Došlo je vrijeme da Isus na sebe uzme ljudsku narav, ponizi se kao čovjek i iskusi Sotonine kušnje.
Rođen je bez svjetovne slave u staji te položen u jasle. Ali Njegovo je rođenje proslavljeno više od rođenja ijednog ljudskog bića. Anđeli s Neba obavijestili su pastire o Isusovom dolasku, a svjetlost i slava Božja popratila je njihovo svjedočanstvo. Stanovnici Neba zasvirali su na svojim harfama i proslavljali Boga. Pobjednički su najavili dolazak Božjeg Sina izgubljenom svijetu, koji će izvršiti djelo otkupljenja i svojom smrću donijeti mir, sreću i vječni život čovječanstvu. Bog je slavio dolazak svojega Sina, a anđeli su Mu se klanjali.
Isusovo krštenje
Anđeli su Božji lebdjeli nad prizorom Njegovog krštenja. Sveti Duh je sišao u obliku goluba i sletio na Njega, a dok je narod očiju uprtih u Njega stajao izvan sebe od oduševljenja, čuo je Očev glas s Neba koji je govorio: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Marko 1,11)
Ivan nije bio siguran da je onaj koji je došao da Ga on krsti na rijeci Jordan – Spasitelj. Ali Bog mu je obećao da će mu dati znak po kojem će prepoznati Janje Božje. Ivan je prepoznao taj znak kada je nebeski golub sišao na Isusa, a slava Ga Božja obasjala. Ispružio je ruku pokazujući na Isusa i glasno povikao: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ (Ivan 1,29) (145)
Ivanovo propovijedanje
Ivan je obavijestio svoje učenike da je Isus obećani Mesija, Spasitelj svijeta. Kako se njegova služba završavala, tako je učio svoje učenike da gledaju na Isusa i slijede Ga kao velikog Učitelja. Ivanov je život bio tužan i samoprijegoran. Najavljivao je prvi Kristov dolazak, ali mu nije dopušteno da svjedoči čudima i uživa u sili koju je On očitovao. Kad je Isus preuzeo ulogu Učitelja, Ivan je znao da on osobno mora umrijeti. Njegov se glas rijetko čuo, osim u pustinji. Živio je kao usamljenik. Kako bi ispunio svoje poslanje, nije se držao očeve obitelji da bi uživao u njihovom društvu, nego se od nje odvojio. Mnogi su napuštali užurbani život grada i sela i hrlili u pustinju da bi slušali riječi čudesnog proroka. Svojim propovijedanjem Ivan je ulazio u samu bit ljudskih nevolja. Korio je grijeh ne plašeći se posljedica i pripremao put Božjem Janjetu.
Herod je bio uznemiren slušajući moćno i vrlo jasno Ivanovo svjedočanstvo i s dubokim se zanimanjem raspitivao što bi morao učiniti da postane njegovim učenikom. Ivan je znao da se Herod namjeravao oženiti ženom svojega brata za njegovog života i iskreno mu je rekao da je to protuzakonito. Ali Herod nije želio podnijeti nikakvu žrtvu. Oženio se šogoricom i pod njezinim utjecajem uhitio Ivana i bacio ga u tamnicu namjeravajući ga, ipak, pustiti. Dok je bio zatvoren, Ivan je preko svojih učenika slušao o moćnim Isusovim djelima. Nije mogao slušati Njegove dragocjene riječi, ali su ga njegovi učenici izvještavali i tješili onime što su čuli. Ubrzo je na nagovor Herodove žene Ivanu odrubljena glava. Najponizniji učenici koji su slijedili Isusa, koji su bili svjedocima Njegovih čuda i slušali utješne riječi koje je govorio, bili su veći od Ivana Krstitelja (Matej 11,11), to jest za svojega su života bili više slavljeni i cijenjeni te imali više radosti.
Ivan je došao u duhu i sili Ilijinoj da obznani prvi Isusov dolazak (Luka 1,17). Bio je predslika onih koji će u posljednje vrijeme izaći u duhu i sili Ilijinoj da objave dan srdžbe i drugog Isusova dolaska.
Kušnja
Nakon što je kršten u Jordanu, Isusa je Duh odveo u pustinju da bi ga đavao kušao. Sveti Duh Ga je pripremio za ove posebne prizore svirepih kušnji. Tijekom četrdeset dana u kojima nije ništa jeo, Sotona Ga je iskušavao. Sve je oko Njega bilo neprivlačno; čovjek bi po svojoj naravi to nastojao izbjeći. Bio je s divljim životinjama i đavlom na pustom i usamljenom mjestu. Zbog posta i patnje je bio blijed i mršav. Ali Njegov je cilj bio jači od Njega i On je morao ispuniti zadaću zbog koje je došao.
