Kad je Sotona završio sa svojim kušnjama, napustio je Isusa na neko vrijeme. Anđeli su Isusu u pustinji pripremili hranu i ojačali Ga, a blagoslovi Njegovog Oca počinuli su na Njemu. Sotonina najžešća iskušenja su propala i on je od tada gledao unaprijed na Isusovu službu kad će Ga pod drukčijim okolnostima svojim spletkama pokušati svladati. Još se uvijek nadao da će Ga pobijediti poticanjem ljudi da Isusa ne prihvate, da Ga zamrze i pokušaju uništiti.
Sotona je održao poseban sastanak sa svojim anđelima. Bili su razočarani i bijesni jer ni u čemu nisu nadjačali Božjeg Sina. Odlučili su da moraju biti lukaviji i upotrijebiti svu svoju moć kako bi Njegov vlastiti narod posumnjao u Njega kao Spasitelja svijeta te da bi na taj način obeshrabrili i samoga Isusa u Njegovoj misiji. Nije bilo bitno koliko su Židovi bili dosljedni u svojim obredima i žrtvama ako ostanu slijepi za proročanstva i povjeruju da se Mesija treba pojaviti kao moćni kralj svijeta. Tada bi ih se moglo zavesti da Isusa prezru i odbace.
Pokazano mi je da su Sotona i njegovi anđeli u vrijeme Kristove službe bili vrlo zauzeti poticanjem ljudi da Mu ne povjeruju, da Ga mrze i prezru. Kad je Isus govorio neke ozbiljne istine obznanjujući im njihove grijehe, narod se često znao razbjesniti. Sotona i njegovi anđeli poticali su ljude da ubiju Božjeg Sina. Više nego jednom zgrabili su kamenje da ga bace na Njega, ali anđeli su Ga čuvali i sklonili od razjarene svjetine na sigurno mjesto. I opet, kad je jasna istina silazila s Njegovih svetih usana, mnoštvo Ga je zgrabilo i odvelo na vrh brda s namjerom da Ga s njega bace. Kad je među njima došlo do rasprave o tome što bi s Njim trebalo učiniti, anđeli su Ga ponovno sakrili od njihovih pogleda, tako da je On prošao posred njih i otišao svojim putem.
Sotona se još uvijek nadao da plan spasenja neće uspjeti. Uložio je svu svoju snagu u to da otvrdne ljudska srca i ispuni ih gorčinom prema Isusu. Nadao se da će Ga na taj način samo mali broj prihvatiti kao Božjeg Sina. Tako bi On smatrao svoju patnju i žrtvu previše velikom za tako malobrojnu skupinu. Ali kad bi postojala samo dvojica koja bi prihvatila Isusa kao Božjeg Sina i vjerovala u Njega da bi se spasila, On bi sproveo svoj plan.
Ublažavanje patnje
Isus je počeo svoje djelo slamajući Sotoninu vlast nad patnjom. Vraćao je bolesnome zdravlje, davao vid slijepcu, liječio je hromoga i omogućio mu da skače od radosti i proslavlja Boga. Izliječio je bolesne koji su godinama bili zarobljeni Sotoninom okrutnom moći. Nježnim riječima tješio je slabe, drhtave i klonule. Maloumnog, kojega je Sotona slavodobitno zarobio, Isus je istrgnuo iz njegove stege i donio mu radost i sreću. Povratio je mrtvoga u život te su ljudi proslavljali Boga za veliko očitovanje Njegove moći. S velikom je silom radio za one koji su povjerovali u Njega.
Isusov život bio je ispunjen riječima i djelima ljubaznosti, sućuti i ljubavi. Uvijek je bio spreman slušati i rješavati nevolje onih koji su dolazili k Njemu. Velik broj izliječenih pružao je dokaze Njegove božanske moći. Ipak, nakon što im je toliko toga učinio, mnogi su bili posramljeni poniznošću tako moćnog Propovjednika. Budući da Ga moćnici nisu prihvatili, ni narod Ga nije bio voljan prihvatiti. On je bio čovjek tuge, koji je upoznao bol. Nisu odobravali Njegov život samosvladavanja i odricanja. Željeli su uživati čast koju svijet pruža. Ipak, mnogi su slijedili Božjeg Sina, slušali Njegove upute i oduševljavali se riječima koje su tako milostivo silazile s Njegovih usana. Njegove su riječi bile prepune značenja, a ipak tako jasne da ih je i najslabiji mogao razumjeti.
Neučinkovit otpor
Sotona i njegovi anđeli zaslijepili su oči i zamračili umove Židova i potaknuli narodne vođe i starješine da Spasitelju oduzmu život. Narodni vođe poslali su ljude da im dovedu Isusa, ali kad su Mu se oni približili, ostali su zadivljeni. Vidjeli su Ga ispunjenog ljubavlju i sućuti dok je gledao ljudsku patnju. Slušali su Ga kako nježno i s ljubavlju govori slabima i ranjenima da bi ih ohrabrio. Čuli su i Njegov autoritativni govor, kako nadvladava Sotoninu moć i naređuje njegovim robovima da odu slobodni. Čuli su Njegove mudre riječi i ostali očarani. Nisu Ga mogli uhititi. Vratili su se svećenicima i starješinama bez Isusa.
