Pod pojmom stimulansi i narkotici podrazumijeva se veliki broj proizvoda koji, kad se uzimaju kao hrana i piće, podražuju želudac, truju krv i uzbuđuju živce. Njihova je uporaba pravo zlo. Ljudi traže uzbuđenja uz stimulativna sredstva, jer su rezultati za neko vrijeme zadovoljavajući. Ali je zato reakcija uvijek neizostavna. Uzimanje neprirodnih podražavajućih sredstava uvijek navodi na pretjerivanje, i aktivno uvjetuje tjelesnu degeneraciju i propadanje.
Začini
U ovo doba brzine, što je hrana manje stimulativna, to bolje. Začini su štetni po svojoj naravi. Senf, biber, kopar, ukiseljeno povrće i slično podražuju želudac i čine krv grozničavom i nečistom. Upaljeni želudac pijanice često se prikazuje kao ilustracija djelovanja alkohola. Slična upala nastaje upotrebom stimulativnih začina. Obična hrana naskoro više ne zadovoljava apetit. Organizam osjeća potrebu i prohtjev za nečim što podražuje više.
Čaj i kava
Čaj djeluje kao stimulans i do određene mjere uzrokuje stanje opijenosti. Djelovanje kave i mnogih drugih omiljenih pića je slično. Prvi je dojam dobro raspoloženje. Živci želuca postaju podraženi; taj podražaj se dalje prenosi na mozak koji zauzvrat izaziva pojačanu aktivnost srca i kratkotrajnu snagu za cijeli organizam. Umor se zaboravlja; snaga kao da se povećala. Um se budi, mašta postaje življom, bujnijom.
Stoga mnogi vjeruju da im čaj ili kava čine veliko dobro. Ali to je zabluda. Čaj i kava ne hrane organizam. Njihov se učinak ostvaruje prije nego što nastane vrijeme za probavu i asimilaciju, tako da je ono što mislimo da je snaga samo stanje živčane uzbuđenosti. Kad prođe djelovanje stimulansa, neprirodna snaga jenjava, a kao posljedica nastaje razmjerni stupanj tromosti i klonuća.
Pri stalnoj uporabi ovih podražujućih sredstava nastaju glavobolja, nesanica, lupanje srca, smetnje u probavi, drhtanje i mnoga druga zla; jer stimulansi troše životne snage. Zamorenim živcima trebaju mir i tišina namjesto stimulacije i prekomjernog rada. Prirodi je potrebno vrijeme da obnovi i povrati iscrpljene snage. Kad se prirodne snage potiču uporabom stimulanasa, za neko će se vrijeme postizati bolji učinci u radu; ali kako se stalnim uzimanjem tih sredstava organizam iscrpljuje, postupno će postati sve teže dovesti snage na željenu razinu. Tako postaje sve teže nadzirati zahtjev za stimulansima, sve dok volja ne bude svladana a čovjek ne zapadne u stanje u kojemu se čini da više nema snage kojom bi se suprotstavio neprirodnom zahtjevu. Tako nastaje potreba za sve jačim i jačim stimulansima, sve dok iscrpljena priroda ne postane nesposobnom za odaziv.
Navika pušenja
Duhan je spor, podmukao, ali vrlo štetan otrov. Bilo u kom obliku ga uzeli, on govori o svom sastavu i opasniji je stoga što je njegovo djelovanje sporo i jedva primjetno u početku. On uzbuđuje a zatim paralizira živce. On slabi i pomućuje mozak. On često snažnije djeluje na živce nego alkoholno piće. On je blaži ali podmukao i njegovo je djelovanje teško iskorijeniti iz organizma. Pušenje izaziva žeđ za alkoholnim pićem i u mnogo slučajeva polaže temelj alkoholizmu.
Pušenje je nepraktično, skupo, prljavo, oskvrnjuje samog pušača i napada njegovu okolinu. Pristaše pušenja se nalaze posvuda. Teško je proći kroz neko mnoštvo a da vam neki pušač ne puhne svoj otrovni dah u lice. Neugodno je i nezdravo provoditi vrijeme u odjeljku vlaka ili u nekoj prostoriji u kojoj je zrak zasićen alkoholnim parama i duhanskim dimom. Dok ljudi sami tvrdoglavo uzimaju ove otrove, s kojim pravom oni zagađuju i zrak što ga drugi moraju udisati?