Sotona je iskoristio patnju Božjeg Sina i pripremio se da Ga uznemirava mnogim kušnjama nadajući se da će Ga pobijediti kad se sam ponizio kao čovjek. Sotona Mu je prišao ovom kušnjom: „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom. „ Tražeći Ga da se udostoji dati mu dokaz da je On Mesija, kušao je Isusa da iskoristi svoju božansku moć. Isus mu je blago odgovorio: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi Božjoj.“ (Luka 4,3.4)
Sotona je želio raspravljati s Isusom u vezi s Njim kao Božjim Sinom. Osvrnuo se na Njegovu slabost i teške okolnosti ponosno ističući da je jači od Njega. Ali Božje svjedočanstvo s Neba: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Luka 3,22) bilo je dovoljno da se održi u svim svojim patnjama. Krist nije bio dužan dokazivati Sotoni svoju moć niti to da je On Spasitelj svijeta. Sotona je imao obilje dokaza o uzvišenosti i vlasti Božjeg Sina. Njegova nevoljkost podčinjavanju Kristovoj vlasti zbacila ga je s Neba.
Da bi Mu pokazao svoju moć, Sotona je odveo Isusa u Jeruzalem, postavio Ga na vrh hrama i tamo Ga iskušavao da mu, skakanjem s te vrtoglave visine, d. dokaz da je On Božji Sin. Sotona Mu je prišao sljedećim nadahnutim riječima iz Biblije: „Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakne š o kamen. Odgovori mu Isus: ‘Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’“ (Luka 4,10-12) Sotona je želio da Isus računa na Očevu milost i izloži svoj život opasnosti prije nego što ispuni svoje poslanje. Nadao se da bi tako plan spasenja propao, ali plan je za Sotonu bio previše temeljit da bi ga se moglo srušiti ili pokvariti.
Krist je primjer svim kršćanima. Kad su kušani ili su njihova prava osporena, trebaju to strpljivo podnositi. Ne bi trebali osjećati da imaju pravo pozivati se na Gospodina da pokaže svoju moć kako bi pobijedili svoje neprijatelje, osim ako bi Gospodin takvim postupkom bio počašćen i proslavljen. Da se Isus bacio s vrha hrama, ne bi proslavio svojega Oca, jer to ne bi vidio nitko osim Sotone i Božjih anđela. Bilo bi to kušanje Gospodina da pokazuje svoju moć svojem najljućem neprijatelju. Bilo bi to klanjanje onome koga je Isus došao pobijediti.
„I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: ‘Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.’ Isus mu odgovori: ‘Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’“ (Luka 4,5-8)
Sotona je Isusu pokazao kraljevstva svijeta u najprivlačnijem svjetlu. Da mu se Isus ovdje poklonio, on bi Mu ponudio da se odrekne prava na vlasništvo nad Zemljom. Sotona je znao da će njegova moć biti ograničena, da će mu se naposljetku oduzeti te će na kraju i on sam biti uništen ako se plan spasenja bude nastavio provoditi i ako Isus umre za grešnike. Zato je ovo bio njegov dobro smišljeni plan da, ako je moguće, spriječi Isusa da dovrši veliko djelo koje je započeo. Kad bi Božji plan spasenja propao, Sotona bi preuzeo kraljevstvo na koje se pozivao. Sam je sebi laskao da bi tada vladao nasuprot nebeskom Bogu.
Kušač je ukoren
Sotona je bio ushićen kad je Isus ostavio svoju silu i slavu po strani i napustio Nebo. Pomislio je da je to stavilo Božjeg Sina pod njegovu moć. Kušnja svetog para u Edenu je prošla tako lako da se on pouzdao u svoju sotonsku moć i lukavstvo da može svrgnuti čak i Božjeg Sina i tako spasiti svoj život i kraljevstvo. Kada bi mogao kušnjom navesti Isusa da zastrani 201 200 149 od volje svojega Oca, on bi postigao svoj cilj. Ali Isus se suočio s kušačem ukorom: „Odlazi, Sotono!“ (Matej 4,10) On se trebao klanjati samo svome Ocu.
Sotona se pozivao na to da su kraljevstva svijeta njegova i predlagao je Isusu da izbjegne svu patnju, jer nema potrebe da umre da bi zadobio kraljevstva ovoga svijeta. Kad bi mu se samo poklonio, mogao bi dobiti sve na Zemlji i kraljevsko veličanstvo nad njom. Ali Isus je bio nepokolebljiv. Znao je da će doći trenutak kad će, po cijenu vlastitog života, iskupiti kraljevstvo iz Sotoninih ruku, i tada će se, nakon nekog vremena, sve na Nebu i na Zemlji podčiniti Njemu. Izabrao je za sebe život patnje i užasnu smrt koje je Otac odredio za Njega da bi postao zakonitim nasljednikom zemaljskih kraljevstava koja će Mu biti predana u ruke u vječno vlasništvo. Sotona će također biti stavljen u Njegove ruke da bi smrću bio uništen tako da nikada više ne smeta Isusu i Njegovom otkupljenom narodu u slavi.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 25)