava i gunđanja, otvorenog ili tajnog, tako da nije dobila trajni karakter.
Budući da su se nastanili u Kanaanskoj zemlji, Izraelcima je bilo dopušteno jesti životinjsko meso, ali uz pažljiva ograničenja koja su imala zadaću da umanje zle posljedice. Uzimanje svinjskog mesa je bilo zabranjeno, kao i meso drugih životinja, ptica i riba, koje su bile proglašene “nečistima”. Od mesa koja su bila odobrena, strogo je bilo zabranjeno jesti salo i krv.
Samo su se one životinje koje su bile zdrave i u dobrom stanju mogle koristiti za hranu. Za hranu se nisu mogle upotrijebiti životinje koje su bile rastrgane, one koje su uginule ili one čija krv nije bila pažljivo ispuštena.
Nepoštovanjem plana što ga je Bog predvidio za njihovu prehranu, Izraelci su snosili veliki gubitak. Oni su tražili mesnu hranu i želi njezine posljedice. Oni nisu uspjeli dosegnuti Božji ideal karaktera niti su ispunili Njegov plan. “I dade im što iskahu, ali u duše njine on groznicu posla.” (Psalam 106,15) Oni su cijenili zemaljsko više od duhovnog, i nisu dosegnuli onu svetu nadmoćnost nad drugima, koja je bila Božji plan za njih.
Razlozi za odbacivanje mesne hrane
Oni koji jedu meso, jedu žitarice i povrće samo iz druge ruke; jer od njih životinja dobiva hranjive sastojke za rast. Život koji je bio u žitaricama i povrću odlazi u onoga koji jede. Mi ga primamo jedući meso životinja. Koliko je bolje uzeti ga neposredno, jedenjem hrane koju je Bog planirao za nas!
Meso nikada nije bilo najbolja hrana; njegovo uzimanje je danas zavrijedilo prigovor u dvostrukom smislu, budući da se bolesti životinja brzo razvijaju. Oni koji jedu mesnu hranu malo znaju što jedu. Često bi se, kad bi mogli vidjeti kako životinje žive, i kad bi poznavali kakvoću mesa koje jedu, odvratili od njega s gnušanjem. Ljudi stalno jedu meso puno klica tuberkuloze i raka. Na taj se način prenose tuberkuloza, rak i druge kobne bolesti.
Tkivo svinje vrvi od nametnika. Za svinju je Bog rekao: “… neka je za vas nečista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.” (Ponovljeni zakon 14,8) Ova je zapovijed dana jer svinjsko meso nije upotrebljivo za hranu. Svinje su strvinari, skupljači otpadaka, i to je jedino za što su te životinje predviđene. Njihovo meso nije nikada, ni pod kojim okolnostima bilo odobreno kao hrana čovjeku. Nemoguće je da meso ma kojeg živog bića bude hranjivo ako su blato i prljavština njegovi prirodni sastojci i ako ono nastaje od svega onoga što je prljavo.
Često se životinje vode na tržnicu i prodaju za hranu kad su već tako oboljele da se njihovi vlasnici boje dalje ih držati. A neki načini tovljenja životinja za prodaju uvjetuju bolest. Odvojeno od svjetlosti i čistoga zraka, udisanjem zadaha prljavih staja, možda tovljeno već raspadajućom hranom, cijelo tijelo naskoro postaje zagađeno nečistim i pokvarenim sastojcima.
Životinje se često prevoze na velike udaljenosti i izložene su velikim mukama dok dospiju do tržišta. Otrgnuta sa zelenih pašnjaka, prevaljujući duge kilometre preko vrelih, prašnjavih putova, ili sabijena u prljave transportere, iznemogla i iscrpljena, bez hrane i vode često i po duge sate, jadna su stvorenja izmučena do smrti, samo zato da bi se ljudska bića naslađivala njihovim strvinama.
Na mnogim mjestima se ribe tako zaraze prljavštinom kojom se hrane da same postaju uzrok bolesti. To je posebice slučaj kad ribe dođu u dodir sa sadržajem kanalizacije velikih gradova. Ribe koje se hrane sadržajem kanalizacijskih cijevi mogu otplivati do udaljenih voda i biti uhvaćene tamo gdje je voda čista i svježa. Tako, kad se upotrijebe za hranu, donose bolest i smrt onima koji ne otkriju opasnost.