Pušenje stvara neiskazanu štetu među djecom i mladeži. Nezdravi običaji bivših naraštaja utječu na današnju djecu i mladež. Slabost uma i tijela, poremećen živčani sustav i neprirodni prohtjevi prenose se kao naslijeđe s roditelja na djecu. Kada djeca prihvate i nastave iste navike, ona povećavaju i ovjekovječuju zle posljedice. Tjelesna, umna i moralna izopačenost, koja postaje jednim od velikih razloga za uzbunu, za svoj nastanak duguje zahvalnost u nemalom stupnju upravo pušenju.
Dječaci počinju pušiti u vrlo ranoj dobi. Navika koja se tako stvara, kad su tijelo i um izrazito podložni djelovanju pušenja, podriva tjelesne snage, uvjetuje kržljanje tijela, otupljuje um i izopačuje moralna osjetila.
Što se može učiniti za poduku djece i mladeži o zlima što nastaju zbog običaja u kojima im roditelji, učitelji i svećenici daju primjer? Možemo vidjeti i dječake koji su netom izronili iz najranijeg djetinjstva kako puše. Ako im to tko spomene, oni će reći: “Moj tata puši.” Oni pokazuju na svećenika ili na ravnatelja nedjeljne škole i kažu: “Kad takav čovjek puši, zašto bi onda meni škodilo ako činim isto što i on?” Mnogi od onih koji se zalažu za trezvenjaštvo i umjerenost odani su pušenju. Kakvu moć mogu imati takve osobe u zadržavanju plime neumjerenosti?
Obraćam se onima koji tvrde da vjeruju i poštuju Božju riječ: Možete li vi kao kršćani popuštati navici koja paralizira vaš um i koja vas lišava moći da pravilno cijenite neprolazne vrijednosti? Možete li vi svakog dana mirno uskraćivati Bogu službu koja Mu pripada, možete li svojim bližnjima uskraćivati službu koju biste im inače mogli posvetiti, kao i silu dobrog primjera?
Jeste li razmislili o svojoj odgovornosti Božjih povjerenika nad sredstvima koja su u vašim rukama? Koliko od Božjeg novca izdajete za duhan? Izračunajte iznos koji ste na taj način potrošili u svom dosadašnjem životu. Koliki je izdatak što ste ga potrošili na tu oskvrnjujuću strast u usporedbi s onim što ste dali za pomoć siromašnima i za širenje Radosne vijesti?
Nijednom ljudskom biću nije potreban duhan, a ipak mnogi ljudi ginu od prohtjeva za novcem koji je upotrijebljen gore nego da je bačen. Zar vi niste vršili pronevjeru Božjih dobara? Niste li bili krivi za uskraćivanje onoga što ste dužni Bogu i svojim bližnjima? “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. Korinćanima 6,19.20)
“Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje, neće steći mudrosti. … Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica.” (Izreke 20,1; 23,29-32)
Nikada ljudska ruka nije načinila bolju ilustraciju poniženja i ropstva žrtve alkoholizma. Zanesen, degradiran, čak i onda kad dođe k svijesti o svojoj bijedi, on nema silu da se otrgne od zamke; on će “kad se otrijezni, još tražiti”. (Izreke 23,35)
Nikakav dokaz koji bi prikazao djelovanje alkoholnog pića na pijancu nije potreban. Pomućene, pićem izbezumljene “ruševine” čovječanstva — duše za koje je Krist umro, i nad kojima anđeli plaču — nalaze se na svakom koraku. One su ljaga za našu ponosnu civilizaciju. Oni su sramota, prokletstvo i propast svake zemlje.
Tko bi mogao opisati bijedu, agoniju i očaj skrivene u domu alkoholičara? Pomislite na ženu, često nježno odgojenu, osjetljivu, obrazovanu i profinjenih manira, povezanu s nekim koga piće pretvara u izbezumljenog pijanicu ili u demona. Mislite zatim na djecu, lišenu udobnosti doma, odgoja i obrazovanja, koja žive u velikom strahu od onoga koji bi trebao biti njihova zaštita i ponos, odgurnutu u svijet sa žigom sramote na sebi, često s nasljednim prokletstvom žeđi jednog pijanice.
