25. Krajnosti u prehrani

19. 12. 2020.

Svi oni koji tvrde da vjeruju u zdravstvenu reformu, nisu stvarno i njezini izvršitelji. Mnogi misle da se reforma sastoji samo u odbacivanju nekih nezdravih jela. Oni ne razumiju jasno zdravstvena načela, njihovi su stolovi još uvijek natovareni štetnim jelima te su daleko od toga da postanu primjerom u kršćanskoj umjerenosti i uzdržljivosti.

Druga skupina, u želji da postavi pravi primjer, odlazi u drugu krajnost. Neki mogu priuštiti sebi poželjniju hranu i, namjesto da se hrane onim što bi najbolje nadoknadilo spomenuti nedostatak, oni se mire sa slabom, siromašnom prehranom. Ova im hrana ne pruža sastojke potrebne za dobru krv. Njihovo zdravlje ispašta, njihova radna sposobnost slabi, tako da njihov primjer govori protiv, namjesto u prilog zdravstvene reforme.

Drugi misle da, kako je za zdravlje potrebna jednostavna hrana, ne treba ulagati poseban trud prigodom izbora, odnosno pripreme namirnica. Neki prisiljavaju sebe na život s vrlo oskudnom prehranom, koja je nedostatno bogata da bi mogla zadovoljiti potrebe organizma i oni zbog toga trpe posljedice.

Oni koji samo djelomice shvaćaju načela reforme, često su izrazito kruti, ne samo u iznošenju svojih pogleda već i u inzistiranju na njima kod svojih obitelji i susjeda. Utjecaj njihovih promašenih reformi, o kojima svjedoči njihovo nesigurno, slabo zdravlje, njihova nastojanja da svoja gledišta silom nametnu drugima, daju mnogima lošu sliku o reformi prehrane i navode ih da je u cijelosti odbace.

Oni koji razumiju zakone zdravlja i koji se rukovode načelom, klonit će se krajnosti u popuštanja apetitu ili u ograničavanja. Oni su usvojili svoj novi način prehrane ne samo zbog zadovoljavanja apetita već i zbog izgrađivanja tijela. Oni nastoje očuvati svaku raspoloživu snagu u najboljem stanju za uzvišenu službu Bogu i svome bližnjem. Apetit je pod upravom razuma i savjesti, i oni kao nagradu dobivaju zdravlje tijela i uma. Budući da ne opterećuju druge nametanjem svojih nazora, njihov primjer je svjedočanstvo u prilog pravim načelima. Ove osobe imaju veliki utjecaj na dobro.

U reformi prehrane zdrav je razum zastupljen u svom punom svjetlu. Ovaj predmet treba proučavati široko i duboko, a nitko neka ne kritizira druge zato što njihovo postupanje nije u skladu s njegovim u svakom pogledu. Nije moguće načiniti jedno nepovredivo pravilo koje će se moći primijeniti na svačije navike, i neka nitko sebe ne smatra mjerilom za sve druge. Svi ne mogu jesti iste vrste jela. Jela koja su za nekoga ukusna i zdrava, možda će za nekoga drugoga biti neukusna ili čak štetna. Netko uopće ne može piti mlijeko, dok drugi jednostavno uživaju pijući ga.

Neki ne mogu probaviti grašak ili grah, dok ih drugi smatraju korisnima i zdravima. Za neke je priprema jela od grubo mljevenih žitarica dobra hrana, dok ih drugi ne mogu jesti.

One koji žive u novoosnovanim zemljama ili u predjelima u kojima vlada siromaštvo, gdje su voće i orašasti plodovi rijetkost, ne treba prisiljavati da isključe iz svoje prehrane mlijeko i jaja. Istina je da temperamentni ljudi, kod kojih su životinjski nagoni snažni, trebaju izbjegavati stimulativnu i podražavajuću hranu. Posebice u obiteljima s djecom koja su se predala osjetilnim strastima ne treba koristiti jaja. Ali kad je riječ o osobama čiji su organi za stvaranje krvi slabi — posebno ako se ne može doći do drugih vrsta hrane koje pružaju potrebne sastojke — ne treba se u cijelosti odreći mlijeka i jaja. Samo treba brižno voditi računa da se dobije mlijeko zdravih krava i jaja od zdrave peradi, koji su dobro hranjeni i njegovani; a jaja se trebaju tako kuhati da budu što probavljivija.

Reforma prehrane treba biti napredna, progresivna. Usporedno s učestalošću oboljenja kod životinja, uzimanje mlijeka i jaja postaje sve opasnije. Potrudimo se da na njihovo mjesto stavimo nešto drugo što će biti zdravo i jeftino. Učimo ljude posvuda da, koliko je moguće, kuhaju bez mlijeka i jaja, a da njihova hrana ipak bude i korisna i ukusna.