Kad su ih upitali: „Zašto ga ne dovedoste?“ ispričali su im o čudima koja su vidjeli, koja je On učinio, i o svetim riječima mudrosti, ljubavi i znanja koje su čuli. Završili su riječima: „Nikada nitko nije ovako govorio.“ (Ivan 7,45.46) Glavni svećenik optužio ih je da su i oni prevareni, a neki od dužnosnika su se posramili što Ga nisu doveli. Svećenici su s prijezirom upitali je li itko od starješina povjerovao u Njega. Vidjela sam da su mnogi od učitelja i starješina povjerovali, ali ih je Sotona spriječio da se izjasne. Više su se bojali da ih prezru ljudi nego što su se bojali Boga.
Ipak, Sotonine smicalice i mržnja nisu uništili plan spasenja. Isusu se primicalo vrijeme da ispuni svrhu zbog koje je došao na svijet. Sotona i njegovi anđeli savjetovali su se i odlučili potaknuti Kristov vlastiti narod da zahtijeva Njegovu krv, da se okrutno obruši na Njega i prezre Ga. Nadali su se da će Isusa takvi postupci povrijediti i da neće uspjeti zadržati svoju poniznost i krotkost.
Dok je Sotona iznosio svoje planove, Isus je svojim učenicima pomnjivo objašnjavao patnju kroz koju mora proći – da će biti raspet i da će uskrsnuti trećega dana. Ali njihovo razumijevanje je bilo ograničeno i nisu mogli shvatiti o čemu im On govori.
Preobraženje
Vjera učenika bila je uvelike osnažena pri preobraženju, kad im je bilo dopušteno da vide proslavljenog Isusa i da čuju glas s Neba koji potvrđuje Njegovo nebesko podrijetlo (vidi Matej 17,1-8). Da u gorkim trenucima razočaranja pri Njegovu raspe ću ne bi potpuno izgubili svoju vjeru, Bog je odabrao da Isusovim sljedbenicima pruži snažan dokaz da je On obećani Mesija. Pri preobraženju, Gospodin je poslao Mojsija i Iliju da razgovaraju s Isusom o Njegovoj patnji i smrti. Umjesto da s Njegovim Sinom razgovaraju anđeli, Bog je odabrao one koji su i sami iskusili zemaljsku kušnju.
Ilija je hodao s Bogom. Njegovo je djelo bilo bolno i teško i kroz njega je Bog ukazivao na grijehe Izraela. Ilija je bio Božji prorok unatoč tomu što je bježao iz mjesta u mjesto da spasi svoj život. Njegov ga je vlastiti narod lovio kao divlju zvijer da bi ga uništio. Ali Bog ga je uznio. Anđeli su ga slavno i pobjednički prenijeli u Nebo a da nije iskusio smrt.
Mojsije je bio veći od svih ljudi koji su živjeli prije njega i Bog mu je iskazao posebnu čast. Imao je prednost razgovarati s Bogom licem u lice kao što čovjek razgovara sa svojim prijateljem. Bilo mu je dopušteno da vidi jarku svjetlost i savršenu slavu kojom je zaodjenut Otac. Preko Mojsija je Gospodin oslobodio Izraelce iz egipatskog ropstva. Bio je posrednik svojega naroda, često stojeći između njih i Božjeg gnjeva. Kad se Božja srdžba podigla protiv Izraelaca zbog njihove nevjere, gunđanja i velikih grijeha, Mojsijeva ljubav prema njima došla je na kušnju. Tada je Mojsije pokazao svoju ljubav prema Izraelu svojim iskrenim zalaganjem za njih. U svojoj tuzi molio je Boga da utiša svoju srdžbu i oprosti Izraelu ili da izbriše i njegovo ime iz svoje knjige.
Mojsije je iskusio smrt, ali Mihael je sišao i podario mu život prije nego što se njegovo tijelo počelo raspadati. Sotona je želio zadržati tijelo tvrdeći da ono pripada njemu, ali je arkanđeo Mihael uskrisio Mojsija i poveo ga u Nebo. Sotona je žestoko prigovarao Bogu optužujući Ga da je nepravedan jer dopušta da mu plijen bude oduzet. Ali Krist nije prekorio svojega neprijatelja, iako je Božji sluga posrnuo upravo zbog Sotoninih kušnji. Krotko mu je rekao, misleći na svojega Oca: „Spriječio te Gospodin!“ (Juda 1,9)
Isus je svojim učenicima govorio da neki koji stoje uz Njega neće iskusiti smrt dok ne vide kako Kraljevstvo Božje dolazi u slavi. Ovo se obećanje ispunilo pri preobraženju. Isusovo se lice tada promijenilo, sjajeći kao sunce. Njegova je odjeća bila bijela i blistava. Tu je bio Mojsije kao predstavnik onih koji će uskrsnuti iz mrtvih pri Isusovom drugom dolasku. Ilija, koji je prenesen a da nije vidio smrt, predstavljao je one koji će pri Kristovom povratku biti preobraženi u besmrtnost i uzneseni u Nebo a da nisu iskusili smrt. Zaprepašteni i puni straha, učenici su vidjeli Isusovo veličanstvo i oblak koji ih je zasjenio te su čuli Božji glas koji je zastrašujućom svečanošću govorio: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ (Luka 9,35)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 26)