Pomislite na grozne nesreće koje se zbog djelovanja alkohola događaju svakoga dana. Službenik željeznice propušta reagirati na signal ili pogrešno razumije izdanu naredbu. Vlak nastavlja put, nastaje sudar, mnogi su životi izgubljeni. Ili se nasukao brod, a putnici i posada odlaze u vodeni grob. Istragom se utvrđuje da je netko na nekom odgovornom mjestu bio pod utjecajem alkohola. Do koje mjere čovjek može udovoljavati ovoj strasti da bi mu se spokojno povjerili životi ljudskih bića? Samo ako se potpuno odrekne alkohola, može mu se pokloniti takvo povjerenje.
Blaža alkoholna pića
Osobama koje su naslijedile prohtjev za neprirodnim stimulansima, vino, pivo ili prevreli jabučni sok nikako ne bi smjeli biti na očima ili nadohvat ruke; jer je tako ova kušnja stalno pred njima. Smatrajući da je sok od jabuka neškodljiv, mnogi ne prezaju da ga kupuju bez ograničenja. Ali on ostaje sladak samo zakratko; a tada počinje vrenje. Oštar okus koji se tada razvija čini ga sve prihvatljivijim za mnoge apetite, i onaj koji ga pije nije sklon priznati da je to piće postalo žestoko ili prevrelo.
Za zdravlje je opasan čak i sladak sok od jabuka, iako jednostavno proizveden. Kad bi ljudi s pomoću mikroskopa vidjeli što ima u jabučnom soku kojega kupuju, malo bi ga njih bilo spremno piti. Često su oni koji proizvode jabučni sok za tržište nepažljivi kad je riječ o stanju voća što ga koriste, tako da se cijedi sok i od crvljivih i trulih jabuka. Oni koji ne bi ni pomislili da jedu zatrovane, trule jabuke na bilo koji drugi način, pit će od njih načinjen sok i nazivati ga izvrsnim; ali mikroskop pokazuje da je to ukusno piće, čak i onda kad je svježe iscijeđeno, sasvim neupotrebljivo.
Opijanje isto tako zbiljski nastaje od vina, piva i prevrelog jabučnog soka kao i zbog uživanja jačih pića. Uzimanje ovih pića budi prohtjev za onim jačim, i tako nastaje navika pijenja alkoholnih pića. Umjereno pijenje je škola u kojoj se ljudi pripremaju za karijeru pijanice. Ipak, djelovanje ovih blažih stimulanasa je tako podmuklo da je žrtva, još prije nego što je uopće uočila opasnost, već na širokom putu pijanstva.
Neki, koje se nikada ne smatra stvarno pijanima, uvijek su pod utjecajem blagih alkoholnih pića. Oni su stalno “u vatri”, nestabilna razuma, labilni. Zamišljajući da su sigurni, oni stalno idu dalje dok se ne sruši svaka brana, dok se ne žrtvuje svako načelo. Najčvršće se odluke potkopavaju, najuzvišenija razmišljanja nisu dostatna da pod nadzor razuma stave izopačeni apetit.
Biblija nigdje ne dopušta uprabu opojnog vina. Vino što ga je Krist načinio od vode na svadbenoj svečanosti u Kani bilo je čisti sok od grožđa. “Kao što o … grozdu vele: ‘Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!’” (Izaija 65,8)
Krist je bio Onaj koji je u Starom zavjetu uputio opomenu izraelskom narodu: “Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje, neće steći mudrost.” (Izreke 20,1) On sâm nikada nije načinio takvo piće. Sotona kuša ljude da popuste toj kušnji, jer će to pomutiti razum i otupjeti moć duhovnog razumijevanja, dok nas Krist uči da budemo gospodari nad nižom prirodom. On nikada ne stavlja pred ljude ono što bi za njih bila kušnja. Cijeli je Njegov život bio primjer samoodricanja. Kad je prigodom svog četrdesetodnevnog posta u pustinji Isus zbog nas podnosio najokrutniju kušnju koju ljudsko biće može podnijeti, On je to činio da bi slomio silu apetita i prohtjeva. Krist je bio Onaj koji je zapovjedio da Ivan Krstitelj ne pije ni vina ni silovita pića. On je dao nalog o sličnom odricanju za Manoahovu ženu. Krist nije stupao u proturječje s vlastitim učenjem. Neprevrelo vino što ga je načinio za svadbene goste bilo je zdravo i osvježavajuće piće. To vino je naš Spasitelj pio i sa svojim učenicima prigodom prve večere Gospodnje. To vino uvijek treba upotrebljavati za večeru Gospodnju kao simbol Spasiteljeve krvi. S ovim se obredom ne smije dovoditi u vezu ništa što bi moglo poslužiti zlu.