Posljedice mesne prehrane se možda neće odmah prepoznati; ali to nije dokaz da je ona bezopasna. Malo je ljudi koje se može navesti da vjeruju kako je upravo meso otrovalo njihovu krv i prouzročilo njihove muke. Mnogi umiru od bolesti koje su u cijelosti nastale uzimanjem mesne hrane, dok stvarni razlog nisu mogli otkriti ni oni sami niti drugi.
Pogubne posljedice mesne prehrane na moral nisu manje uočljive od onih na tijelo. Mesna hrana je štetna za zdravlje, i sve ono što djeluje na tijelo, ima razmjeran utjecaj na um i dušu. Sjetite se okrutnosti prema životinjama čije meso jedemo, njezinog djelovanja na one koji ih ubijaju i na one koji to promatraju. Kako to razara nježnost kojom bismo trebali postupati s ovim Božjim stvorenjima!
Inteligencija koju pokazuju mnoge nijeme životinje tako je bliska ljudskoj da je to začuđujuće. Životinje vide, čuju, vole, strahuju i pate. One svoje organe koriste daleko vjernije nego ljudska bića. Prema svojim suparnicima one izražavaju sućut i nježnost. Mnoge životinje prema onima koji se skrbe za njih pokazuju daleko jaču ljubav nego što je izriču neka ljudska bića. One postaju tako privržene čovjeku da se to ne može slomiti a da životinje prethodno teško ne propate.
Kakav je to čovjek s ljudskim srcem koji je ikada skrbio o domaćim životinjama, a zatim mogao gledati u njihove oči, tako pune povjerenja i ljubavi, dok ih predaje pod mesarski nož? Kako može jesti njihovo meso kao ukusnu poslasticu?
Pogrešna je pretpostavka da snaga mišića ovisi o konzumiranju mesa. Potrebe organizma se mogu bolje zadovoljiti i mi možemo uživati bolje zdravlje i bez uporabe mesa. Žitarice s voćem, orasi i povrće sadrže sva hranjiva svojstva potrebna za stvaranje dobre krvi. Meso nas ne može opskrbiti tim sastojcima tako dobro i tako potpuno. Da je meso bilo nužno za zdravlje i snagu, onda bi hrana koja se dobiva od životinja bila uključena u prehranu što je isplanirana za čovjeka u početku.
Kad se prestane uzimati mesna hrana, često dolazi do osjećaja slabosti i do nedostatka živahnosti. Mnogi ovo ističu kao dokaz da je mesna hrana prijeko potrebna; ali to je zato što je takva vrsta hrane stimulativna i podražujuća. Ona samo zato toliko nedostaje jer draži krv i živčani sustav. Mnogima će ostavljanje mesa biti isto tako teško kao što je pijancu teško ostaviti svoju čašicu; ali će od te promjene imati više dobara.
Kad se napusti mesna hrana, na njezino mjesto trebaju stupiti razne žitarice, orašasti plodovi povrće i voće koji će biti hranjivi i ukusni. Ovo je osobito važno kod onih koji su slabi ili opterećeni stalnim radom. U nekim zemljama u kojima vlada glad meso je najjeftinija hrana. U takvim će okolnostima promjena biti teže ostvarljiva; ali se i ondje može postići. Međutim, trebali bismo uzeti u obzir okolnosti i prilike tih ljudi te moć navike njihovog cijeloga života i paziti da ne inzistiramo čak ni u onome što je u prehrani pravilno. Ne nagonimo nikoga da učini prenaglu promjenu. Meso treba zamijeniti korisnom hranom koja nije skupa. U tom pogledu vrlo mnogo ovisi o kuharici. Trudom i spretnošću moći će se pripremiti jela koja će biti hranjiva i ukusna i koja će, velikim dijelom, zamijeniti mesnu hranu.
U svakom slučaju pripremite svoju savjest, upotrijebite snagu volje, uzimajte dobru, zdravu hranu, i promjenu ćete ostvariti bez muke, a želja za mesom će uskoro nestati.
Nije li vrijeme da svi napuste mesnu prehranu? Kako mogu oni koji nastoje postati čisti, oplemenjeni i sveti, da bi kao takvi bili u društvu nebeskih anđela, i dalje uzimati za hranu išta od onoga što ima tako štetno djelovanje na dušu i tijelo? Kako mogu oduzimati život Božjim stvorenjima da bi njihovo meso trošili kao poslasticu? Naprotiv, neka se vrate zdravoj i ukusnoj hrani, danoj čovjeku u početku; neka sami pokazuju milost prema nijemim životinjama što ih je Bog stvorio i nad kojima nam je dao vlast, i neka tako nauče i svoju djecu.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 24)