Običaj da se uzima samo dva objeda dnevno uglavnom se smatra korisnim za zdravlje; pa ipak je, u određenim odolnostima, nekome potreban i treći objed. Ovaj bi, ako se već uzima, trebao biti veoma lak i od hrane koja se najlakše probavlja. Hrana najbolje prilagođena za večernji objed jesu “krekeri” — vrsta engleskog keksa — ili dvopek i voće ili kava od žitarica.

Neki stalno strahuju da će im hrana škoditi, ma kako bila jednostavna i zdrava. Takvima želim reći: Ne mislite da će vam hrana škoditi; uopće ne mislite o njoj. Jedite prema svojoj najboljoj prosudbi; i kad ste se molili Bogu da blagoslovi hranu za okrepu vašeg tijela, vjerujte da On čuje vašu molitvu i budite spokojni.

Budući da načelo zahtijeva od nas da odbacimo ono što nadražuje želudac i škodi zdravlju, ne zaboravimo da siromašna prehrana uvjetuje siromaštvo krvi. Otuda potječu bolesti koje se najteže liječe. Organizam se nedostatno hrani, čime nastaju teškoće u probavi i opća klonulost. Oni koji koriste ovakav način prehrane nisu uvijek siromaštvom prisiljeni da tako postupaju, već se za to opredjeljuju svojim neznanjem i nemarom, ili zato da bi sproveli svoje pogrešne zamisli u vezi s reformom.

Bog se ne slavi ako zanemarujemo i zloupotrebljavamo svoje tijelo i onesposobljujemo ga tako za službu Njemu. Jedna od prvih dužnosti svakog domaćina jest da se brine za tijelo, dajući mu hranu koja je ukusna i koja jača. Daleko je bolje imati manje skupu odjeću i namještaj nego škrtariti u uzimanju hrane.

Neki domaćini otkidaju od obiteljskog stola da bi mogli skupo pogostiti svoje posjetitelje. To je nerazumno. Prigodom primanja gostiju trebamo biti jednostavniji. Neka ono što treba obitelji bude na prvome mjestu.

Nerazumna štednja i izvještačeni običaji često nas sprečavaju da pokažemo znakove gostoljubivosti tamo gdje treba i gdje bi ona bila na blagoslov. Uobičajena priprema hrane na našim stolovima treba se urediti tako da možemo smireno primiti iznenadne goste, a da na domaćicu ne padne teret izvanredne pripreme hrane.

Svi bi trebali naučiti što trebaju jesti i kako to kuhati, odnosno pripremati. Muškarci i žene trebaju steći znanje o jednostavnoj, zdravoj pripremi hrane. Često će se svojim poslom naći tamo gdje ne mogu doći do dobre hrane; i tada će svoje kuharsko umijeće upotrijebiti u dobru svrhu.

Dobro razmislite o svojoj prehrani. Idite postupno od uzroka k posljedici. Njegujte samosvladavanje. Neka vaš apetit bude pod vlašću razuma. Nikada ne mučite svoj želudac pretjeranim uzimanjem hrane, ali ne uskraćujte sebi dobru, ukusnu hranu potrebnu za zdravlje.

Uski nazori nekih samozvanih pobornika zdravstvene reforme nanosili su veliku štetu predmetu higijene. Branitelji higijene bi trebali držati na umu da će se reforma prehrane velikim dijelom ocjenjivati po tome kako su opskrbljivali svoje stolove; i namjesto da usmjeravaju svoje postupke tako da joj nanose sramotu, neka svojim primjerom bace takvu svjetlost na ova načela da ona posluže kao preporuka poštenim, nepristranim ljudima. Veliki je sloj ljudi koji će se suprotstaviti svakom pokretu u reformi, ma kako razumnom, ako ona postavlja ograničenja njihovim željama i apetitu. Oni pitaju ukus namjesto razum ili zakone zdravlja. Sve one koji napuste utrtu stazu običaja i zastupaju interese reforme spomenuti će sloj smatrati radikalnima, ma kako njihovo postupanje bilo dosljedno. Pobornici higijene bi trebali nastojati da ovakvim osobama uskrate povod za njihov kritički stav, ne trudeći se samo da utvrde u kojoj se mjeri mogu razlikovati od drugih, već da im priđu što je moguće bliže, bez žrtvovanja načela.

Kad oni koji zastupaju higijensku reformu odlaze u krajnosti, onda nije čudno što mnogi od onih koji ih smatraju predstavnicima zdravstenih načela sasvim odbace zdravstvenu reformu. Ove krajnosti često nanesu više zla za kratko vrijeme nego što se može popraviti tijekom jednog cijelog života.

Reforma se u higijeni temelji na širokim i dalekosežnim načelima, a potrudimo se da je mi sami ne podcijenimo uskim nazorima i postupanjem. Međutim, neka nitko ne dopusti protivnicima i rugačima, ili pak želji da zadovolji ili utječe na druge, da ga odvrate od pravih načela ili navedu na lakouman stav prema njima. Oni koji se rukovode načelom bit će čvrsti i odlučni u zastupanju onoga što je pravo; ipak, u svim svojim dodirima s drugima oni će izražavati plemenit Kristov duh i pravu uzdržljivost.

(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 25)