U svjetlosti onoga što uče Sveto pismo, priroda i razum o uporabi alkoholnih pića, kako kršćani mogu sudjelovati u uzgoju hmelja za pripremanje piva ili u proizvodnji vina ili prevrelog jabučnog soka za tržište? Ako ljube svoje bližnje kao sebe same, kako mogu doprinositi da se na njihov put stavi ono što će za njih biti zamka?
Neumjerenost često počinje u domu. Uzimanjem bogate, nezdrave hrane organi za probavu postaju slabi, a nastaje i prohtjev za hranom koja je još stimulativnija. Time se apetit priprema da stalno traži nešto jače. Prohtjev za stimulansima postaje sve češćim i sve je teže oduprijeti mu se. Organizam postaje više ili manje napunjen otrovnim sastojcima, i što on postaje slabijim, želja za takvim sredstvima postaje jačom. Jedan korak u pogrešnom pravcu priprema put za drugi. Mnogi od onih koji neće biti odgovorni za stavljanje vina i bilo koje druge vrste alkoholnih pića na svoje stolove, napunit će svoje stolove hranom koja izaziva takvu žeđ za alkoholnim pićem da će biti gotovo nemoguće odoljeti kušnji. Loše navike u jelu i piću razaraju zdravlje i utiru put k pijanstvu.
Kad bi se u mladež koja oblikuje društvo i daje mu ton mogla usaditi prava načela u pogledu na umjerenost, naskoro bi se potreba za kampanjama protiv neumjerenosti znatno smanjila. Neka roditelji otpočnu kampanju protiv neumjerenosti kod svojih kućnih ognjišta, načelima kojima će učiti svoju djecu da ih slijede od ranog djetinjstva, i tada se mogu nadati uspjehu.
Majke imaju dužnost da pomognu svojoj djeci kako bi izgradila dobre navike i čistoću ukusa. Odgajajte njihov apetit; učite ih da se gnušaju stimulanasa. Odgajajte svoju djecu tako da steknu moralnu čvrstoću, kojom će se suprotstaviti zlu koje ih okružuje. Učite ih da drugi ne trebaju vršiti utjecaj na njih i da se ne trebaju pokoravati jakim utjecajima, već sami vršiti dobar utjecaj na druge. Uloženi su mnogi pokušaji da se svlada neumjerenost; ali mnogi pokušaji nisu pravilno usmjereni. Oni koji zastupaju reformu umjerenosti trebaju biti u cijelosti svjesni zla koja proistječu iz uzimanja nezdrave hrane, začina, čaja i kave. Svim djelatnicima u području umjerenosti želimo brzinu kojom Bog djeluje; ali ih pozivamo da bace dublji pogled u predmet zla protiv kojeg se bore i da budu dosljedni u djelu reforme.
Ljudima s kojima radimo trebamo stalno predočavati da prava ravnoteža između umnih i moralnih snaga uvelike ovisi o tjelesnom stanju organizma. Svi narkotici i neprirodni stimulansi koji slabe i ponižavaju tjelesnu narav čovjeka vode k srozavanju umnog stanja i moralnih moći na nižu razinu. Neumjerenost počiva na temelju moralne izopačenosti svijeta. Popuštajući izopačenom apetitu, čovjek gubi moć da se usprotivi kušnji.
Zadaća onih koji provode reformu umjerenosti jest da poučavaju i savjetuju ljude u tom smjeru. Učite ih da su zdravlje, karakter i čak život izloženi propasti uporabom stimulanasa koji uzbuđuju iscrpljene snage i prisiljavaju ih na neprirodnu, grčevitu aktivnost.
Kad je riječ o čaju, kavi, duhanu i alkoholnim pićima, sigurno je jedino ne doticati, ne kušati i ne imati s njima ništa. Ono čemu vode čaj, kava i slična pića, isto je ono čemu vode alkoholna pića i duhan, a u određenim slučajevima je isto tako teško ostaviti uživanja tih sredstava kao što je teško pijanici osloboditi se alkohola. Oni koji se pokušavaju osloboditi ovih stimulativnih sredstava osjećat će nedostatak neko vrijeme i mučit će se bez njih. Ali ustrajnošću će savladati te prohtjeve i sve će manje osjećati njihov nedostatak. Možda će prirodi biti potrebno malo vremena da se oporavi od zloupraebe kojoj je bila izložena; ali dajte joj priliku, i ona će ponovno živnuti i izvršavati velikodušno i dobro svoju zadaću.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 26)