Odvedena sam u vrijeme kad je Isus blagovao pashalnu večeru sa svojim učenicima. Sotona je prevario Judu i naveo ga da smatra da je on jedan od pravih Isusovih učenika, iako je njegovo srce uvijek bilo svjetovno. On je gledao moćna Isusova djela, bio je s Njim tijekom Njegove službe i uvjerio se u neoborive dokaze da je On Mesija, ali Juda je bio škrt i gramziv. Volio je novac. Kad je Marija pomazala Isusa, ljutito se bunio.
Marija je voljela Isusa. On joj je oprostio grijehe kojih nije bilo malo, uskrisio iz mrtvih njezinog voljenog brata i ona je osjećala da ništa nije previše vrijedno da bi se darovalo Isusu. Što mirisna pomast koju posvećuje Njemu bude skuplja, snažnije će izraziti svoju zahvalnost prema svojem Spasitelju.
Kao izgovor za svoju pohlepu, Juda je uvjeravao prisutne da je mirisno ulje moglo biti prodano i novac podijeljen siromašnima. Ali to nije bilo zato što bi se on brinuo za siromašne. Bio je sebičan i često je za svoje osobne potrebe uzimao novac koji mu je bio povjeren da bi se davao siromašnima. Juda se nije brinuo za Isusovu udobnost, pa ni za Njegove potrebe, a kao izgovor za svoju pohlepu često se pozivao na siromašne. Njegov je pohlepni karakter oštro osudio Marijino velikodušno djelo. To je pripremilo put Sotoninoj kušnji koja će u Judinom srcu naići na spremnu dobrodošlicu.
Svećenici i vođe židovskog naroda mrzili su Isusa, ali se mnoštvo tiskalo oko Njega da bi slušalo Njegove mudre riječi i svjedočilo Njegovim moćnim djelima. Ljudi su pomiješanih osjećaja, najdubljeg zanimanja i zebnje slijedili Isusa da bi slušali upute tog predivnog Učitelja. Mnogi od narodnih vođa povjerovali su u Njega, ali se nisu usudili priznati svoju vjeru bojeći se da će biti izbačeni iz sinagoga. Svećenici i starješine odlučili su da se nešto mora učiniti kako bi se pozornost naroda odvratila od Isusa. Bojali su se da bi Mu svi povjerovali. Nisu mogli vidjeti svoju osobnu sigurnost. Morali su ili izgubiti svoje položaje ili ubiti Isusa. A nakon što Ga ubiju, još uvijek će ostati oni koji će biti živi spomenici Njegove moći.
Isus je uskrisio Lazara iz mrtvih, a oni su se bojali da će, ako ubiju Isusa, Lazar svjedočiti o Njegovoj velikoj moći. Narod je hrlio da vidi čovjeka koji je uskrsnuo iz mrtvih, a vođe su odlučile ubiti i Lazara te tako zaustaviti ushićenje ljudi. Tada će oni vratiti narod k ljudskim predajama i nauku, k davanju desetine od metvice, kopra i kima, i opet će imati utjecaj na njih. Usuglasili su se da uhite Isusa kad bude sam, jer ako Ga pokušaju uhvatiti u mnoštvu koje je svim srcem zainteresirano za Njega, mogli bi biti kamenovani.
Juda je, budući da je znao koliko su oni jako željeli uhvatiti Isusa, ponudio velikom svećeniku i starješinama da im Ga izda za nekoliko srebrnih novčića. Njegova ljubav prema novcu navela ga je da preda svojega Gospodina u ruke najljućih neprijatelja. Sotona je radio izravno kroz Judu i usred dirljivog prizora posljednje večere izdajnik je kovao planove za izdaju svojega Učitelja. Isus je tužno rekao svojim učenicima da će se te noći svi pokolebati zbog Njega. Ali Petar je vatreno ustvrdio da ako se i svi pokolebaju, on neće. Tada je Isus rekao Petru: „Evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“ (Luka 22,31.32)
U vrtu
Promatrala sam Isusa koji je bio sa svojim učenicima u Getsemanskom vrtu. U dubokoj tuzi zatražio je od njih da bdiju i mole se da ne bi pali u kušnju. Znao je da će njihova vjera biti iskušana, da će njihove nade potonuti, a sve ono što će im trebati jest snaga koju mogu zadobiti iskrenim bdjenjem i žarkom molitvom. Glasnim povicima i ridanjem, Isus se molio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Luka 22,42) Pateći, Božji Sin se molio. Velike kaplje krvi kapale su niz Njegovo lice i padale na tlo. Anđeli su, svjedočeći prizoru, lebdjeli nad mjestom, ali je samo jednome bilo dopušteno da priđe i osnažuje Božjeg Sina u Njegovoj muci. Nebo se nije radovalo. Anđeli su skinuli svoje krune i odložili svoje harfe i s najvećom pozornošću u tišini promatrali Isusa. Željeli su okružiti Božjeg Sina, ali im njihov zapovjednik to nije dopustio, da ne bi, promatrajući Njegovu izdaju, odlučili da Ga oslobode. Plan je načinjen i on se mora ispuniti.
Nakon molitve, Isus je prišao svojim učenicima, ali oni su spavali. U tom strašnom času čak ni Njegovi učenici nisu suosjećali s Njim niti su se za Njega molili. Petar, koji je kratko prije toga bio tako revan, čvrsto je zaspao. Isus ga je podsjetio na njegove izjave i rekao mu: „Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?“ (Matej 26,40) Božji Sin se triput molio u velikoj patnji.
Juda izdaje Isusa
Tada se pojavio Juda sa skupinom naoružanih ljudi. Kao i obično, približio se svojem Učitelju da bi Ga pozdravio. Naoružana gomila okružila je Isusa i On je tom prilikom pokazao svoju božansku moć rekavši: „Koga tražite? … Ja sam.“ (Ivan 18,4.5) Tada su popadali na leđa. Ovim pitanjem Isus im je omogućio da budu svjedoci Njegove moći i pružio im je dokaz da bi se mogao osloboditi iz njihovih ruku kad bi to htio.
Učenici su se ponovno počeli nadati čim su vidjeli da je svjetina sa svojim toljagama i mačevima tako brzo popadala. Kad su se podigli i ponovno okružili Božje Sina, Petar je izvukao svoj mač, udario njime slugu velikog svećenika i odsjekao mu uho. Tada mu je Isus naredio da makne svoj mač: „Zar misli š da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?“ (Matej 26,53) Dok je izgovarao ove riječi, lica anđela ispunila su se nadom. Sada i ovdje željeli su okružiti svojega Zapovjednika i raspršiti ovu bijesnu rulju. Ali tuga ih je ponovno obuzela kad je Isus dodao: „No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?“ (Matej 26,54) Kad je Isus dopustio da Ga Njegovi neprijatelji odvedu, srca učenika ponovno je obuzelo beznađe i gorko razočaranje.
Uplašivši se za svoje živote, učenici su Ga napustili i pobjegli. Isus je ostao sam u rukama krvoločnog mnoštva. O, kakve li Sotonine zluradosti u ovom trenutku! I koje li tuge i žalosti među Božjim anđelima! Brojna mnoštva svetih anđela, svako na čelu sa svojim anđelom zapovjednikom, poslana su da svjedoče ovom događaju. Bili su tu da zabilježe svaku uvredu i okrutnost nad Božjim Sinom i da zabilježe svaki bolni udarac koji će Isus pretrpjeti, kako bi svaka osoba, koja će na kraju vremena svjedočiti ovom strašnom prizoru, vidjela sve točno onako kako se dogodilo.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 27)